Menu
Menu
Ne miješajte stanje svog bankovnog računa sa stanjem stvarnog obilja.
Što je točno obilje i kakve veze ima s materijalnim svijetom? Kako to da ponekad miješamo stanje svog bankovnog računa sa stanjem stvarnog obilja te kako doći do bogatstva duha naspram siromaštva uma?
Po samoj definiciji obilje znači ”više od onoga što nam je potrebno” ili latinski ”imati u velikoj mjeri”. Drugim riječima, obilje znači da nečega ima više nego dovoljno, ali ne i što je to što trebamo imati, niti kada je dovoljno. Naša psiha, naša uvjerenja, iskustva, percepcija i naši obrasci utječu na ono što želimo i osjećaj imamo li toga dovoljno.
Istovremeno naša kultura kroji ta ista iskustva i percepciju, kreira našu potražnju kroz proizvodnju sadržaja i značenja koji konstantno diraju u točku naše psihe koja osjeća da nešto nedostaje. Upravo taj dio, osjećaj u nama da nismo dovoljni, korijen je percepcije oskudice kroz koju često gledamo svijet. Kako dolazi do toga?
U praktičnom smislu – naša psiha, identitet i osjećaj sebe stvaraju se kroz najranije odnose koje imamo. U ranome razvoju to znači da naša iskustva o svijetu oko sebe počinjemo pohranjivati u tjelesnu memoriju kao rezultat odgovora naše okoline na naše potrebe. Tako stvaramo osjećaj da nečega ”ima za nas”, da ”ima dovoljno” ili da smo dovoljni i dovoljno dobri da (nešto) dobijemo, kroz najranije ritmove naših bazičnih potreba i njihovog zadovoljenja; da smo siti, sigurni, umireni, da imamo fizički kontakt, utjehu i ljubav kada je to potrebno, da se od nas odmakne ono što nam stvara bol, da se u nas ukorijeni da imaomo podršku.
No kako svijet nije savršen, kao ni naši roditelji, tako je i svatko od nas u tim najranijim fazama dobio mješavinu i dovoljnog i previše, kao i oskudice u trenucima kada nam je nešto bilo potrebno.
Kako odrastamo tako dobivamo nova iskustva i počinjemo formirati zaključke koji sjedaju na naša primarna iskustva. Paralelno s time slušamo i svoju okolinu – slušamo što je njima bitno u životu, čemu daju fokus, što se cijeni, a što se ignorira, za što dobivamo nagrade, a za što kazne, te zajedno s njima učimo stvoriti sustav vrijednosti koji je često istovremeno i sustav vrijednosti naše kulture.
Nažalost, živimo u kulturi koja vrijednost daje onome što je teže dostupno, a ne vidi ono čega ima u izobilju – s jedne strane iz instinktivne potrebe, a s druge strane iz naučene navike.
Kako da naučimo da je ‘’dovoljno’’ dobra stvar, kada nas već od školskih dana uče da je ocjena ”dovoljan” jedva za prolaz. Kako da se umirimo u svojim kvalitetama, ako nam se stalno ističu mane? Kako da ne čeznemo za više stvari, ako nam se na svakom koraku pokazuje kako novo, sjajno i skupo znače status i vrijednost?
Odrastamo u društvu kojem je psihologija poznata i gdje se našim nesavršenostima i strahovima besramno manipulira kroz davno prodanu ideju da smo, ako imamo materijalno više, zapravo vrijedni.
Pitanje je zapravo puno dublje – čega to želimo postati vrijedni? Koji je to osjećaj koji želimo dostići sa sljedećom stvari, sljedećim uspjehom ili sljedećim odnosom?
Za svakoga od nas odgovor je osoban, ali na kraju dana vodi nas na isto mjesto – da svi želimo biti vrijedni ljubavi, validacije, pažnje, priznanja naše snage, moći ili ljepote – jer ako to dobijemo onda napokon možemo umiriti tu anksioznost koja nas tjera da kupujemo i tražimo više, a sve kako se ne bi morali susresti upravo s tim osjećajem nevrijednosti koji je nastao jednom davno.
U psihologiji i duhovnim praksama obilje označava stanje uma i duha, osjećaj u tijelu koji kaže da ‘’imamo’’. Obilje je stvar percepcije – ono je svjesnost o količini materijalnih i nematerijalnih resursa prisutnih u svakom trenu u našem životu koje naglasak stavlja na ono što postoji, umjesto na ono što nedostaje.
Put do tog mjesta čini se jednostavan, ali nije nužno i lagan. On od nas traži da s jedne strane otvorimo dio nas koji je gladan, dio koji traži sve više i više da izbjegne staru bol. Istovremeno taj put od nas traži da odraslo i disciplinirano izvježbamo svoje oko da traži ono što već postoji oko nas i da izaberemo to cijeniti.
Nemojte čekati da se taj osjećaj u vama promijeni da biste krenuli u tom smjeru. Dovoljno je izabrati, pomisliti, ponoviti i vraćati fokus, a osjećaj će onda sam doći. Osjećaji prate našu pažnju, a ona je neopisivo vrijedan alat koji možemo naučiti koristiti. U protivnome, naša pažnja će nesvjesno ponovno kreirati stare, često bolne priče.
Ako se nesvjesno vrtite u priči da za vas nema dovoljno, primjećivat ćete samo ono što vam nedostaje. No ako svjesno birate vidjeti da postoje resursi u vama i oko vas, onda ćete ih stalno uočavati.
Jednom kada uđete u taj tok misli, osjećaj da za vas ima (sve što vam treba) i kada znate koje su to stvarne potrebe bez kojih ne možete živjeti, kada osjetite da ste podržani i da birate kroz koje naočale vidite svijet, kada odlučite da obilje nije nužno materijalno, ali i da i tog materijalnog ima dovoljno, kada budete zahvalni na tome da ste siti, živi, na toplom i sigurnom mjestu, s barem jednom osobom u životu koja vas voli, tada ćete početi shvaćati da je obilje stanje u vama koje ste zapravo oduvijek poznavali, ali ste ga na trenutak zaboravili.
Kad počnemo cijeniti ono što jesmo, gledati i druge kao jednako vrijedne i kao sam cilj, a ne kao sredstvo da dođemo do tog cilja te kada naučimo da je jednako vrijedno i koliko dajemo, a ne samo koliko primamo – tada otvaramo prostor za stvarno obilje.
Želite li znati više o ovoj temi pridružite se radionici Kaye T. Sertić i Barbare Jukopile koja će se održati 12. i 13. listopada 2024., link na prijavu je ovdje: www.movewithkaya.com. Čitateljice Noon-a imaju 20% popusta s kodom NOON.
Više ovakvih tema pronađite u našoj rubrici WELL-BEING.
