Menu
Menu
Tako jednostavna i kratka riječ koju mnogi od nas i dalje ne izgovaraju dovoljno često.
U ovom poslu, kao vjerojatno i u mnogim sličnim poslovima, u prvim godinama iskustva mislite da svima treba ugađati. Javljati se na sve nepoznate brojeve, slušati svačije prijedloge, odlaziti na sastanke koji straju predugo, slušati privatne probleme i smiješkati se na dobronamjerne savjete. Živci vam s vremenom ipak postanu tanji, iskustvo vas nauči kako postavljati prioritete, ali i kada se ”dati” nekome jer je potrebno i vrijedno za dugoročni odnos.
Uz to, u današnje vrijeme znati isplanirati tjedan i procijeniti koliko vremena će koja aktivnosti oduzeti, je isto vještina za sebe. Kada se sve posloži u raspored, pa i isključe notifikacije na mobitelu i dalje nešto može ”ukliziti” u taj savršeno napravljen raspored i donijeti vam taman dovoljnu dozu nervoze koju niste htjeli.
Možda je i to u redu, ne želimo ni otići u sferu perfekcionizma, no zašto nam je tako teško reći ”ne” onim razgovorima, ljudima ili dogovorima za koje uistinu u nekoj fazi života nemamo prostora ili nam jednostavno ne odgovaraju?
Rekla bih da najviše od svega brinemo hoćemo li nekoga uvrijediti, od osobe s kojom poslovno surađujemo do bliske prijateljice. No imamo li mi uopće kapacitet za zadovoljavanje svih potrebitih oko nas i jesmo li iskreni sami sa sobom i našim trenutnim emotivnim stanjem?
Dovoljno je teško odbiti nekoga i kada znamo zašto to činimo, ali puno teže je odbiti nekoga ili se ispričati za odsutnost kada uopće ne znamo svoje prioritete. Na kraju dana realnost je takva da ćete, htjeli ili ne, nekog ponekad učiniti nezadovoljnim, pa zašto onda ne biste krenuli od sebe? Ne od sebe kao toksične sebičnosti već od sebe kao procjene koliko možete trenutno dati i košta li vas to nečeg trenutno važnijeg.
Ako poslušate savjete psihologa ili popularnih savjetnika za bolju kvalitetu života i mentalno zdravlje, nitko od nas nema kapacitet živjeti 100 posto u svakom dijelu svog života. Netko tko ima zahtjevnu karijeru, malu djecu i primjerice trening na koji želi otići uz sve to, već je ispunio 90 posto svog vremena i izazovno mu je u jednom radnom tjednu ubaciti još neku aktivnost, pa makar ona značila zabavu.
Tu i dolazimo do trik trenutka – FOMO-a ili straha od propuštanja jer često mislimo da je možda upravo ta aktivnost koju mi ne možemo trenutno uklopiti – ključ za bolji život. Što naravno nije istina, osim ako prethodno ne procijenimo da će to uistinu utjecati na bolju kvalitetu našeg života.
Kada je sve isplanirano i raspoređeno po tablicama može vam se dogoditi da uopće ne čujete sebe. Samo pratiti raspored da biste mogli staviti kvačicu pokraj svakog izvršenog izazova dovest će vas do burnouta (provjereno). Dakle, iako je super imati sve zapisano, jednako je super i ostaviti neke sate potpuno prazne i uopće ne razmišljati o njima.
Upravo su se ti prazni sati meni pokazali kao najvažniji. Nije ih naravno dobro imati ni previše, osobito ako ste tip koji previše razmišlja, ali ne imati ih uopće je put prema frustraciji i općenito lošem raspoloženju koje će se pretočiti na ljude oko vas. Kada uzmemo sat ili dva tišine, kao da se spojimo sa svime onime što nosimo unutra i ”upalimo” empatiju prema sebi, a time i prema drugima. Tako ćete i brže doći do odgovora što vam je važno.
Kada težimo ka tome da se pojavimo svugdje i odgovorimo svima, za što je zaslužan FOMO ili grižnja savjesti da netko ne bi nešto loše mislio o nama, ustvari uzimamo od sebe. Dan ima samo onoliko sati koliko ima, a današnji tok informacija je toliko brz da nam još dodatno ubrzava protok vremena. Kada malo bolje razmislite, ne tako davno bilo je potrebno i po nekoliko dana da neka poruka dođe od jedne do druge osobe. Ova brzina i jednostavnost komunikacije danas samo čine da se još više osjećamo kao imamo sve manje i manje vremena.
To možete usporediti s primjerice godišnjim odmorom. Zar nije da vrijeme uz more u kolovozu prolazi puno sporije? Ima za to više razloga, ali jedan od njih zasigurno je i taj da provodite manje vremena online.
Oni koji u današnje vrijeme vode velike tvrtke ili tim ljudi, oni koji rade na nekom projektu koji ima ograničeno vrijeme trajanja ili je iza njih neki tragični događaj – to su iskustva u kojima ne postoji izbor ili FOMO moment. Ako se želite penjati po ljestvama uspjeha ili mentalnog zdravlja, morat ćete se suočiti s time da u toj nekoj određenoj fazi života nećete moći sve što želite i drugi s vama neće moći sve što oni žele. Život naprosto nema takvu formulu.
Da bismo postigli ono što želimo, nešto ćemo putem morati i žrtvovati, no to ne znači da isto to neće pronaći svoje mjesto u nekoj sljedećoj fazi života.
Zato bez grižnje savjesti, osjećaja da nešto propuštate ili emocija prema onima koji formiraju svoja mišljenja neovisno o vama.
Znati kada reći ”ne” možda je čak i jedini način da živite svoj puni potencijal i radite ono što volite – poslovno i privatno.
Više ovakvih tema pronađite u našoj rubrici WELL-BEING.
