Znate li uopće na čemu se temelji osjećaj odmorenosti u tijelu?
Godišnji odmor dugo se čeka, brzo prođe i često je omeđen stresom – i prije odlaska i po povratku. Da biste iz njega izašli s osjećajem da ste se uistinu odmorili, važno je obratiti pažnju na jednu stvar.
Znate li uopće na čemu se temelji osjećaj odmorenosti u tijelu?
Na regeneraciji. Obnovi naših stanica, tkiva, organa, živčanog sustava…
Kako onda postići da se tijelo i psiha na godišnjem odmoru uistinu obnove?
Da bi ušli u fazu obnavljanja i popravljanja, tijelo i psiha prije svega moraju osjećati sigurnost i opuštenost. Tek tada hranjive tvari i “stanice popravljači” mogu slobodno teći. No, to je često lakše reći nego učiniti.
Mnogi od nas – iako su formalno na godišnjem odmoru – teško „isključuju glavu“ i ne mogu jednostavno prestati brinuti o tome što ih čeka po povratku ili je li sve u redu dok ih nema.
Zato je za mnoge od nas spavanje jedini period kada mehanizmi obnove rade. Ako si i tu oduzimamo lošim navikama, manjkom sna ili nerješavanjem uzroka lošeg spavanja, dugoročno će nam biti vrlo teško živjeti vitalnost i zdravlje.
Osim spavanja, na praktičnoj razini, na količinu odmora koju ćete dobiti od godišnjeg, možete direktno utjecati tako da značajno smanjite konzumaciju bilo kakvog sadržaja.
Naime, sve što konzumiramo, naše tijelo i psiha moraju obraditi.
Svaka informacija, razgovor, tema, čak i knjiga ili film, baš poput hrane prolaze kroz naš organizam. Tijelo i psiha ih obrađuju, dodjeljuju značenje, filtriraju, spremaju u pamćenje i procesuiraju reakcije koje su izazvali.
Ako vam je ovo preapstraktno, pozivam vas da pročitate nekoliko naslova na portalima s vijestima i promatrate kako vam tijelo reagira. Tu ćete primijetiti ne samo mentalne procese, već i fizičke, biokemijske reakcije koje te informacije izazivaju – osjetit ćete ih kao pritisak u grudima, grč u želucu, nemir i slično.
Čak i kad je sadržaj “ugodan”, kad nas inspirira, i tada dolazi do unutarnje obrade: uspoređivanja s vlastitim iskustvom, donošenja novih odluka… Znate onaj osjećaj kad čujete lijepu vijest pa kažete: „Nisam još ni svjestan/svjesna svega, treba mi da mi se slegne“? Ili kad provedete divan dan s prijateljima, ispunjeni ste i zadovoljni, ali i umorni? To je ta obrada informacija, iako su bile pozitivne.
Ako vam je poznat koncept posta od hrane, onda vam neće biti teško zamisliti i post od sadržaja.
Tek kada tijelo oslobodimo obaveze da probavlja hranu, može aktivirati mehanizme obnove, a s njima i stvarni odmor. Isto vrijedi i za sadržaj druge vrste.
Zato ovog ljeta pokušajte biti svjesni važnog preduvjeta za istinski odmor, a to je – nekonzumiranje. Budite pažljivi prema onome što ulazi u vaše tijelo i psihu – bilo da je riječ o hrani, piću, sadržaju na internetu, temama u razgovorima, radiju ili aktivnostima koje radite „na autopilotu“, nesvjesno.
Pokušajte barem nekoliko puta dnevno svjesno stvoriti prostor ničega oko sebe. Dovoljno je i samo nekoliko minuta ne raditi ništa, ne slušati ništa, ne planirati ništa. Samo biti i promatrati svoje okruženje.
Ako vam to zvuči zastrašujuće i pitate se: „Što da radim za to vrijeme?“, odgovor je – doslovno ništa. Prigrlite prazan prostor, tišinu, to „ništavilo“ i promatrajte što izranja.
Što ćete u tim trenucima zamijetiti, a inače ne biste? Možda pogled kroz prozor? Možda fotografiju na polici ili sliku na zidu u koju se nikad ne zagledate? Možda neki zvuk izvana ili valove koji kotrljaju kamenčiće?
U svakom slučaju, dok vi „nemate ništa za raditi“, vaše tijelo i psiha neće gubiti vrijeme. Zahvalno će iskoristiti priliku da, u napokon stvorenom prostoru, svojom obnavljajućom inteligencijom poprave što god mogu.
To je razlog zašto boravak u šumi, gledanje u plavetnilo horizonta ili u zvijezde na nas djeluje tako opuštajuće.
Kada prestanete konzumirati sadržaj, počinjete primjećivati svoje okruženje i sebe, kao i svoj unutarnji svijet. Počinje se događati stvaran kontakt sa sobom, a tu kreće regeneracija koju kasnije osjećate kao odmor.
Mnogi naši stari intuitivno su provodili vrijeme na ovakav način. Sjedeći ispod drveta ili na klupici, promatrajući vrt ili horizont. Lako je reći: „Da, nisu imali što drugo za raditi!“ no govorimo o vremenu kada su već postojali televizija, radio, novine i brojne obaveze. Možda su imali i druge mogućnosti, ali su iz razloga koji možda nisu mogli racionalno objasniti, birali ovakve trenutke dana.
Možda su u njima vidjeli nešto što mi danas, u vanjskoj i unutarnjoj buci, više ne možemo. Zato – probajte isto istražiti za sebe.
Više ovakvih tema pronađite u našoj rubrici WELL-BEING.