Search
Close this search box.

Edita Šimić: ”Živimo u vremenu u kojem više ne možemo pasivno prepustiti svoje zdravlje sustavu.”

Foto: Sanja Jagatić / Karlo Jelić / @svesuper_pokret
Autor: Tina Bačić

Danas je nužno javno razgovarati o ženskom zdravlju i zato je Sve super pokret točno ono što nam je trebalo.

Razgovarati o ženskom zdravlju, osobito o perimenopauzi, jako je trendi na društvenim mrežama. I neka je. Trendovi su ono što privlači pažnju, kreira algoritme i poziva na diskusiju i komentare.

I dok je žensko zdravlje godinama, mogli bismo rekli i stoljećima, bilo nešto što se nedovoljno istraživalo i neki simptomi su se smatrali normalnima iako su bili daleko od toga, napokon živimo u vremenu u kojem o njima možemo razgovarati bez tabua, javno, plus – uz podršku i nezavisna istraživanja stručnjaka, zahvaljujući kojima žene lakše dobivaju odgovore i pronalaze ravnotežu.

Edita Šimić, koju smo godinama poznavali kao Kuživanciju, pridružila se upravo toj skupini stručnjaka i žena te pokrenula Instagram profil i podcast pod nazivom Sve super – svojevrsni pokret posvećen tome da pomogne ženama u fazi perimenopauze i svim simptomima koji s njom dolaze.

"

Često se pitam trebam li o ovome uopće javno govoriti, ali svaki put me nešto vuče natrag. Teme ženskog zdravlja me istovremeno intrigiraju, inspiriraju, ali i duboko pogađaju.

"

N: Danas su perimenopauza i menopuza teme od kojih uistinu gori Instagram. Kada i iz kojih razloga su se odlučila uključiti u tu temu, je li to bilo iz osobnog iskustva i što te sve potaknulo na isto?

E: Sve što radim proizlazi iz vlastitog iskustva. Kod mene je prijelomna točka bio porod u kasnim tridesetima. Nakon toga se više ništa nije vratilo “na staro”. Tada sam shvatila koliko su moja očekivanja od vlastitog tijela bila nerealna i koliko sam zapravo bila needucirana, kao i većina žena.

Nedostatak razgovora, točnih informacija i stvarne podrške oko ženskog zdravlja gurnuo me u istraživanje ove teme. Često se pitam trebam li o ovome uopće javno govoriti, ali svaki put me nešto vuče natrag. Teme ženskog zdravlja me istovremeno intrigiraju, inspiriraju, ali i duboko pogađaju.

Posebno me boli spoznaja koliko smo žene unutar zdravstvenog sustava često zanemarene, nedovoljno shvaćene i nerijetko omalovažavane.

N: Što bi rekla – koje su neke tri osnovne promjene koje bi žene trebale uvesti kako bi smanjile simptome perimenopauze? Znam da je individualno, ali koje si možda tri ključne promjene ti uvela i redovito ih prakticiraš?

E: Prvo, prihvatiti da se promjena događa i da počinje puno ranije nego što većina žena očekuje. Bez tog koraka teško je uopće uvesti ikakve stvarne promjene. Dok mislimo “to se meni još ne događa”, već gubimo vrijeme.

Drugo, spavanje. Vrijeme je da ga počnemo ozbiljno shvaćati, pa čak i “glorificirati”. Nije važno samo koliko spavamo, nego i kako spavamo. Kvaliteta sna postaje temelj hormonske i metaboličke stabilnosti.

I treće, izgradnja mišićne mase. Mišići su motor metaboličkog zdravlja. U perimenopauzi tjelovježba više nije stvar estetike ili forme, nego doslovno postaje terapija.

N: Sviđa mi se što si krenula objavljivati i recepte, osobito s naglaskom na proteinsku prehranu – tu je ustinu velika povezanost s tvojim blogom Kuživancija i Editom koju poznajemo i pratimo već godinama. Planiraš li možda ići još više u tom smjeru jelovnika, možda napraviti i kuharicu?

E: Hrana je oduvijek bila moj jezik. Kroz Kuživanciju sam godinama pričala priču o užitku i svakodnevnom kuhanju, a danas joj prirodno dodajem i dimenziju zdravlja, snage i dugoročne energije.

Voljela bih reći da imam vremena za kuharicu, jer želja postoji već dugo, ali realnost je da trenutno nemam. Ovo što sada radim već traži puno fokusa i energije, i svjesno biram ne širiti se na previše strana odjednom.

Recepte dijelim jer su dio mog života i jer vidim koliko ženama znači praktična, jednostavna hrana koja podržava njihovo zdravlje. Ako ikad dođe faza života s više prostora, kuharica će biti prva na listi.

N: Koji su neki tvoji izvori edukacije, mentorice koje pratiš, tko te najviše potiče na ove teme i donosi ti najviše informacija iz kojih dobivaš inspiraciju za razgovore i recepte?

E. Jedna od najboljih stvari Instagrama je to što nas je direktno povezao s ljudima koji su danas na samom vrhu znanja o ženskom zdravlju. Pratim i učim od mnogih, ali meni osobno je dr. Sara Szal jedna od ključnih referenci, iako sam svjesna da njezin stil i zahtjevi ne odgovaraju svima.

Uz nju pratim i dr. Stacy Sims, dr. Mindy Pelz, dr. Mary Claire Haver, dr. Lisa Mosconi, dr. Rhondu Patrick, dr. Vond u Wright, dr. Rachel Rubin… Lista je duga i stalno se širi.

Ono što ženama stalno ponavljam je da živimo u vremenu u kojem više ne možemo pasivno prepustiti svoje zdravlje sustavu. Posebno kad govorimo o perimenopauzi, menopauzi i hormonskoj nadomjesnoj terapiji. Nova istraživanja još uvijek vrlo sporo dolaze do razine svakodnevne kliničke prakse.

Zato je važno da se u ordinacijama osjećamo osnaženo i da naučimo postavljati pitanja. Informirana pacijentica danas ne bi smjela predstavljati problem već biti nužnost.

N: Bi li rekla da je forma podcasta izlazak iz tvoje comfort zone i kako se općenito nosiš s time na društvenim mrežama?

E: Ne mogu ti opisati koliko. Godinama sam izbjegavala format podcasta, iako su me mnogi nagovarali da krenem u tom smjeru. Ironično je, s obzirom na to čime se bavim, ali ja sam introvertirana i visoko osjetljiva osoba i izlaganje na ovaj način mi nije prirodno. To je ona druga strana medalje.

S druge strane, upravo mi je to izlaganje omogućilo da izgradim posao i radim ono što volim. U nekom idealnom svijetu vjerojatno uopće ne bih bila na društvenim mrežama, ali zato biram raditi stvari koje imaju smisla i nadam se bar malo doprinose promjeni.

N: Kako danas gledaš na društvene mreže? Znam da si uzela neko vrijeme biti off Instagrama. Kako je prošao taj proces, jesi li uživala ili ti je nedostajao? Tj. što te na kraju ”povuklo” da se vratiš umjesto da živiš off kamere?

Danas na društvene mreže gledam kao na alat koji koristim prvenstveno u poslovne svrhe. Pauza od Instagrama mi je bila jako potrebna. Trebala sam se refokusirati i vidjeti ne samo što želim, nego i što realno mogu.

Nakon početne tjeskobe, uživala sam. Zaista sam uživala.

Odmak mi je pomogao da shvatim gdje su mi granice i kako želim biti prisutna: manje impulzivno i svakako manje iz navike.

Danas ga koristim svjesnije. Ne kao mjesto gdje “moram biti”, nego kao alat koji mi služi.

VEZANE OBJAVE