Zašto se toliko bojimo komunicirati svoje potrebe, pogledati u svoju istinu?
Odgovor na ovo pitanje vjerojatno seže daleko u prošlost, u odgoj – kako onaj koji smo same imale, tako i generalno u odgoj žena. Budi tiha, budi pristojna, budi uvijek savršena. Ispunjavaj muške ideale, zamisli iz tuđih glava, percepcije koje misliš da drugi imaju o tebi. Dosegni idealnu sliku koju si sama za sebe zamislila.
Skidanje maski svakako sve više dolazi s godinama, kao i živjeti autentično. A vjerovanje vlastitoj intuiciji samo jača iz iskustva u iskustvo te iz odnosa u odnos. Kao i povjerenje u život i to da će se sve na kraju odviti najbolje po nas.
Ovo je zasigurno tema s kojom se nosimo sve, više ili manje, kao i do kada puštati, a kada izgovoriti i stati za sebe. Realno, u svim sferama života – partnerskih odnosa, seksualnih odnosa, poslovnih odnosa. No, ovaj put posao ćemo malo staviti na stranu i pričati ćemo o ‘coreu’ ženske prirode.
Pričati ćemo o tome kako da bi uopće mogle komunicirati ono što želimo, i što nam treba, za početak same moramo znati odgovor na to pitanje.
Koliko vam se puta dogodilo da ste ‘zapele’ za nešto ili nekog, a naposljetku shvatile da to uopće niste ni željele ‘in the first place’? Ili koliko ste puta izazvale svađu da bi kasnije, kada bi se smirile strasti, ipak otkrile da vas je ustvari mučilo nešto sasvim drugo? Koliko puta ste se borile s grižnjom savjesti što ste uopće izrazile sebe, pa makar bile i u krivu – pa tko nas je i kada naučio da je toliko grozno izraziti sebe? Koliko puta ste, ili koliko dugo, glumile zadovoljstvo u krevetu, cijelo vrijeme ne dobivajući ono što želite za sebe jer možda ni ne znate što želite za sebe? Koliko dugo ste u odnosu u kojem ste se uvjerile da možete bez emotivne podrške ili dobrog seksa, dok vam tijelo vrišti jer mu nedostaje upravo ono što ga praktični um, koji se prilagođava, uvjerava da mu ne treba?
Dok u nekim aspektima života sasvim jasno znamo što želimo, u drugima možda nismo ni došle do odgovora, nego se snalazimo onako – usput. Zato pričamo o tome koliko je važno da smo ponekad same. I da je sasvim u redu da neke periode života provedemo same. Kroz razgovore ćemo ući u teme kako uopće čuti i osjetiti sebe i doći do svojih iskrenih odgovora. Jer ako ih nemamo, realno samo lutamo, i očekujemo da nam ih drugi daju. I kada ih nemamo je sasvim u redu, i u tom slučaju možemo uživati u neznanju, pustiti bez pritiska da ih moramo znati tu i sada, i reći drugima da je to naše pravo.
Razgovarat ćemo s life coachicama, psihologicama, influencericama i terapeutkinjama o ženskoj senzualnosti, umjetnicama i ženama čija će vam iskustva pomoći upravo da bolje upoznate sebe same.