N: Zašto su upravo blagdani vrijeme u kojem odlazimo u dvije krajnosti – ili kažemo ‘vrijeme je uživanja i jesti ću sve, pa ću brinuti kasnije’ ili si branimo puno toga. Kako balansirati to dvoje i zašto teško u ovo vrijeme naginjemo ravnoteži?

A: Postoji više razloga zašto je tomu tako. Prije svega blagdani i blagdansko vrijeme nose sa sobom više druženja; pažnja se stavlja na provođenje vremena s drugima, njegovanje određenih običaja i tradicije što uključuje i određenu hranu.

Blagdanska hrana nam je dostupna neko određeno vrijeme, znamo da je tu velika i raznovrsna ponuda svega onoga što ostatak godine najčešće nemamo i samim time nas privlači i želimo iskoristiti situaciju.

No, uživanje u hrani bi nam trebalo biti nešto uobičajeno i tijekom godine. Ako gledamo i biološki i psihološki, jedenje je dizajnirano kao aktivnost koja bi nas trebala dovesti do zadovoljstva, zdravog užitka i jedne vrste ravnoteže.

Da bi što manje pretjerivali s hranom, a kasnije je sebi uskraćivali, važno je uspostaviti zdrave obrasce hranjenja, odnosno konzumirati redovno obroke tijekom dana s razmakom od 3-4 sata. U redu je ako u blagdansko vrijeme jedemo više, no postaje problem ako tome pridodamo mentalnu težinu: osjećaj krivnje, srama ili grižnje savjesti koji nas navode na određene restrikcije, dijete ili smanjenje unosa hrane koja nam je potrebna da bi uopće mogli funkcionirati.

.

”Ako uživanju pristupimo zdravorazumski onda ne bi trebali imati strah što će biti u siječnju.”

.

N: Bi li onda rekla da su blagdani vrijeme baš kada trebamo i možemo uživati?

A: Smatram da bi u blagdansko vrijeme trebali težiti k tome. Za neke je nemoguće staviti na pauzu ostale aktivnosti koje rade tijekom godine, pa je potrebno na neki način uravnotežiti primjerice rad, osobne i obiteljske obveze i poslove s uživanjem. No, svakako je važno da svatko preispita svoju definiciju uživanja. Rekla bih da bi uživanje trebalo biti nešto što nas opušta, zabavlja, doprinosi našoj dobrobiti i osnažuje nas na psihofizičkoj i socijalnoj razini.

N: Ako tako pristupimo, možeš li već reći unaprijed kakav će nas ”mindset” dočekati u siječnju, te kako već sada imati neku pripremu; da se ne nađemo u siječnju deblji, depresivniji i bez želje za ičime?

A: Ako uživanju pristupimo zdravorazumski onda ne bi trebali imati strah što će biti u siječnju. No, ako sada događaji i aktivnosti povezani s blagdanskim danima unesu nemir i neurednost u naš životni ritam, onda se vrlo lako može dogoditi da nas u siječnju dočeka “hladni tuš” nakon što svo blještavilo utihne; kronični umor nas preplavi i počnemo se osjećati iscrpljeno, nemotivirano i depresivnog raspoloženja.

.

”Danas se nerijetko nađemo u situaciji da se ponašamo i radimo više u skladu s time što se od nas očekuje nego u skladu s onim što bi stvarno htjeli.”

.

N: Koje je tvoje neko osobno mišljenje oko toga? Kako sama pristupaš blagdanima?

A: Danas kada smo stalno izloženi raznim i snažnim utjecajima, posebive utjecaju medija i društvenih mreža, nerijetko se nađemo u situaciji da se ponašamo i radimo više u skladu s time što se od nas očekuje nego u skladu s onim što bi stvarno htjeli ili što možemo i želimo. Tu se javlja diskrepancija i onda stvarno može biti teško u siječnju “vratiti se u stvarnost”.

Osobno blagdanima pristupam kao posebnim danima u godini koje provodim u blizini dragih ljudi, posvećujem se više onima kojima nedostaje ljubav i toplina doma i bliskih ljudi, oni koji su u potrebni, ali provodim i više vremena radeći ono što me opušta, ispunjava i daje mi snagu za rad.

N: Možeš li povezati stres u prosincu s prehranom? U kakvom su oni suodnosu, kako to prepoznati i kako se odnositi prema uzorcima ponašanja koje možda imamo?

A: Generalno su stres i prehrana jako povezani. Jedenje je jedan učestali način nošenja sa stresnim situacijama i neugodnim emocijama. Posebice je to izazovno u blagdansko vrijeme kada se razgovori vrte oko hrane, police u dućanima pune tipičnom blagdanskom hranom i akcijskim cijenama. Stres oko blagdana za neke znači briga hoće li stići sve u kući očistiti, sve na vrijeme urediti, skuhati, pripremiti poklone, dok za neke se može odnositi na to da se suočavaju sa situacijom da sjedaju za stol s obitelji gdje su često meta za kritike i komentiranja što se i koliko jede ili možda kako izgledaju.

Ako primjetimo da u određenoj situaciji iznenada i naglo želimo nešto grickati ili uzeti nešto slatko i kada pojedemo ne osjećamo sitost, već dodatnu želju za hranom koja budi osjećaj srama, riječ je o emocionalnoj vrsti gladi.

Nekada je u redu pojesti nešto da nas malo smiri, hrana ima to anksiolitičko djelovanje. No, kada to postane učestalo i navika, vrijeme je preispitivanje i promjenu.

N: Je li ”gore” konzumirati slatku ili slanu hranu i koji bi po tebi bio balans u tome?

A: Ravnoteža je ključ i k tome trebamo težiti. Samo zato što su blagdani ne trebamo preskakati svoje redovne obroke (ako ih imamo, a ako ih nemamo bilo bi dobro u ovo vrijeme uvrstiti ih). Ako više volimo određenu hranu, ne trebamo se bojati i razvijati strah od nje. Problem nastaje kada volimo količine hrane jer se onda jede s manje pažnje, nesvjesno i ne s čistom namjerom da uživamo u hrani.

.

”Mislim da je detox nepotreban jer je naše tijelo sposobno obaviti sve procese detoksikacije samostalno.”

.

N: Preporučaš li detox nakon Božića i Nove godine, koji većina prakticira, i što bi preporučila po tom pitanju?

A: Mislim da je detox nepotreban jer je naše tijelo sposobno obaviti sve procese detoksikacije samostalno, samo ako znamo pravilno osluškivati svoje tijelo i u skladu s time zadovoljavati naše prehrambene potrebe. Da se razumijemo, hranu ne jedemo samo kad smo gladni, jedemo i kada vidimo druge da to rade, jedemo kada vidimo da nam je dostupna tipična blagdanska hrana znajući da je ona kratko vrijeme dostupna.

Osvijestiti ove činjenice koje su jedni od najčešćih uzroka blagdanskog pretjerivanja u hrani može nam pomoći da do toga ne dođe, ali i da se ne moramo u siječnju odricati hrane i prakticirati detox. Umjesto uskraćivanja hrane i “čišćenja”, dobro je napraviti “čišćenje” na mentalnoj razini birajući više vremena za sebe i svoj rast, pomaganje drugima kojima je to potrebno, smanjiti i filtrirati informacije kojima se hranimo.