N: Mnoge žene imaju osjećaj da “rade sve kako treba”, a ipak se osjećaju iscrpljeno, naduto ili bez energije. Koji su najčešći prehrambeni obrasci kod žena i zašto oni često ne podržavaju žensko hormonsko zdravlje?

P: Najčešće vidim da žene jedu premalo ili predugo izdržavaju bez hrane, pa kasnije posegnu za nečim brzim i slatkim jer im energija naglo padne. Čest je i obrazac “pazim preko dana, pa navečer nadoknađujem”. Puno prehrane se svodi na kavu, nešto usput i večernji obrok kad je tijelo već iscrpljeno. Iako to na papiru može izgledati kao kontrola, tijelo zapravo stalno lovi ravnotežu. Hormoni najbolje funkcioniraju kad postoji redovitost i dovoljno energije, a ne stalno prilagođavanje manjku. Zato se mnoge žene trude, ali se i dalje ne osjećaju dobro.

N: Kad govorimo o endometriozi, prehrana se često svodi na popis zabrana. Što zaista ima smisla mijenjati u prehrani, a gdje žene nepotrebno ulaze u dodatni stres?

P: Kod endometrioze prehrana ne bi trebala biti lista “ne smijem”, nego način da tijelu bude lakše. Ima smisla promatrati kako tijelo reagira na određene namirnice i smanjiti ono što pojačava simptome, ali bez da prehrana postane opterećenje. Ono što često vidim je da žene izbace pola hrane iz straha, pa na kraju jedu vrlo ograničeno i pod stalnim pritiskom. U praksi se tada zna dogoditi da im se s vremenom pogorša krvna slika ili se pojave manjkovi određenih vitamina i minerala, jednostavno zato što tijelo ne dobiva dovoljno raznolike hrane. To dugoročno ne pomaže ni tijelu ni oporavku. Puno je važnije graditi prehranu koja je hranjiva, redovita i probavljiva nego tražiti savršen popis zabrana. Manje stresa oko hrane često je već velik korak naprijed.

N: Stres je postao konstanta ženskog života, a rijetko ga povezujemo s prehranom. Kako kronični stres i povišen kortizol utječu na probavu, apsorpciju nutrijenata i osjećaj gladi?

P: Kad su žene dugo pod napetošću, probava se često prva promijeni. U praksi jako često čujem da im je trbuh stalno nadut, da imaju osjećaj težine nakon jela ili da im hrana odjednom “više ne odgovara”. Neke izgube apetit pa jedu vrlo malo, dok druge imaju stalnu potrebu za slatkim ili grickalicama jer im energija brzo pada. Tijelo tada zapravo samo pokušava nadoknaditi iscrpljenost. Zato stres i prehrana nikad nisu odvojene priče. Nije važno samo što jedemo, nego i u kakvom stanju jedemo.

N: Proteini se često spominju u kontekstu fitnessa, no sve više se govori o njihovoj ulozi u hormonalnoj ravnoteži. Zašto su proteini posebno važni za žene i koji su znakovi da ih u prehrani nemamo dovoljno?

P: Proteini nisu važni samo za mišiće, nego za stabilnu energiju, oporavak i stvaranje brojnih hormona i enzima. Kad ih nema dovoljno, tijelo teže održava stabilnu razinu šećera u krvi pa dolazi do naglih padova energije i želje za slatkim. Često vidim slabiju sitost nakon obroka, stalno grickanje ili osjećaj da “nikad nisi stvarno sita”. Kod nekih žena to se primijeti i kroz umor, sporiji oporavak ili slabiju otpornost. Zato često savjetujem da se proteini “provuku” u svaki glavni obrok- bilo kroz jaja, ribu, meso, mahunarke, jogurt ili sir. Ne treba komplicirati, ali je važno da nisu samo prilog na tanjuru. Mnoge žene ih jednostavno jedu premalo, a da toga uopće nisu svjesne.

N: Treba li prehrana žena biti ista tijekom cijelog mjeseca ili je smisleno prilagođavati je fazama menstrualnog ciklusa?

P: Kao nutricionistica, u praksi jasno vidim da potrebe tijela nisu iste kroz cijeli ciklus. Hormonalne promjene utječu na apetit, energiju, probavu, pa čak i na to koliko nam određena hrana odgovara. Zato ima smisla prehranu lagano prilagođavati, ali bez kompliciranja i stalnog planiranja novih jelovnika. Najčešće savjetujem ženama da prate glad, razinu energije i signale tijela, jer su oni najbolji pokazatelj što im u tom trenutku treba. U fazama kada je apetit veći ili je energija niža, potpuno je normalno jesti malo više ili birati zasitnije i toplije obroke. To nije gubitak kontrole, nego prirodan odgovor tijela na promjene kroz ciklus. Fleksibilan pristup prehrani dugoročno je puno korisniji od pokušaja da jedemo isto svaki dan u mjesecu.

N: U moru savjeta o “zdravoj prehrani”, mnoge žene osjećaju pritisak i krivnju. Kako danas izgleda održiv i realan odnos prema hrani koji dugoročno podržava zdravlje, a ne stvara dodatni stres?

P: Zdrav odnos prema hrani danas za mene znači da prehrana ne stvara dodatni pritisak u životu. Jedeš redovito, jedeš dovoljno i ne razmišljaš stalno jesi li nešto napravila “krivo”. Ne postoje savršeni obroci ni savršeni dani, nego način prehrane koji ti je održiv u stvarnom životu. Hrana ne bi trebala biti izvor krivnje, nego nešto što te podržava i daje ti energiju. Kad se makne stalna potreba za kontrolom i savršenstvom, tijelo se često puno lakše umiri. Na kraju, dobar odnos prema hrani je onaj koji možeš živjeti dugoročno, bez napetosti i stalnog preispitivanja.

Više sličnih tema pronađite u našoj rubrici WELL-BEING.