Menu
Menu
Je li recept za uspjeh izgleda privlačnije od znatiželjnog istraživanja?
Ljepila sam, kroz godine, svoj identitet uz onaj djevojčice (pa i žene) koja mnogo čita. Svakako sam bila ona koja stvari odrađuje dobro (najbolje, ako je moguće) i za to je obilno nagrađena. Potvrdom, priznanjem, plaćom. Bila sam, a možda i ostala, ona koja je vjerna, odana, strpljiva. Usput sam pokupila da sam direktorica, konzultantica, coach. Povrh svega, ponosim se time što sam beskrajno dobar prijatelj, i što sam romantik koji iskreno vjeruje u dobro.
Nedavno sam se zapitala – tko sam kada toga nema? Tko smo kada nema vanjskog podražaja, ustreptalog iščekivanja nagrade kojoj se veselimo. Ma tko smo kada živimo samo i isključivo, za sebe? Jesmo li tada sebične? Jesmo li tada bahate? Jesmo li umišljene? Hodamo li tada po toj liniji, hodamo li po nekoj mnogo tanjoj?
Ovo ti pišem iz iskrenosti, riječi same lete po papiru.
Naš attachment za ono što je eksterno je, zapravo, naš attachment za sigurnost. Strpljivo, molim te, čitaj dalje.
Kada sam se prvi put zaljubila, bila sam sigurna, trajat će vječno. Kada sam se preselila u London, bila sam sigurna, to je TO. Kada sam čula onu jednu pjesmu koja mi se vrtjela po glavi bez prestanka, bila sam sigurna, nikada mi se neće prestati sviđati. Bila sam u krivu.
Sada nisam apsolutno sigurna ni oko čega, i s tim sam apsolutno u redu.
Nesigurnost, stvarna ili imaginarna, je uvijek tu. Posjećuje nas tijekom života, na mnogo načina, u mnogo navrata. Zbog nje skrećemo s puta, zbog nje mijenjamo identitete unutar kojih smo se zaključale.
Ono što tijekom života naučimo, ako smo voljne, željne i dovoljno hrabre, jest da nesigurnost ne mora biti naš neprijatelj. Zašto je se toliko bojimo? Zašto ju mrzimo? Zašto prema njoj imamo otpor? Zbog društva? Kulture? Očekivanja? Zbog toga jer mislimo da moramo? Je li recept za uspjeh privlačniji od znatiželjnog istraživanja? Je li garancija sočnija od pokušavanja?
Kada odbijemo nesigurnost, istovremeno odbijemo misteriozno. Kada odbijemo misteriozno, istovremeno odbijemo znatiželjno. A kada odbijemo znatiželjno, odbijemo sve ono čemu nas znatiželja može odvesti. Odbijemo novinu, a novina nosi napredak. Zar bi željela da nema struje, da nema kotača, da nema telefona? Koliko ljudi je moralo sjediti u nelagodi misterije i kretati se kroz fazu istraživanja kako bismo danas uživale benefite koje uzimamo zdravo za gotovo?
Naše odbijanje nesigurnosti i slijepa prilijepljenost uz titulu, poziciju, financije, status veze (nastavi niz) je odbijanje našeg istinskog, iskrenog, postojanog bivanja. A kada nismo povezani sa svojim bivanjem, koliko možemo biti povezane sa sobom? Postanemo lake za kontrolirati, manipulirati i lake za pretvoriti u kupce.
Trčimo ljudima, institucijama, poslovima i prodavačima koji obećavaju sigurnost. Hoćemo ‘fool-proof’, hoćemo brzo, hoćemo ‘obećajem’, hoćemo 100%. Hoćemo sve to, umjesto da želimo sebe – i povezanost sa svojim unutarnjim osjećajem za smjer u kojem trebamo ići.
Ne, više ne.
Pozivam te, tebe koja čitaš, da umjesto što tražimo sigurnost, prigrlimo – s prijateljstvom i znatiželjom – mogućnost. Što bi se dogodilo kada bi, umjesto svega čemu si privržena, a što je eksterno, počela plesati najljepši, najsenzualniji, najnježniji, ples s onim internim?
Što kada bi pitala najveća pitanja, preuzimala najveće rizike i pritom postajala najveća verzija sebe?
Svijetu je potrebno upravo to. Svijetu si potrebna upravo takva ti. Ti – koja svoj identitet ne vrti oko vanjskog priznanja, nego oko zlatnog rudnika osjećaja, misli i ideja unutar tebe. Go and be it. All of it.
