Menu
Menu
Kada granica između radnog i slobodnog vremena postaje mutna, rastegnuta, pa čak i nepostojeća.
Imaginarne kazaljke digitalnog sata na našim službenim kompjuterima i mobitelima pokazale su kraj radnog vremena. Sloboda nadomak ruke, napokon dolazimo kući svojim obiteljima, nalazimo se s prijateljima na večeri i piću, idemo u teretanu.
Slobodno vrijeme, samo naše, nadomak nam je ruke. Sve dok odjednom ne zazvoni mobitel ili se oglasni zlokobna notifikacija e-maila – šef, kolega, stranke i klijenti odlučili su uklizati u naše privatno vrijeme, najčešće s onom slavnom „Samo jedno kratko pitanje…“ I što sad? Javljamo li se, iako ne želimo? Odgovaramo li, iako ne moramo?
Čini se kao da radni dan nikad ne završava, odjednom smo postali dostupni 24/7, stalno s jednim uhom istreniranim na zvuk službenog emaila, spremni uskočiti „samo na pet minuta“, što u stvarnosti nikad nije samo toliko. Granica između radnog i slobodnog vremena postaje mutna, rastegnuta, pa čak i nepostojeća.
U svijetu u kojem nas stalna dostupnost iscrpljuje više nego što to želimo priznati, sve glasnije odjekuje jedno ključno pitanje: Imamo li pravo biti nedostupni? Ili, možda još važnije – imamo li pravo biti dostupni sebi, svom miru i ljudima koje volimo?
U naš Zakon o radu još je u siječnju 2023. godine uvedena novina koja prepoznaje važnost ravnoteže između privatnog i poslovnog života. Tako zakon time uvodi ono što se doktrinarno sve češće naziva pravo na isključenost, odnosno pravo radnika da tijekom odmora i slobodnog vremena bude nedostupan.
Zakon kaže da se, tijekom korištenja odmora (uključujući dnevni i tjedni, a ne samo godišnji odmor) i dopusta, i radnik i poslodavac moraju voditi načelom ravnoteže privatnog i poslovnog života. To uključuje i načelo nedostupnosti u profesionalnoj komunikaciji.
To konkretno znači da poslodavac ne bi trebao očekivati, tražiti ni zahtijevati poslovnu komunikaciju nakon što radniku završi radno vrijeme ili dok je na godišnjem ili drugom dopustu.
Drugim riječima, ako niste na poslu, niste ni na mobitelu zbog posla i to nije stvar dobre volje, nego pravo koje vam pripada.
No, kako to već biva, postoji ono zakonodavcima omiljeno „ali“.
Postoje situacije kada se komunikacija ipak ne može isključiti. Tako Zakon navodi da pravo na nedostupnost radnici imaju sve dok se ne radi o prijekoj potrebi, odnosno kada se zbog prirode posla komunikacija s radnikom ne može isključiti ili kada je kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu ugovoreno drukčije.
Zato pažljivo čitajte svoje ugovore o radu prije potpisivanja jer možda imate obaveze koje prelaze granice radnog vremena, a koje svoje uporište pronalaze upravo tamo.
Iako Zakon o radu uvodi načelo nedostupnosti kao dio radnikovih prava, jedna stvar i dalje ostaje nejasna – što ako se to pravo krši? Što ako nam poslodavci redovito šalju upite i zadatke vikendom? Što ako nam se „prijeka potreba“ pretvori u stalnu praksu?
Zakon ne propisuje konkretne sankcije za poslodavce koji ne poštuju odredbe o nedostupnosti, niti navodi što radnik točno može učiniti kako bi se zaštitio. Time ostavlja prostor za manipulaciju i otežava radnicima ostvarivanje njihovih prava.
Bez jasnih posljedica u slučaju kršenja, sve ostaje na razini „preporuke“, a ne stvarne zaštite. Tu dolazimo do ključnog problema: kako ostvariti svoje pravo kad ne postoji mehanizam koji osigurava da ga se i poštuje?
Zato je toliko važno da radnici poznaju svoja prava, da se o pravima govori, i da se prilikom stupanja u radni odnos, ako je to moguće, s poslodavcima dogovaraju jasne granice. Dok zakon prepoznaje pravo na isključenost, njegova zaštita u praksi ovisi najviše o nama samima.
Zato idući put kad čujete zvuk službenog mobitela dok ste na kavi, u šetnji ili u miru svog doma, postavite sebi jedno iskreno pitanje: Javljam li se zato što želim ili zato što mislim da moram? Pravo na isključenost nije luksuz, nije lijenost i nije „izvlačenje“.
To je pravo na disanje, pravo na odmor i pravo na prisutnost s ljudima koje volite ili vrijeme za sebe.
U svijetu u kojem je postalo normalno biti stalno dostupan, možda je najveći znak zdravlja upravo znati kada ne biti.
Osim ako doslovno spašavate ljudske živote – taj poziv može pričekati.
Više sličnih tema pronađite u našoj rubrici WELL-BEING.
VEZANE OBJAVE
