N: Što bi rekla kao netko tko pazi na prehranu, svoj mir i well-being, kako se odnosiš i snalaziš kroz blagdane? Je li ti izazovno?

P: Blagdani su mi nekad bili dosta teški jer sam imala osjećaj da moram funkcionirati kao svi drugi. Danas ih doživljavam drugačije kao period u kojem slušam tijelo više nego kalendar. Ne trudim se jesti “savršeno”, ali pazim da jedem redovito i da ne preskačem obroke jer znam kako mi se to kasnije vrati.

Više biram mir nego dokazivanje. Ako mi treba pauza, uzmem je bez grižnje savjesti. Kad tako postavim blagdane, oni postanu puno lakši.

N: Što bi preporučila nekome tko je trenutno u sličnoj situaciji – kroničnoj boli ili stanju poput endometrioze – kako se pripremiti? Možemo li se unaprijed “dogovoriti” sami sa sobom?

P: Apsolutno možemo i to je možda najvažniji dio pripreme. Prije blagdana volim sa sobom sjesti i jasno odlučiti što mi je važno, a što nije. Na primjer, želim biti s ljudima koje volim, ali ne po cijenu iscrpljenosti ili jake boli. Dogovorim se da smijem stati, otići ranije, jesti jednostavnije ili preskočiti nešto bez objašnjavanja.

Kad unaprijed postavimo granice prema sebi, lakše ih je kasnije držati i prema drugima. Endometrioza nas često uči upravo tome, a to je da slušamo tijelo prije nego što ono počne vikati.

N: Kako se ograditi od tuđih komentara i nositi s osjećajem da nismo dovoljno prisutni, zabavni, veseli?

P: To je nešto što se uči s vremenom, i iskreno još uvijek učim. Komentari najčešće dolaze iz nerazumijevanja, ali to ne znači da ih moramo nositi sa sobom. Danas znam da ne moram objašnjavati svoje stanje da bih imala pravo na mir. Ne moram biti vesela, energična ni stalno prisutna da bih bila vrijedna druženja. Kad sam to počela stvarno vjerovati, pritisak je popustio. A s njim i osjećaj krivnje.

N: Koje su dobre strane blagdana za žene s endometriozom – oko prehrane, obitelji i podrške? Što možemo dobro pronaći u tome?

P: Blagdani mogu biti prilika za sporiji ritam, što je nešto što tijelu s endometriozom stvarno treba. Više smo doma, više se kuha, lakše je birati toplu, jednostavnu hranu i jesti u miru. Također, to je vrijeme kada si lakše možemo dopustiti da tražimo podršku bilo kroz razgovor, pomoć ili samo razumijevanje.

Blagdani ne moraju biti savršeni da bi bili vrijedni. Ponekad je najveći dar upravo osjećaj da nismo same i da ne moramo sve same nositi. U tom smislu, mogu postati prostor nježnosti, a ne pritiska.

N: Imaš li savjet na što posebno obratiti pozornost – suplementi, odmor, izbjegavanje određenih namirnica?

P: Važno je da zadržimo ono što našem tijelu daje stabilnost, a to su redoviti obroci, dovoljno proteina i zdravih masti kako bi razina šećera u krvi ostala mirnija. Kod endometrioze preskakanje obroka često može pojačati umor, bol i osjetljivost organizma. Slatko i alkohol ne moraju se u potpunosti izbjegavati, ali je korisno biti svjestan njihovog utjecaja na simptome.

Ako se već jede raznovrsnije i „sve pomalo“, dobro je pritom misliti i na unos vlakana kroz salatu, povrće ili mahunarke, kako bi se podržala probava i crijevna ravnoteža. Prednost je korisno dati toploj, jednostavnoj hrani koja se lakše probavlja i manje opterećuje crijeva. Suplementaciju koju osoba inače koristi ne bi trebalo pauzirati, osobito onu usmjerenu na smanjenje upale, podršku crijevima i živčanom sustavu. Odmor pritom ostaje važan dio brige o zdravlju, jednako kao i prehrana.

Više sličnih tema pronađite u našoj rubrici WELL-BEING.