N: Što si naučila o sebi, poslovno i privatno, u posljednjih godinu dana?

I: Prvenstveno sam naučila biti strpljiva. Kako je stao posao bili smo kod kuće s dvogodišnjakinjom, i to smo bili više kod kuće no ikad. Zbog posla smo inače skoro svaki vikend na putu, a to se nije promijenilo ni s dolaskom nje na svijet, ona je jednostavno putovala na teren s nama. Tako da je ostati bez mogućnosti kretanja svakako bilo izazovno i igra strpljenja. Nismo imali ni vremena brinuti oko pandemije i svega što je ona donijela jer nam je svu pažnju uzimala Eva. Tako da bih rekla ‘svako zlo za neko dobro’ jer bih inače bila na sto strana, a ovako sam svoje vrijeme provodila 24/7 s njom.

Posao nam je stao u potpunosti jer su vjenčanja prva ‘nastradala’u odlukama stožera. Na početku nam to nije ulijevalo neku nervozu, no kako se situacija s pandemijom produljivala tako smo naravno već uistinu poželjeli početi raditi. Imali smo uistinu jedan potpuno drugačiji ritam prije pandemije. Mi najviše radimo sa strancima i na destinacijama izvan Hrvatske što je također najviše bilo pogođeno, ali najviše smo bili frustrirani zbog dvostrukih mjerila dok smo mi htjeli i imali motivaciju raditi i stvarati, ali ‘više sile’ su nam branile.

.

N: Jesu li ti se navike promijenile tijekom pandemije?

I: Jako. Bili bi od sedam dana po četiri dana na putu zbog prirode posla. Dolazili bi kući odmoriti, oprati odjeću i ponovno bi kretali na put. Čak i s Evom, koja je već samim time što je došla na svijet unijela promjenu, ali putovala je s nama. No, kako je rasla, i kako je nastupila pandemija, i s njom su stvari postale izazovnije jer kao dvogodišnjakinja traži više pažnje. Tako da bih rekla mi je pandemija jako utjecala na život. Utjecala mi je na život, baš sam o tome neki dan razgovarala, i po pitanju odnosa s drugim ljudima. Kao da sam se odvikla od interakcije i primjećujem kako me razgovori trenutno umaraju puno više nego prije.

I Matej i ja oduvijek smo bili par koji se jako volio družiti, organizirati druženja s prijateljima kod kuće, a tu je bila i stalna komunikacija i dogovori s mladencima oko vjenčanja. Onda smo odjednom ostali samo nas troje, iz dana u dan. I ne mogu reći da mi to nije odgovaralo, možda je zadovoljstvo time i pokazatelj neke zrelosti, ali svakako je još nešto što je uvelike unijelo promjenu u moju, našu svakodnevicu. Taman prije dolaska Eve imala sam velikih problema s vrtoglavicama kojima nitko nije mogao pronaći uzrok, a koje su nestale s trudnoćom i novim stilom života. Tako da sam ih pripisala poslu, dugo noćnim uređivanjima fotografija, radnim vikendima, ubrzanom tempu i nespavanju. Pandemija, i Eva, su mi pomogli i u tome da se riješim i te nuspojave brzog ritma života.

N: Jesi li promijenila svoju beauty i lifestyle rutinu? Imaš li neki omiljeni novi ritual opuštanja?

I: I dalje sam noćna ptica i vrijeme za sebe počinje mi navečer kada svi zaspu. Provodim vrijeme sa svojim mislima, slušam glazbu, obrađujem fotografije koje mi sada dođu kao opuštanje. Natočim si čašu vina i uređujem. Uvijek me spašava i vrući tuš, on je uvijek neko sos rješenje i dobra knjiga.

Što se tiče moje beauty i skincare rutine bit će ti smiješno čuti da sam je uopće tek uvela u svojoj tridesetoj godini. Naime, do tada nisam koristila čak ni kremu za lice i bila sam zadovoljna sa svojim tenom. Imala sam jednostavno sreće i nikad nisam imala nikakvih problema s kožom. Onda sam odjednom postala skincare junkie i danas u njemu u potpunosti uživam i zapravo mi je i to jedan ritual opuštanja. I dalje mu minimalistički pristupam, trenutno koristim isključivo Biologique Recherche proizvode, ali imam svoju jutarnju i večernju rutinu. Volim imati tih svojih petnaest minuta ujutro i navečer za sebe.

Oduvijek sam imala jako svijetlu kosu, i kao dijete. Nedavno sam čak pročitala kako ustvari boja kose koja nam najbolje stoji je upravo ona koju smo imali u djetinjstvu, tako da se toga držim. Imam jako svijetlu put tako da mi skandi boja kose i odgovara. Imam jako tanku i slabu kosu tako da zahtjeva puno brige i pažnje da bi izgledala zdravo. Ono što svakako ne koristim su pegle i uvijači za kosu. Koristim dobru masku umjesto regeneratora, a o mojoj kosi brine ista frizerka već dugo godina. Realno, bojam kosu jednom godišnje, a ostatak vremena samo brinem o njoj i to me zasad dobro služi. Od brendova trenutno koristim Leonor Greyl, koji je u testnoj fazi, a otkrila sam ga preko Teute Mesaroš koja me savjetovala.

.

N: Jesu li ti se promijenile neke lifestyle navike?

I: Pa čak i ne, ja sam osoba koja cijeli dan nešto jede i može pojesti sve, no na meni se to ne vidi, iako na to ne pazim. Oduvijek sam bila mršavica tako da svakako moram redovito jesti jer ako par dana ne jedem kako treba, brzo mogu izgubiti na kilaži. Kao dijete sam isto bila mršavica, kroz školu i fakultet, a moram priznati da kada danas na to gledam s odmakom, mogu reći da sam imala komplekse oko toga, ali i traume zbog tuđih komentara. Stalno sam slušala kako sam premršava i upadice tipa ‘jedeš li ti išta?’. Nevjerojatno koliko se smatra normalnim nekome reći da je premršav, ali nedopustivo je nekome komentirati višak kilograma. Ja sam oduvijek imala manje kilograma, čak i kada sam bila trudna, dobila sam nekih jedanaest kilograma i čim sam rodila kile su se s dojenjem otopile. Takva sam cijeli život.

N: Kako se danas nosiš s time, doživiš li još uvijek ‘body shaming’?

I: O da, naravno, ali danas na to sve gledam drugačijim očima i razumijem od koje osobe to dolazi i zašto ona to govori. Polazim od sebe – ja nemam potrebu komentirati nečiji vanjski izgled ako nemam nešto lijepo za reći. Komentirat ću ga samo ako želim dodijeliti kompliment. Danas kad se sjetim tih komentara, koje sam slušala s, usudit ću se reći, ‘gađenjem’, shvaćam koje je negativne posljedice imalo po mene i mog odrastanja, osobito u pubertetu. I nevjerojatno mi je da se isto događa i dan danas i da to i dalje neki prolaze, osobito jer slušaju komentare najčešće starijih generacija. Danas se na takve komentare prvo – ne opravdavam, to je svakako nešto što sam s godinama naučila. Ovisi od osobe do osobe, ali najčešće odgovorim samo s osmijehom i uputim lijepu riječ, pa netko shvati ili ne.

.

N: Imaš li nešto što prakticiraš u svakodnevici za mentalno zdravlje?

I: Pa čak i ne, osim nekog vremena za sebe kojeg sam gore spomenula. Što se tiče majčinstva ja sam nekako zadnja u društvu koja je dobila dijete tako da sam imala odličan ‘support’ sistem od svojih prijateljica. Osim toga, meni je trudnoća nekako došla kao preporod jer sam se borila s tim nejasnim vrtoglavicama, tako da sam uživala u njoj jer su one prestale s trudnoćom. Bila sam već psihički loše jer sam se s njima nosila godinu dana i jako me sputavalo u poslu, fotografiranju i putovanjima. Sad kad je sve prošlo shvatila sam da sam se ja zapravo u trudnoći napokon naspavala. Kad se sjetim, uvijek sam sve činila preko noći, pa i učila za vrijeme studiranja, a onda me uzeo tempo nespavanja s fotografiranjem vjenčanja. Nakupljeni umori i nespavanje vjerojatno su bili uzrok tome, a na samom početku trudnoće išla sam spavati u devet navečer i budila sam se u sedam ujutro. Tako sam se mislim regenerirala i trudnoća mi je, kao što sam rekla, bila preporod.

N: Je li se promijenio tvoj pristup shoppingu i na koji način mu pristupaš?

I: Svakako, ali ta se promjena razvijala i gradila godinama. Sada svakom komadu odjeće pristupam zaista promišljeno, kao komadu koji će trajati i kao komadu kojeg ću nositi i za pet, deset godina. Osvijestila sam taj dio ulaganja u kvalitetnu, klasičnu i bezvremensku stvar. I naravno, trendovi dolaze i odlaze, mislim da je u današnje vrijeme socijalnih mreža neizbježno primijetiti ih. I volim ukrasti ponešto što opet vjerujem da učinim svojim, ali imam jasnu viziju svog stila i onoga u čemu se osjećam dobro i nemam potrebu tražiti se posvuda. I na pitanje utjecaja tog sveopćeg minimalizma i skandinavskog stila, uvijek se volim prisjetiti studentskih dana i svog prvog crnog odijela, puno prije Instagrama, za koje sam ponosno štedila jer je tada definitivno bio van mog budžeta. Ali tu se već počela stvarati ta ideja vlastitog stila koja je danas, volim vjerovati definirana i pročišćena. Zato redovno volim zaviriti u kolekcije i fotografije The Row, Toteme, Jil Sander, (old) Celine, itd. koji su uvijek neiscrpan izvor inspiracije. A pristupačnu verziju ove estetike pronalazim na stranicama brendova Cos, Arket, Mango, nekoliko vintage isecond hand shopova kao što je The Level Store. Čak me ni ne smeta što je minimalizam i skandi moda trenutno tako jako ‘in’. To sam jednostavno ja i ne želim mijenjati sebe zato što danas to još netko ima.