Kada razmišljanje preraste u prekomjerno prežvakavanje misli, tada više nije alat koji nam pomaže, već prepreka koja nas iscrpljuje.
Razmišljanje je korisna ljudska sposobnost – omogućava nam da planiramo, analiziramo i donosimo odluke. No, kada razmišljanje preraste u prekomjerno prežvakavanje misli, tada više nije alat koji nam pomaže, već prepreka koja nas iscrpljuje. To nazivamo overthinkingom.
Overthinking nije isto što i duboko razmišljanje. Duboko razmišljanje vodi do uvida, dok overthinking vodi u krug. To je stanje u kojem se osoba neprestano bavi istim mislima, scenarijima ili brigama, bez stvarnog pomaka prema rješenju.
Niz je procesa u tijelu i mozgu koji stvaraju začarani krug pretjeranog razmišljanja. Sve počinje okidačem, a on može biti situacija, misao, sjećanje ili osjećaj nesigurnosti:
Netko ne odgovori odmah na poruku → počinjemo preispitivati prošle događaje, analizirati što to znači, jesmo li nešto krivo rekli.
Sjećamo se neugodne situacije iz prošlosti → osjećamo sram ili tjeskobu.
Moramo donijeti važnu odluku → zamišljamo sve moguće scenarije i najgore moguće ishode, ali ne možemo odlučiti zbog razmatranja previše opcija.
Tada se aktivira naš emocionalni alarm, naša amigdala, odnosno dio mozga ključan za obradu emocija, posebno straha i stresa. Ona je zadužena za prepoznavanje prijetnje, ali danas prijetnja, odnosno izvor stresa, često nije stvarna niti toliko opasna.
Svejedno, proces je započet, pojačava se stresni odgovor, oslobađa se kortizol i tijelo se priprema na stres. Svi sustavi aktiviraju se i pripremaju nas za preživljavanje. Tijelo prelazi u stanje borbe, bijega ili zamrzavanja, srce ubrzano kuca, disanje postaje plitko, mišići su napeti. Povećava se i osjetljivost na negativne misli, a sve to radi npr. neodgovorene poruke.
Naš dio mozga za donošenje pametnih, racionalnih odluka tada počinje previše analizirati emocionalne informacije iz dijela zaduženog za regulaciju emocija i umjesto umirivanja i razumnog objašnjenja, pojačava ruminaciju, pretjerano negativno razmišljanje. Ulazimo u začarani krug, kognitivnu petlju.
Overthinking je često pokušaj kontrole – želimo biti sigurni da ćemo sve predvidjeti i da nećemo pogriješiti. Ipak, paradoksalno, što više analiziramo, to se više udaljavamo od djelovanja i donošenja odluka. To je ponekad i način na koji se izbjegava kontakt s emocijama. Umjesto da osjetimo strah, nesigurnost ili tugu, mi ih pokušavamo „riješiti razmišljanjem“, što često ne daje željeni rezultat.
Pritom zaboravljamo da razmišljanjem zapravo pokušavamo zadržati osjećaj kontrole – nad situacijom, sobom, budućim događajima. Kao da vjerujemo da će nas još malo analiziranja „spasiti“ od neugodnih emocija ili neželjenih ishoda.
No, u mnogim situacijama lijek nije u još više razmišljanja, nego u puštanju kontrole. Možemo probati reći nešto poput: ”Ovo nije nešto što mogu riješiti mislima” ili “Ovo sada nije pod mojom kontrolom i to je u redu.“ ili „Ne moram imati sve odgovore odmah.”
Te rečenice nisu znak odustajanja, već prepuštanja i povjerenja – da ne možemo upravljati svime i da to nije slabost, nego realnost. U redu je analizirati, zapisati misli, razgovarati s nekim. No ako se i dalje vrtimo u krug, vrijeme je da vježbamo puštanje kontrole.
To je često najteži korak, ali i najoslobađajući.
Overthinking nas često zarobi u glavi i stvori osjećaj da jedino kroz daljnju analizu možemo nešto riješiti. Zapravo, izlaz nije u još jednom krugu misli, već u povezivanju sa sobom i vraćanju prisutnosti. Tu može pomoći i jednostavan proces u četiri koraka:
Prepoznajte što se događa
Umjesto da vjerujete svakoj misli, zastanite i recite si: „U ovom trenutku sam u misaonoj petlji.“ Dovoljno je osvijestiti da je to samo misaoni obrazac, a ne stvarnost.
Prisjetite se da misli nisu činjenice
Overthinking je često samo način na koji naš mozak pokušava smanjiti nesigurnost. To ne znači da su te misli točne, važne ili korisne.
„Ovo je samo moj mozak koji pokušava sve kontrolirati. Ne moram mu vjerovati.“
Usmjerite pažnju negdje drugdje
Umjesto da nastavite vrtjeti misli, napravite nešto što uključuje tijelo ili osjetila – prošećite, udahnite, pustite glazbu, uzmite papir i napišite što osjećate. Time učite mozak da postoji drugi odgovor osim analize.
Vratite perspektivu
Kad se misli smire, s veće distance se podsjeti: „Ne trebam ovo rješavati sada. Mogu to pustiti. Ne moram znati sve.“
Ne postoji savršena odluka niti potpuno predvidiv ishod. U redu je ne znati sve.
Ponekad jedini način da prekinemo overthinking jest da napravimo prvi korak, iako se ne osjećamo potpuno spremno.
Overthinking se ne rješava „još boljim razmišljanjem“, već svjesnim izlaskom iz misaone petlje, povezivanjem s onim što je ovdje i sada te djelovanjem.
Više ovakvih tema pronađite u našoj rubrici WELL-BEING.