Menu
Menu
Što je bilo prvo – stres ili štitnjača? I zašto je važno preuzeti odgovornost za vlastito zdravlje?
Sigurno ste bar jednom u svom životu čuli sljedeće: ”To što osjećaš ili misliš da osjećaš samo je produkt mašte.”. Nadalje, sigurno ste se zbog izrečenog često osjećali isključenima, nesretnima ili nevidljivima.
Pojam psihosomatike, bez obzira na sva saznanja modernog svijeta u kojem živimo danas i dalje je vezan uz pojam mašte ili osobnog doživljaja svijeta oko sebe.
Jednim dijelom to je istina, ali za apsolutno poimanje i isključivosti psihosomatike treba sagledati zdravlje pojedinca u cjelini, a ono je danas narušeno na brojnim razinama, pa možemo reći da se nalazimo u sferi hormonskog disbalansa koji nam je došao početkom novog doba, osobnih očekivanja, pritiska okoline kao i svih onih okolišnih čimbenika kojima smo izloženi, uz genetiku koja nekima od nas i nije naklonjena.
Postavlja se pitanje, možemo li odvojiti emocionalnu ravnotežu od svega onog što smo dobili u naslijeđe ili stekli za života ili smo osuđeni na život u disbalansu na koji se moramo naviknuti i poistovjetiti ga s osobnim bitkom i vlastitom životnom borbom?
Štitna žlijezda kao jedan od glavnih krivaca lošeg osjećanja može biti izgovor za loš dan, period ili godinu, ali i pokretač spleta simptoma koji nas, zbog neznanja mogu uvesti u anksioznost, depresiju i naposljetku burn out. Međutim, izgovor ne znači i apsolutnu determinaciju ili istinu.
Možemo reći da štitnjača predstavlja jednu bazu podataka koji objedinjuju cjelokupno stanje našeg organizma, tako da prima informacije o svemu onom što u tijelu funkcionira ili ne funkcionira dobro.
Na primjer, kad se nalazimo u periodu mentalne iscrpljenosti zbog stila života, prekomjernog posla ili nakupljenog stresa, štitnjača šalje poruku svim našim organskim sustavima da malo usporimo, pa određene simptome poput umora, sna ili manjkavosti energije možemo shvatiti i kao impuls uvođenja u malo mirnije stanje, odmor ili spavanje, naravno, ako slušamo naše tijelo.
Problem nastaje kada ne slušamo naše tijelo, a uglavnom je tako, pa takve fiziološke impulse ne shvaćamo ozbiljno.
Ono što se dogodi nakon jednog ovakvog stimulativnog perioda jasno je samo po sebi, a to je iscrpljivanje te male žlijezde koja izgubi sve uzde i prestane obavljati svoju funkciju “štita organizma” i uvede nas u stanje smanjenog lučenja hormona ili hipotireoze ili prekomjernog lučenja hormona ili “hipertireoze”, u podlozi čega često imamo javljanje i pretjerane aktivacije imunološkog sustava i razvoja autoimunosti ili čak poliautoimunosti.
Hipotireoza je stanje smanjene funkcije štitne žlijezde unutar kojeg imamo simptome umora i iscrpljenosti, a oboljeli razviju i druge simptome: probleme s pamćenjem, anksiozne poremećaje, simptome depresije, porast tjelesne težine, suhu i grubu kožu, slabost mišića, seksualnu disfunkciju, konstipaciju.
Hipertireoza je stanje u kojem prevladava prekomjerno stvaranje i izlučivanje hormona iz štitnjače. Osobe koje imaju hipertireozu često izvještavaju o pretjeranom znojenju, znatnom gubitku kilograma, ubrzanom radu srca, te osjećajima viška energije, ali i nervoze i iritabilnosti. Česti simptomi su i gubitak kose, slabost i umor, teže podnošenje topline, pojava neredovite mjesečnice.
Svi ovi navedeni simptomi nisu isključivo vezani za jedan ili drugi vid poremećaja, odnosno, s obzirom na složenost organizma kao cjeline mogu se ispreplitati kroz dan.
Također, osoba koja ima poremećaj u radu štitne žlijezde, kroz upotrebu hormonske terapije, simptome vrlo brzo dovede u ravnotežu, međutim sama postojanost simptoma nije u direktnoj i jednosmjernoj korelaciji s brojačno izmjerenim laboratorijskim vrijednostima, što situaciju čini još složenijom.
Postavlja se pitanje možemo li referirati kvalitetu života samo na osnovu laboratorijskih parametara, odnosno treba li promijeniti pristup u pogledu na pacijente s poremećajima štitne žlijezde?
Prije svega, važno je napomenuti da geni i dalje igraju najveću ulogu u aktivaciji i razvoju svih kroničnih bolesti. Dakle, ako smo genetski predisponirani, možemo očekivati neko naslijeđe od naših roditelja ili predaka, najčešće u trenutcima kad nam se sve raspada, odnosno nakon duže izloženosti određenim okidačima.
Svaka kronična bolest ima svoje okidače, potrebne ne samo za aktivaciju same bolesti već i parcijalnu aktivaciju simptoma koji onda remete opće stanje pojedinca i kvalitetu života. Okidači mogu biti duža izloženost okolišnim faktorima u vidu unosa nedovoljno nutritivnih namirnica.
Također, okidač može biti i bilo koji pada imunološkog sustava unutar akutnih infekcija, gripe, covida ili pak virusa obične prehlade. Nadalje, dugotrajna izloženost stresu, u vidu obiteljskih, društvenih, poslovnih ili financijskih problema zasigurno će dovesti do iscrpljenja svih hormonskih sustava i pokrenuti neke kaskadne reakcije u organizmu.
Nastavno na sve navedeno, štitna žlijezda može negativno utjecati na opće blagostanje, ali sva odgovornost nije na njoj, ni dogovornost ni krivnja. Odgovornost je, naposljetku, samo na nama.
Ono što je važno istaknuti je kako ovakvo stanje ili osjećaji nisu kraj, ne daju nam identitet niti nas validiraju kao sposobne, prihvatljive ili vidljive osobe. Naprotiv, možemo djelovati izvana, odnosno pomoći svom unutarnjem hormonskom sustavu na način da promijenimo životne navike, odnosno prilagodimo ih stanju u kojem se nalazimo, uz puno razumijevanja, suosjećanja i pozitivnih emocija prema sebi.
Moguće je postati najbolja verzija sebe, povećati prisutnost, sabrati misli i krenuti naprijed.
Štitnjača, kao organ koji nam je neizmjereno važan i potreban ne bi trebao biti izlika niti razlog mentalne preopterećenosti ili burnouta. Na sreću, imamo terapiju, niz suplemenata i dodataka prehrani koji mogu učiniti puno, ali najveća odgovornost ipak ostaje na nama samima, odnosno na odnosu koji imamo sa svojim tijelom kao i odnosu koji imamo sa svojim mentalnim zdravljem.
Naposljetku, važno je živjeti život sukladan osobnim očekivanjima. Također važno je okružiti se sadržajem koji ispunjava, ljudima koji guraju i okolini koja je pozitivna. Ako izaberemo, bar parcijalno, biti u takvom okruženju, imat ćemo osjećaj da su tradicionalna mjerila uspjeha pala u potpuno drugi plan, a istodobno sigurno će i svi naši unutarnji hormoni postati uravnoteženi.
Dopušteno je i potrebno preživjeti neugodna iskustva jer ona nisu tu da bi nas slomila. Ona su tu kako bi nam proširili svjesnost i postali putokaz.
Više sličnih tema pronađite u našoj rubrici WELL-BEING.
