Što nas tjera na savršenstvo, a istovremeno sputava?
Jeste li ikada, kada vas na razgovoru za posao pitaju koja je vaša mana čuli ili rekli da ste perfekcionist? To je jedna od ˝mana˝ koju na takvom razgovoru osoba preko puta može smatrati korisnom u poslu. Radi se o jednom od onih pojmova koji često nosi dvosmislenu konotaciju.
Perfekcionizam je duboko ukorijenjena potreba da budemo savršeni – u radu, odnosima i svakodnevnim zadacima. To nije samo težnja za izvrsnošću, već unutarnji pritisak koji nas tjera na iscrpljujuću potragu za idealom. Može djelovati kao motivator za postizanje visokih standarda, ali i biti teret koji osobu iscrpljuje i udaljava od stvarnog zadovoljstva.
U psihoterapiji perfekcionizam se promatra kao obrazac ponašanja koji nas odvaja od vlastitih potreba i autentičnosti, često uzrokovan unutarnjim pritiscima i nesvjesnim uvjerenjima.
Perfekcionizam se ne razvija slučajno. Često je povezan s ranijim iskustvima, poput stroge obiteljske dinamike, visokih očekivanja, osjećaja da je ljubav uvjetovana postignućima ili potrebe za kontroliranjem svijeta koji doživljavamo kaotičnim. U psihoterapiji se povezuje s mehanizmima poput introjekcije i straha od nesavršenosti. Introjekcija je proces u kojem nesvjesno usvajamo stavove, vjerovanja, vrijednosti ili ponašanja drugih ljudi bez da kritički analiziramo i procjenjujemo jesu li ta uvjerenja u skladu s našim potrebama, željama i identitetom.
Tako je uobičajeno da kroz djetinjstvo slušamo poruke roditelja i okoline, a kada ih i kao odrasli integriramo kao vlastite, one postaju dio našeg emocionalnog funkcioniranja i pretvaraju se u unutarnjeg kritičara. Malo po malo, dobronamjerne poruke da je važno biti najbolji ili da nije dobro griješiti mogu postati temelj za strah od nesavršenosti. Strah pak proizlazi iz potrebe za kontrolom, težnjom da izbjegnemo osjećaj srama, neadekvatnosti ili neuspjeha i tako postaje glavni pokretač perfekcionizma, a onda i izvor stalnog nezadovoljstva.
Kada na ta osobna previranja dodamo život u društvu koje sve više glorificira uspjeh i savršenstvo, sve to povećava pritisak na pojedinca i rezultira visokom razinom stresa i osjećajem neadekvatnosti.
Iako perfekcionizam često djeluje kao snaga koja nas pokreće, njegovi negativni učinci ne mogu se zanemariti. Pojedinci skloni perfekcionizmu rijetko doživljavaju zadovoljstvo jer uvijek teže nemogućem idealu. Mogu osjećati fizičku i emocionalnu iscrpljenost jer neumoran rad na postizanju savršenstva ne ostavlja prostora za odmor i mir. Zbog visokih očekivanja od sebe i drugih ljudi, mogu imati probleme u međuljudskim odnosima.
Istraživanja pokazuju da perfekcionizam ima značajan utjecaj na mentalno zdravlje. Pokazalo se da osobe s izraženim perfekcionističkim tendencijama imaju povećan rizik od depresije, anksioznosti i problema s poremećajima prehrane. Među mladima, perfekcionizam je često povezan s osjećajem impostora – uvjerenjem da osoba nije zaslužila svoje uspjehe te nije dovoljno sposobna unatoč objektivnim rezultatima. Mogu imati i uvjerenja da su uspjesi koje postižu rezultat sreće, slučajnosti ili preuveličavanja, a ne vlastitih sposobnosti i truda.
Perfekcionizam je način na koji osoba prekida kontakt sa sobom i sadašnjim trenutkom. Umjesto da osjeti vlastite emocije ili potrebe, osoba se fokusira na vanjske ciljeve i očekivanja, ali i na mogućnost budućih grešaka ili sjećanja na prošle neuspjehe. Kako bi smanjili osjećaj nezadovoljstva i stalne potrage za savršenstvom, važno je stalno se vraćati u sadašnji trenutak, osvijestiti i osjetiti što se trenutno događa i prepoznati koje misli, osjećaji ili tjelesne senzacije podržavaju perfekcionizam kako bi ih lakše otpuštali.
Perfekcionizam nije nešto što se jednostavno “isključuje”. Međutim, postoje koraci koji mogu pomoći u njegovom osvještavanju i preoblikovanju:
Disanje i usporavanje
Perfekcionizam često vodi u napetost i ubrzani ritam života. Tehnike disanja i sporije kretanje prekidaju usmjerenost na cilj i vraćaju fokus na tijelo i sadašnji trenutak. To možete primijeniti u bilo kojem trenutku i aktivnosti u danu – šetnji, obavljanju kućanskih poslova, dok jedete ili radite. Probajte obraćati pažnju na svaki udah i izdah ili pak osvijestiti kako vaša noga dodiruje tlo dok hodate, koji je osjećaj kada jedete nešto što volite i slično. Na taj način razvijamo svijest o vlastitim potrebama i osjećajima te smanjujemo osjećaj pritiska.
Postavljanje granica
Često se događa da zbog perfekcionizma preuzimamo previše odgovornosti, ispunjavamo tuđa očekivanja i zanemarujemo vlastite potrebe, uglavnom zbog straha od kritike i odbacivanja ili pak osjećaja krivnje. Zato je važno odabrati prioritete u skladu s vlastitim vrijednostima. Kada definiramo prioritete, možemo početi vježbati reći NE manje važnim zahtjevima, ljubazno i s poštovanjem. Postavljanje granica može izazvati osjećaj srama ili krivnje koji će se smanjivati kako jača svijest o vlastitim potrebama i zdravim granicama.
Definiranje ciljeva
Nerealno visoki ciljevi, odugovlačenje zbog straha od neuspjeha, zanemarivanje procesa zbog fokusa na ishod dio su svakodnevice za perfekcioniste. Umjesto toga, važno je vidjeti koji je cilj realističan, a onda ga podijeliti u manje korake te obratiti pažnju na svaki od njih u procesu do krajnje točke. Na primjer, možete cilj podijeliti po danima i tako svaki dan napraviti neki mali napredak na koji ćete se moći osvrnuti. Kroz male, ostvarive korake i fokus na proces umjesto isključivo na rezultate možemo razviti fleksibilniji i zdraviji odnos prema ambicijama te zaista ostvariti ono što je izgledalo nedostižno.
Vježbanje suosjećanja
Smanjivanje samokritičnosti i negativnih misli ključan je korak u nošenju s perfekcionizmom. Strogi i negativni unutarnji dijalozi često se temelje na uvjerenjima da nismo dovoljno dobri te dovode do sniženog samopouzdanja. Prvi korak je prepoznati svog unutarnjeg kritičara, što može biti teško. U tome pomaže da osvijestimo i zapišemo negativne misli, a nakon toga provjerimo je li ta misao temeljena na činjenicama i kako je možemo konstruktivno preoblikovati. Na primjer, umjesto “Pogriješio/la sam, to znači da nisam dovoljno dobar/a” možete reći “Pogreške su prilike za učenje i rast”. Kako bi razvili suosjećanje možemo se zapitati što bi rekli prijatelju koji tako negativno misli o sebi i pokušati imati više razumijevanja i podrške prema sebi, kao što bi imali za druge u toj situaciji.
Prihvaćanje ranjivosti u kontaktu s drugima
Kako bi se pokazali u što boljem svijetlu, zbog osjećaja da moramo biti savršeni u svakom aspektu života, skrivamo svoju autentičnost i ranjivost u odnosima s drugima. Perfekcionizam nas može onemogućiti da izrazimo svoje stvarne emocije ili podijelimo strahove, slabosti ili nesigurnosti ne bi li izbjegli osjećaj ranjivosti, nesavršenosti i gubitka kontrole.
Međutim, prihvaćanje ranjivosti u kontaktima s drugima ključno je za stvaranje dubljih, iskrenih odnosa. Kako bi to postigli, važno je smanjiti očekivanja od sebe, ali i drugih, malo po malo otvoreno razgovarati o svojim nesigurnostima s osobama u koje imamo povjerenja i znamo da nas neće namjerno povrijediti. U takvom će odnosu i druga strana lakše pokazati nesavršenosti i dati nam podršku, a mi jačati osobni osjećaj slobode i bolje se emocionalno povezati.
Perfekcionizam je prilika za rast i razumijevanje sebe. Ali, moramo biti svjesni da ˝mekšanje˝ perfekcionizma i potrebe za kontrolom nije nešto što se događa preko noći, već je proces koji zahtijeva svjesnost, otvorenost i prihvaćanje. Kada otpustimo uvjerenje da sve mora biti savršeno, otvaramo prostor za rast, autentičnost i povezanost s drugima. Jer u nesavršenosti, život otvara bezgranično puno varijacija, mogućnosti i ljepote koju tada napokon možemo vidjeti.
Više sličnih tema pronađite u našoj rubrici WELL-BEING.