Tema kojoj sam odlučila posvetiti pokretanje Noon-a.

Foto: Unsplash/@enochho
Autor: Tina Bačić

Promjene – nešto s čime smo se svi morali suočiti u 2020. godini. Upravo zato one su prva tema na koju ćemo voditi razgovore.

Jedan od glavnih razloga zašto Noon nema količinu objava na koju ste navikli je taj da ne želimo da ove teme samo preletite. Previše je informacija na Instagram feedu koje samo usput pogledate, lajkate ili ne, sve dok ponovno ne r’efreshate’ svoj feed. Prestali smo čitati, više vremena provedemo čitajući tuđe storije i komentare na društvenim mrežama nego nešto istinski za sebe. Koliko samo puta tjedno ostavite neki zanimljiv članak u svojom tabovima, a on zatim samo stoji dok u potpunosti ne odustanete od njega ili ga tako brzo pročitate, da ni ne znate ponoviti što je autor htio reći. Poanta medija, i novinarstva, nije samo informirati. Već je i educirati, istražiti, pomoći, sjediniti. I to je jedan od glavih razloga zašto na Noonu obrađujemo temu po temu. Svakih nekoliko mjeseci biramo novu temu, koja se najčešće tiče samorazvoja, upoznavanja sebe, ali i oslobođenja od tabua. Poanta je istražiti sve ono što nas čini ljudima, što nas čini živima, i što nas naposljetku čini ženama.

Uvod u novu Noon temu slijedi u nastavku:

Nitko ne voli promjene, a 2020. svakako ih je donijela sa sobom i to one koje nitko nije htio, iznenadne, koje su nam promijenile svakodnevnicu. A onda se u tom zbunilu svega što se događa oko nas dogodilo nešto novo i lijepo. Probuđeno zajedništvo, virtualno zbližavanje, potpora – dogodila se neka obnovljena zajednica, a neki stari, kao i neki novi ljudi, počeli su govoriti o svojim strahovima. Kad nastane kaos, svi smo isti. Kad dođu promjene svi se teško nosimo s njima. I kad dođu promjene, iz njih uvijek izađe nešto bolje.

Jer promjene su uvijek dobre, pa se u polovici ove loše godine ustvari počelo nazirati nešto novo. I sviđa mi se. I kao da taj kratki dotok svježeg zraka ne želim izgubiti. Sviđa mi se što naglas govorimo ono što mislimo i osjećamo, sviđa mi se što smo napokon počeli uzimati vrijeme za sebe, sviđa mi se tiha, ali opet dovoljno glasna promjena na regionalnoj razini.

Neki se ljudi mijenjaju, neki ne. Ja sam oduvijek bila ona osoba koja može provesti sate i sate na kavama analizirajući život i obožavala sam ljude koji mogu raditi isto. To me dovelo do takvih priča i žena s kojima i dan danas satima mogu razgovarati. Jer ponekad se osjećaš sam na svijetu – dok ne shvatiš da je osoba preko puta stola proživjela isto.

Zato idemo pričati o njima. Okupila sam neke od omiljenih žena, a svaka od njih ima svoju priču. Sigurna sam da ćete pronaći i dio sebe u njima.

VEZANE OBJAVE