Menu
Menu
Klišej koji nikad nije bio tako istinit kao sada. I nikad nije bilo bolje vrijeme za prakticirati ga, svaki dan iznova.
Ako nas je posljednjih devet mjeseci nečemu naučilo onda je to svakako da smo mali. Puno manje bitni, no što smo to mislili, i da neovisno o nama, koliko god energični ili emotivni bili, priroda ide dalje i život radi svoje. Nije to ništa što svi unutar sebe već nismo znali, ali smo svakako dodatno osvijestili na teži način. Osim što nas je, nakratko u danima potresa, a zatim ponovno na jesen, probudilo – stavilo nas je i u ‘status quo’ i jedan dugi test izdržljivosti. Svijet kakav smo poznavali je nestao, a mi smo ostali nepomični, ne znajući što činiti. S novonastalom situacijom krenuli smo preispitivati i svoje prioritete (barem se tako nadam), pitati se što sada kada je netko ugasio glazbu, kada su materijalne vrijednosti s pozicije broj jedan na top listi životnih veselja odjednom pale na zadnju. Pitati se – u čemu je ustvari sreća? Kako je u ovim danima uopće pronaći? Je li ona uistinu u malim stvarima?
Dogodilo se ono što nitko nije očekivao, a to je da su nas okolnosti prisilile da pronađemo vrijeme za sebe. Ako stavite klišeje i self help savjete na stranu, moguće je da je rješenje za sreću upravo pred nosom svima nama. Samo ne znamo što nam je činiti.
Mnogi će reći da je biti sretan stvar stava osobnog stava i pristupa prema životu, malo iskusniji i iskreniji reći će vam da je sreća nešto na čemu se treba raditi svaki dan, drugog nema. I oboje je istinito – samo što nekima taj stav dolazi prirodno, a drugi ga trebaju naučiti imati. Imam prijateljicu koja je primjerice – opsjednuta jednostavnim lijepim stvarima. Njoj će i jedna šetnja Botaničkim vrtom donijeti zadovoljstvo za cijeli tjedan.
Priroda je nevjerojatna, koliko nas zadržava u trenutku, stišava um i ponovno uči da samo budemo. Nekome je sreća planina, pogled koji seže u beskraj i svježi zrak na obrazima. Drugima smijeh i čaša vina previše u omiljenom društvu.
Problem je što mnogi od nas ne znaju što ih čini sretnima ili odakle krenuti. Ili se možda vraćanjem u prošlost pokušavaju sjetiti nečega što je bilo lijepo. Dok je sada i ovdje, istina je, poprilično sivo i tužno. I dok postoje oni koji možda trenutno proživljavaju i lijepu fazu svog života, činjenica je da su okolnosti takve kakve jesu, daleko od života na koji smo navikli. I jedini recept koji trenutno funkcionira i koji svi nanovo spremamo je onaj koji nosi ime ‘iz dana u dan’.
Kada malo bolje razmislite, recept po kojem bi i trebali živjeti jer ni do sada nikad nismo mogli znati što donosi sutra, samo što smo na to zaboravili.
Čini se tako da je vrijeme za vratiti se malim stvarima. Od trenutka kada se probudimo. Znate sve one uobičajene stvari koje ste prije uzimali zdravo za gotovo? Teturanje u pidžami i kuhanje prve kave, šetnja psa u prvom komadu odjeće koji ste izvukli iz ormara, vikend pun dosade i bingeanje neke serije, preslušavanje albuma koji je tek izašao uz čitanje lyricsa, dugi telefonski razgovori, kuhanje, paljenje mirisnih svijeća, dvosatno ležanje u kadi, igra, listanje časopisa… Nastavite niz.
E te stvari, one su sada dobile na važnosti. Istina je da je nikad nisu ni izgubile, samo su sada napokon došle na svoje zasluženo mjesto. Negdje na društvenim mrežama ovih sam dana pročitala komentar kako se zahvaljujući maskama ljudi napokon puno više gledaju u oči jer im ništa drugo ne odvlači pažnju.
Tako da – ljepota se može pronaći i u lošim stvarima. Kao društvo smo ionako postali previše odvažni i razmaženi, zašto se ne vratiti jednostavnim stvarima?
To bi trenutno mogao biti jedini način da ostanemo mentalno jaki. Možda nije lako, možda ćete se ponekad morati više potruditi da vidite nešto dobro u danu. No, potrudite se. Jer to je jedna od onih vještina koju je dobro uvijek imati uz sebe.
