Menu
Menu
Biti otvoren pred grupom ljudi nije uvijek lako. Ipak, postoji način kako navigirati kroz te emocije.
Želite raditi na sebi, educirati se, riješiti neki problem no pomisao da svoje probleme donosimo u grupu nepoznatih ljudi može biti itekako – zastrašujuća. Čak i kad nema nekog velikog straha, određena nelagoda je gotovo uvijek prisutna.
Pitanja koju se većina u tim situacijama zna postavljati su:
Hoću li se uklopiti?
Što ako na edukaciji bude netko koga poznajem?
Ne želim dijeliti svoje intimne stvari pred nepoznatim ljudima…
Što ako ispadnem glupa, ne želim se osramotiti…
Voditeljica grupnih mindfulness programa smanjenja stresa Ines Grubišić donosi nekoliko savjeta koji vam mogu pomoći da vam ovakve misli ne stanu na put upisu željene edukacije, a time i rezultata koje bi njome mogli postići.
Drugi ljudi su došli na tečaj kako bi riješili svoj problem, a ne čudili se vašem. Dapače, upravo ova činjenica čini ljude oko vas punim razumijevanja i suosjećanja. Čak su zapravo velike šanse da ćete upravo na tom konkretnom programu, po samoj logici da ste oboje posegnuli za istim programom , upoznati ljude s kojima biste inače bili vrlo kompatibilni i s kojima biste imali puno toga zajedničkog, a i kojima biste vi bili vrijedan i zanimljiv sugovornik.
Vi ste ti koji uvijek imate izbor i kontrolu nad time da li ćete u grupi nešto reći i koliko ćete reći. Uvijek postoji način da se podijeli kakva vam je bila pojedina vježba, kako vas je inspiriralo nešto što je netko drugi podijelio i slično, bez da ulazite u konkretan sadržaj svojih problema i intime.
Vjerovali ili ne, jedan od velikih benefita rada u grupi bude upravo to što imate mogućnost čuti druge ljude. Iz iskustva mogu podijeliti kakva divna povezanost se stvori kada jedan polaznik podijeli da je zaspao u meditaciji ili mu je bilo teško se koncentrirati, a na to još troje njih vikne „I ja isto!“
Isto tako neke stvari kod sebe prepoznamo tek kad ih netko drugi izgovori, a također onda uvidimo da je drugima jednako tako vrijedno čuti naša iskustva. Tada shvatimo i koliko smo zapravo i mi osobno vrijedan komadić ukupnog procesa učenja za svih i krenemo osjećati zahvalnost za sve što je bilo koji polaznik ikada podijelio. Ne čudi da, paradoksalno i unatoč početnoj nelagodi, većina polaznika na kraju upravo grupu istakne kao posebnu vrijednost same edukacije.
Ovo naravno ovisi o tipu programa, ali većina grupnih programa osobnog razvoja nije psihoterapija, nego edukacija. Atmosfera je učionice. Stoga, ne iznosiš problem koji analiziramo i tražimo rješenje, nego pričaš o tome kakva ti je bila vježba koju smo netom napravili.
Obratite se voditelju programa i iskreno s njim podijelite svoj strah, zadršku, nelagodu oko grupnog načina rada. Zatražite individualan razgovor prije početka programa, pitajte sve što vas zanima, uključujući i to kolika razina dijeljenja vaših osobnih stvari se očekuje.
Kvalitetan voditelj će prije svega ispoštovati ovakve vaše strahove i nelagode te na nježan način vam približiti što točno očekivati od grupnih susreta. Često puta se ispostavi da polaznici zamišljaju te susrete puno “strašnijima” od onoga što ih realno čeka u programu.
U svakom slučaju, odluka treba biti na vama, da znate prepoznati da li je trenutak za izaći iz zone komfora i mrvicu pogurati sebe kako biste dalje rasli ili je pak potrebno ispoštovati svoje (trenutne) granice i istražiti alternativne opcije poput rada jedan na jedan, unaprijed snimljenih programe koje možete sami prolaziti i slično.
Ako se odlučite pobijediti nelagodu i upisati željeni program, vrlo je vjerojatno da vas – uz malo vaše vjere i puno razumijevanja i podrške vašeg voditelja – čeka jedno super vrijedno novo iskustvo.
Više sličnih tema pronađite u našoj rubrici WELL-BEING.
