Menu
Menu
Čini se da je kriza na globalnoj razini donijela i nešto dobro sa sobom.
Nemoguće je opovrgnuti koliko se promjena dogodilo u posljednjih nekoliko godina i činjenica je da većina osjeti ”shift” na ovoj ili onoj razini. Jedni za to krive krizu, drugi astrologiju – u svakom slučaju, stvar se oko nas uistinu brzo mijenjaju. Mijenjaju se preferencije novih i starih generacija, ne znamo još uvijek što mislimo o AI-u, ali znamo da živimo u doba promjena.
Ono što je još primjetno, možda nije tako glasno i očito – su sve veće želje za iskustvima. Zasićeni društvenim mrežama i negativnim vijestima u medijima, sve više žudimo za time da bilo gdje idemo, da ne mislimo na loše stvari, da slušamo dobru glazbu, gledamo prirodu i imamo blizu sebe dobre ljude uz koje se osjećamo sigurno.
Tu su naravno i putovanja, vikend bijegovi od stresa, posla i gradskog prometa. I kao da smo se nekako napokon kao društvo dokotrljali do toga da ćemo umjesto, primjerice, novih čizama, kaputa ili nekog statement komada za koji bismo prije koju godinu izdvojili novac – radije otići negdje gdje će nas atmosfera ispuniti i pružiti nam priliku za odmor.
Brendovi se žale kako je potrošnja pala, luksuzne shopping stranice nekoliko su godina u problemima i iako je moda i dalje važan segment jer utječe na to kako se osjećamo i izražavamo, čini se da smo se više oslonili na ”recikliranje” odjevnih komada i kombinacija, da se polako vraća vintage shopping, da promišljamo hoćemo li dovoljno često nositi ono novo što kupimo. Istovremeno, uređenje domova preuzelo je dio kućnog budžeta, kao i odlasci izvan grada, odlasci na koncerte i izložbe. Možemo reći i ovako – čini se kao da smo se napokon počeli vraćati sebi.
To dolazi u paru s većom izbirljivosti, barem oko većinu toga. Nećemo više otići na brunch na mjesto koje nas je razočaralo, teže ćemo dati drugu šansu. Nećemo riskirati izlazak koji nam ne garantira glazbu i društvo koje volimo – radije ćemo ostati odmarati u toplini svog doma. Čak nećemo više ni tolerirati ljude koji nas iscrpljuju ili ne dijele naše vrijednosti, radije ćemo birati sebe i svoj mir.
Pomnije promišljamo na što ćemo potrošiti novac prije nego to učinimo. Je li nam uistinu potreban novi seksi kaput? Vjerojatnije je da ćemo zaključiti sljedeće: ”Ma za ono što mi treba, sasvim mi je dovoljan ovaj od prošle godine.”
A time novac pomalo gubi na svojoj moći. Iako je i dalje ključan u well-beingu ili mogućnostima koje donosi u slučaju putovanja ili odmora, čini se da lagano svi poprimamo Gen Z mindset. U posljednjim istraživanjima na temu posla, novije generacije nisu kao najvažniji uvjet izdvajale plaću – izdvajale su zdravu ravnotežu s privatnim životom i atmosferu na radnom mjestu. Čini se da se isto pretače na svaki segment života, neovisno o tome koja smo generacija.
Ukoliko nam posao nanosi preveliki stres, potražit ćemo drugi bez dilema; ukoliko znamo da ćemo određene odjevne komade pronaći povoljnije na nekom od nadolazećih sniženja, čekat ćemo. Napokon postajemo prisutni i realni, napokon svi tražimo i još važnije prakticiramo, ili se trudimo prakticirati, ravnotežu.
Razlog tome možda nije najljepši – porast cijena kako hrane tako i usluga uistinu nadmašuje prosječnu zaradu u Hrvatskoj i to svakako nije nešto što ovime želimo njegovati. No, s druge strane, pomnije gledamo na to kako i na što trošimo novac i neki iznosi uistinu toga nisu vrijedni.
Vjerujem da se upravo tim različitim vrijednostima kreira autentičnost. Ono na što meni vrijedi potrošiti novac, nekome drugome nema smisla. No zar nije upravo to dobro i ono što jača autentičnost, čini raznolikost u društvu, u tipovima izlazaka, stilu, druženjima? Barem smo tako nečemu mogli svjedočiti do sada.
Ipak, čini se da se većina u posljednje vrijeme slaže u jednom – kvaliteti. Kvaliteti odnosa, iskustava, slobodnog vremena, promišljanju o tome što nam uistinu donosi, ali baš onaj naš, užitak.
Samo nam malo nedostaje hrabrosti, iskrenosti i direktnosti u komunikaciji. Kada to apsolviramo, možda ćemo napokon živjeti zdravo.
Više ovakvih tema pronađite u našoj rubrici WELL-BEING.
