.

N: Kako to da si ostala posvećena hrvatskoj publici i ovoj regiji?

E: Pa moram priznati da nikad nisam imala neki veliki plan kako. Radila sam ono što mi je dolazilo prirodno, kuhala sam ono što je i mene samu zanimalo, a kultura koju poznajem je ona odakle jesam. U jednom trenutku pojavilo se pitanje početi li pisati na engleskom jeziku, ali to ne bi značilo samo pisati na engleskom jeziku, nego bi to bio posve jedan drugačiji smjer, novi načini kuhanja, a ja sam se našla u ovome prvome. Nisam se htjela forsirati, okretanje nekom novom tržištu uvijek je opcija, ali zasad mi je prirodnije pisati na hrvatskom jeziku i biti okrenuta prema doma i svima u regiji koje zanima moje kuhanje.

.

N: Koliko si zadovoljna što si napokon izdala svoju kuharicu?

E: Oduvijek sam htjela izdati kuharicu, od kada sam započela s blogom. Imala sam nekoliko pokušaja prije ovog, ali nije bio pravi trenutak, nije kliknulo, a ja nisam previše forsirala. Prošle godine u drugom me mjesecu kontaktirala me Irena Orlović iz izdavačke kuće Harfa. Najzanimljivije je bilo to što sam ja Irenu pratila već neko vrijeme na Instagramu, zbog cijele njene životne priče, kao i njenu kuću Harfa preko koje se ona trudi dovoditi u Hrvatsku knjige kojih ovdje nema tako puno, knjige koje pomažu roditeljima i ‘knjige koje vole djecu’, što je njen slogan. Uslijedio je niz kava i razgovora, te je inicijalna ideja da napravimo kuharicu polako postajala stvarnost. Kuharica je bila napisana i fotografije su bile spremne još na ljeto, a onda se dogodio Covid. Tako da smo sve odlučile stopirati i evo izdati je sad na jesen. Mislim da je to bila dobra odluka. Ideja je da je sve bude opušteno. Fotografije i recepti su naravno moji, ima ih četrdesetak, a htjele smo napraviti kuharicu koja je laka za korištenje, da nije u nekim teškim koricama, da je laka, kako izgledom, tako i sadržajem. Željele smo napraviti jednu neopterećenu kuharsku priču.

.

N: Kuharica nosi najljepše ime, ‘Jutra’…

E: Da, znala sam unaprijed koji će recepti biti unutra, velika većina su novi dok su tu i ono koji su kroz godine mog bloganja najbolje prošli kod mojih pratitelja. Znala sam unaprijed i kakav koncept želim, tako da sam sve fotografije pripremala iznova jer sam željela da sve fotografije imaju istu atmosferu. Što da ti kažem, kuhala sam od jutra do večeri i poklanjala hranu susjedima. Ali nakon nekog vremena se privikneš i na taj tempo. Uz recepte za doručak i brunch, ima i niz slanih recepata koje možete napraviti za ručak. Nema stroge definicije, recepte možete pripraviti kad god vam odgovaraju. Znala sam da će se kuharica vrtiti oko doručka, a kako sam fotografirala najviše ujutro, možda zato. Ime mi je palo na pamet kroz vrijeme, kako sam fotografirala, a kako preferiram onu poznatu da se dan po jutru poznaje – volim sve što ono donosi.

U receptima nema rafiniranog šećera, nema bijelog brašna i ima puno voća, povrća te sjemenki, kao i orašida. Ima jako malo mliječnih proizvoda, sir i jaja. To je nešto što i je u skladu s mojim kuhanjem, tako da mislim da se tako nešto i očekuje. Nisam htjela etiketirati kuharicu u smislu da je veganska ili nešto slično. Cilj mi je poslati poruku da ja i dalje mislim kako, unatoč svim novim trendovima u prehrani, je doručak najvažniji obrok u danu. Da je to nešto što nas puni na početku dana, daje nam svu potrebnu energiju, uzemljuje nas i mislim da mu trebamo posvetiti vrijeme. Ali mi smo to koji odlučujemo čemu ćemo posvetiti vrijeme. Vrijeme nam uzima i mobitel u rukama svako jutro, čitanje portala, skrolanje Instagramom i slično. A to ne percipiramo kao nešto u čemu smo izgubili vrijeme.

.

N: Nosiš li se teško s tuđim mišljenjima? 

E: Tu sam malo u prednosti jer živim u Berlinu, pa dosta toga do mene ne dopire. Ali ne uznemiravam se. Instagram općenito unosi neku nervozu i anksioznost u život, a nije ni ugodno dobiti neki loši komentar. No, ovisi i tko ga je te kako napisao. Niti netko zna cijelu moju stranu priče, kao što ni ja ne znam njegovu. Navikla sam povremeno naići na neslaganja, ali to je sastavni dio društvenih mreža i posla kojim se bavim. Osim toga, nisam ni tip koji se voli previše eksponirati, to mi je teži dio posla.

.

N: Što bi poručila onima koji će možda reći da nemaju vremena za doručak? Ili zdravi ručak.

E: Imam osjećaj da je postalo jako cool ne imati vremena, barem kad se o novim generacijama radi. Izlaziti iz kuće u brzini, zgrabiti kavu za van i pričati koliko posla imamo. Kao da je to postao znak uspješnosti i poželjnosti. A napraviti doručak je – dosadno. Mislim da nam je cijeli taj užurbani ritam nametnut, kao i to da možemo biti uspješne samo ako ga prihvatimo. Moje je iskustvo da dok ljude stvarno nešto ne natjera da se zaustave i posvete sebi, vjerojatno to neće učiniti, neće učiniti nikakvu promjenu jer svaka promjena se čini radikalnom kad mijenja naš način funkcioniranja. No, bitno je znati da se nijedna promjena ne događa od danas do sutra i da prilagodba može trajati čak godinama. Ali ne može je učiniti nitko umjesto vas. Poanta je od nekud početi, mijenjati obrok po obrok ili se možda početi pitati gdje kupujete namirnice, odakle su.

Cilj je čisto osvijestiti važnost onog što, koliko i kada unosimo u sebe ili jesti manje jer danas stalno nešto grickamo ili nosimo u torbi. Nova kultura jedenja više nije ni kultura nego se pretvorila u, ako se mogu tako izraziti, prežderavanje. Danas možemo jesti na koje god mjesto sjednemo, jako puno hrane bacamo i ne poštujemo hranu dovoljno. Prije je recimo vikend ručkom, jesti meso primjerice, bila svečanost. Nikad se nije jelo meso svaki dan. Tako da smo malo svi izgubili kompas u tome. Ipak, osjećam neku pozitivnu promjenu, vidim i po ljudima koji me prate i sada kupuju moju kuharicu. Tako da vjerujem da se mijenjamo na bolje. Ljudi samo počinju shvaćati da ovako nije dobro i da se nešto treba mijenjati, kako po pitanju njihovog zdravlja, tako i ekološke osviještenosti.

.

N: Za čime se ti osobno vodiš kada se radi o hrani i kuhanju?

E: Ja se jednostavno vodim time da kuham kod kuće i da pazim gdje kupujem namirnice. Ljudi me često pitaju ili misle da u potpunosti izbjegavam neke sastojke i živim jako zdravo. Trudim se jesti raznoliko i razmišljam o onome što jedem, ali isto tako, jedem u restoranima, otići ću ponekad i na pizzu, kao i u slastičarnicu, a dok putujem obožavam isprobavati sve vrste hrane i isprobat ću sve što je iz te kulture. Ono što stvarno ne konzumiram su brzi i polugotovi proizvodi, tipa pekarski kruh ili gotovi umaci, namazi, osobito slatki namazi. To su nutritivno prazni proizvodi i tu sam malo rigoroznija, ali u principu samo se hranim osviješteno. Da, ne konzumiram ni mlijeko, kao ni piletinu, na tu temu sam pogledala previše dokumentaraca. Osim toga, kada sam ih izbacila iz prehrane, vidjela sam kod sebe drastične promjene, osobito na svom tenu. Nisam isključiva, ali svakako pazim.

.

N: Da, pričale smo nedavno o tome kako smo obje izbacile i kavu iz svakodnevne konzumacije…

E: Da! Ja sam kofein free negdje oko četiri mjeseca, a kada sam objavila post na Instagramu na tu temu, dobila sam najviše komentara do sada. Oni su bili u većini takvi da je to ljudima nezamislivo. Kao ‘uzmi mi sve, samo mi kavu ne diraj’. Moram priznati da za razliku od tebe, meni nije bilo tako lako. Imala sam migrene, kao i pad energije i trebalo mi je neko vrijeme da se priviknem. Isto tako, ja obožavam tu cijelu kulturu kave, kafiće, kako su uređeni, ispijanje kavu u predivnom ambijentu. Ali nakon čitanja o tome koliki disbalans ona može raditi po pitanju hormona, odlučila sam ju eliminirati. I ne volim to mišljenje da se bez nečega ne može, ne volim misliti da ja bez nečega ne mogu. Naravno da mogu ako je to bolje za moje zdravlje. Nakon neke dvotjedne krize počela sam se osjećati dobro. Sada više nemam tih dnevnih oscilacija, ne krivim vrijeme i tlak za promjene svoje energije, ne trebam ništa za razbuđivanje, i dalje dobro spavam, tako da je život bez kave za mene pozitivno iskustvo. Ne mislim da je svi moraju prestati piti i znam da se to većini ne sviđa, na Instagramu sam isto samo htjela poručiti da je možda malo previše uzimamo zdravo za gotovo i ne znam koliko utječe na nas. U kontekstu ženskog zdravlja o kavi će se sigurno još jako puno pisati.

.

N: Jesi li inače pobornik detoksa?

E: Jesam, jako. On je nevjerojatno edukativan. To je kao da se odmaknete od svojih navika i promatrate sami sebe kroz neki potpuno drugačiji okvir. Kad pratite određena pravila prehrane počet ćete primjećivati svaki svoj pokret rukom, osobito onaj koji će krenuti prema nečemu što ste tako navikli konzumirati i gdje joj možda nije mjesto. Počet ćete uviđati sve svoje prehrambene navike i potpuno ih osvijestiti. Osim toga, vjerujem da treba s vremena na vrijeme očistiti tijelo od svega što unosimo u njega, osobito u nekim kasnijim godinama, recimo nakon tridesetih. Gledam na to kao na neki odmor od svega, kao na godišnji odmor za svoju probavu. Detoks ne mora biti rigorozan već je važno da su obroci lagano obrađeni ili kuhani, nutritivni, bazirani na povrću i zdravim masnoćama. To je ono čime se i sama vodim.

.

N: Što ćeš sve kuhati danas?

E: Doručkovala sam smoothie s biljnim mlijekom, orašidima, ubacila sam i probiotik. Toga uvijek ispadne nešto malo više od pola litre, dovoljno za početak dana. Za ručak ću napraviti varivo s tikvom i povrćem, ili neku bogatu juhu jer navečer izlazim vam tako da ću jesti vani. Inače redovito jedem tri puta dnevno, može mi se ponekad dogoditi da imamo veći ručak pa ću večeru preskočiti je jednostavno više neću moći jesti. Ali držim se toga da redovito jedem tri puta kroz dan i najvažniji mi je ručak, bez dobrog i kvalitetnog ručka ostala bi gladna cijeli dan i njega mi ništa ne može nadoknaditi. U prehrani kroz dan možete se slobodno voditi i time jeste li ostali siti ili gladni. Gladni ste ako niste pojeli dovoljno hranjiv obrok. Zobena kaša primjerice mora biti bogata orašidima kako bi vas zasitila, kao i smoothie. Ili vam možda jednostavno treba jači doručak od nje. Ako ste brzo gladni, znači da si niste pripravili dovoljno bogato jelo koje je zadovoljilo sve vaše potrebe gdje se opet vraćamo kvalitetnim namirnicama.