Ženska seksualnost ne bi trebala biti tabu, već slobodna od očekivanja drugih

Foto: Stella Mešić @leledoula

”Ženska seksualnost je definitivno jedan veliki tabu, a mislim da je najveći problem u tome što je društveno uvjetovano da se o njoj ne priča.”

Jasmina i Jela kažu da je to bila ljubav na prvi pogled. Upoznale su se na obuci za doule, a iako je svaka od njih došla iz jednog potpuno drugačijeg stila života, spojila ih je znatiželja prema ženstvenosti, ženskoj energiji, porodu i transformaciji. Jako brzo krenule su djelovati kao Lele, doule i porođajne edukatorice koje su nedavno pokrenule i vlastiti podcast. Jedna od njihovih prvih tema bila je seksualnost, ženska seksualnost koja je danas i dalje skrivena ispod slojeva i slojeva iskarikiranih očekivanja, srama, neznanja i nepoznavanja ženske anatomije, nepoznavanja sebe. Nevjerojatno je koliko su porođaj i seksualni odnos povezani na niz načina, a nevjerojatno je i s kolikim osjećajem krivnje mi kao žene pristupamo seksu i porodu. Kako uopće doseći samu sebe u svemu tome, kako bolje upoznati sebe, kako se osjećati slobodnom u svojoj ženstvenosti? U potrazi za odgovorima slijedi jedan otvoreni razgovor s Lele.

N: Znam da se Lele prvenstveno bave savjetovanjima za porod i uslugama doule, no mi smo se danas okupile i radi još jedne teme, o kojoj ste nedavno pričale i na svom podcastu, a to je ženska seksualnost. Je li uistinu ženska seksualnost takav tabu?

Jasmina: Bila sam šokirana koliko je žena reagiralo na naš podcast o seksualnosti, ustvari tema seksa nakon poroda je bio svojevrsni ulazak na mala vrata što se tiče ove teme. Isto tako zanimljivo je da kad bi temu seksualnosti spominjale u našim savjetovanjima, jedan na jedan sa ženama ili s parovima, jako malo njih je uopće željelo pričati o tome. Iako je povezanost između poroda i seksualnosti jako velika, jako malo ljudi želi to prihvatiti i pogledati direktno u tu temu. Mislim da su žene danas jako slabo povezane same sa sobom, sa svojim tijelom, sa svojom zdjelicom. A radi se o odnosu sa samom sobom, odnosu prema sebi, a ne toliko o samom seksu kao činu.

Jela: Radi se o tome da je seksualnost nerazdvojiva od poroda, iako žene na prvu to ne gledaju tako. No, kad malo bolje razmislite, luče se isti hormoni, trebate slične uvjete i intimu, ženski spolni organ prolazi svoje promjene. Ako samo krenete od toga da je oksitocin hormon koji se ispušta tijekom poroda, kao i za vrijeme seksa, već imate veliku startnu poveznicu. Zatim imate i adrenalin koji se također javlja u oba slučaja, a dodate li tome da u obje situacije trebate opuštenu atmosferu, zagasita svijetla, možda mirise koji vas opuštaju, toplinu, masažu – cijeli taj osjećaj ugode, uistinu ćete vidjeti sličnosti. Iako rodilišta ne prakticiraju i ne daju baš puno prostora za ovakav pristup.

.

N: Zašto mislite da su žene toliko tihe međusobno na temu seksa i seksualnosti? Kao žene sigurno pričamo puno, no ne pričamo možda stvarno o onome o čemu bi trebale pričati. Paralelno s time, naši partneri, mislimo ovdje na muškarce, imaju dosta iskarikirane stavove o seksu (pa i neke žene) – odakle uopće krenuti demistificirati sve to?

Jasmina: Ženska seksualnost, seksualnost općenito je definitivno jedan veliki tabu, a mislim da je najveći problem u tome što je društveno uvjetovano da se o njoj ne priča. Ono što puno viđamo kod žena je i neki osjećaj krivnje koji mnoge od njih nose – koji primjerice isto tako možemo vidjeti kod poroda kad se žene pitaju – što sam krivo učinila, što sam mogla bolje? U puno toga se najviše čuje ženska krivnja, ne odgovornost već baš krivnja. Zatim se taj osjećaj preslika i na primjerice seks nakon poroda kada si žene pak postavljaju pitanja da što ne valja s njima, zašto im se ne da imati seksualni odnos – znači opet imamo krivnju.

Jela: Mislim da žene isto tako jako umanjuju svoja iskustva, tipa – ako seks u odnosu ne funkcionira ili ga nema, onda se uvjeravaju da je to tako svima, da nije to tako strašno ili kao da im na kraju dana nije to ni tako bitno u životu. A to su sve izlike da se okrene glava od problema. I tako je, žene će puno lakše na sebe staviti etiketu da nešto ne valja s njima, kao što je spomenula Jasmina.

Jasmina: Zato je oslobađajuće imati znanje. Znati da moje tijelo (žensko tijelo) ne funkcionira kao tijelo mojeg muža, tijelo muškarca. Općenito, otvoriti prostor, dati ženama dozvolu i izbor da si kažu da nije stvar u njima i da je u redu kako se osjećaju – tu je taj osjećaj slobode o kojem pričamo. Najčešće sve mi previše razmišljamo u nekim intelektualnim okvirima, a zaboravljamo na svoju animalnu prirodu, da su to neke ovozemaljske, prirodne stvari, nismo povezane sa svojom životinjskom prirodom.

N: Seks kada pokušavate zatrudnjeti, seks za vrijeme trudnoće, seks nakon poroda – ovo su sve neke teme o kojima se malo govori ili samo površno. Smatra se da ih prirodno osjećamo i znamo, da ćemo se snaći u njima, no na kraju ispada da nam ipak treba pomoć, da nekad ne znamo sami kako poboljšati situaciju. Na koju od ovih tema biste se osvrnule prvo?

Jela: Svakako seks nakon poroda koji, ako je porod bio traumatičan, žene će ga odgađati mjesecima. To su sve velike traume kojima se ne pridaje dovoljno pažnje i žene ne znaju što učiniti. Osim toga, fokusirane su na dijete i brigu o djetetu. U mjesecima nakon poroda žene jednostavno nemaju kapacitet još se baviti i seksualnim odnosom uz dijete, no tu se onda događa da i zaboravljaju na sebe, na svoje užitke. Ulaze u neki ‘denial’ da im seks ni ne treba, a osobito ako nemaju partnera koji razumije i ima vremena za razgovor i podršku, onda se na kraju samo udaljavaju od same sebe.

Jasmina: Sve počinje s tim da je fokus na bebi i to je preplavljujuće iskustvo, kao mama susrećete se s nizom osjećaja koje niste očekivali, susrećete se s niz emocija po prvi puta. U jednom dijelu je to posve razumljivo, prirodno i normalno. Tu su i očekivanja, pa onda i pritisak da morate naći i to neko vrijeme za sebe. Ako ste imali traumatični porod, ako imate još i posljedica od njega, uistinu vam seksualni odnos nije ni za zadnjem mjestu prioriteta.

No, ono što se događa je da se onda žene stave na drugo mjesto, što je razumljivo, ali nakon tog nekog perioda važno je sebe vratiti na listu prioriteta, kao i seks. Jer kao što smo rekle na početku – seks i seksualnost nije sam čin već ženska povezanost sa samom sobom, sjedinjene sa samom sobom, a seks ne mora biti ni samo čin, seksualno u odnosu može biti još jako, jako puno toga. Intima, mislim da je to riječ koju tražimo. Ona nam je svima potrebna, kao samima sa sobom, tako i s našim partnerom. I još je važno spomenuti da svi mislimo kako će spontano doći do nje, no to je velika zabluda. Naša intima i seksualnost ovise o nama samima. Seksualnost je iznimno važna i nakon poroda, ne samo to, ona dolazi čak i do svog vrhunca nakon iskustva poroda. Ja sam se osobno nakon drugog poroda na temu seksualnosti ponovno susrela sa samom sobom i pitala se – pa što sam ja radila prije svega ovoga?

Jasmina: Seks i intima nisu nešto što traje pet, deset ili petnaest minuta, to je nešto što traje cijeli dan. Tu nema početka i kraja, to nije nešto što smo sad tu došli napraviti, pa idemo dalje. Zar nije smiješno da očekujemo od samih sebe da se tako uključujemo i isključujemo, a onda kad ne uspijemo, mislimo da nešto ne valja s nama na kraju dana? Ono što je još super za znati je fizička anatomija žene, a to je da imamo jako veliku površinu erektilnog tkiva i da mi kao žene imamo veliki potencijal za užitak. A ovo što je Jela rekla za četrdeset i pet minuta, to ne mora nužno biti predigra u fizičkom smislu, to mogu biti i misli, neki dodir, pa tek onda može doći do fizičke stimulacije da bi se to tkivo i probudilo. Isto tako, način na koji se žena uzbuđuje nije linearan, isto kao što ni porod nije linearan. Uzbuđenje ženama dolazi na valove, dolazi pa odlazi, pa se opet vraća.

.

N: Možemo li možda navesti neke vježbe za poboljšanje bliskosti i samoprihvaćanja vlastite ženstvenosti i seksualnosti?

Jela: Svakodnevno uživanje u radnjama i osvještavanje svojih užitaka kroz dan. Zapamtite da je snaga navike uvijek jača od snage volje. Primjerice – vaša omiljena šalica kave, mozak će zapamtiti njen miris i taj miris kave uvijek će vam biti signal za uživanje. Tako je i sa svime ostalim što radite kroz dan. Tako stvarate rituale koji povećavaju vaš kapacitet za uživanje u životu, a onda i smiruju cijeli živčani sustav. Što se tiče samog seksa ja bih savjetovala da se za početak upitate koji je vaš ritam, a ne samo da pratite ritam svog partnera i što vama u kojem trenutku treba, bez ikakvog srama. Samo uživajte i izrazite što vam odgovara na način na koji vam je ugodno. Niste sebična osoba, to je u redu. Zanimljivo je isto tako da su vilica i zdjelica direktno povezane, tako da kada ste u strahu ili stresu, opustite lice, opustite vilicu. To je recimo jedna dobra vježba koju možete sami sa sobom prakticirati kroz dan i opustiti tijelo.

.

N: Što je vama osobno pomoglo da pronađete sebe, da shvatite kako je upravo Lele ono čime se želite baviti? Obje ste došle iz nekih potpuno drugih smjerova, ekonomije, marketinga pretpostavljam da se sada osjećate sretno i ispunjeno. Što vam je pomoglo na vašem putu do ovdje?

Jela: Moj razlog je bio taj da sam se htjela više upoznati sa svojom ženskom stranom. Taman smo ovih dana na Lele pripremile novi podcast – o djevojčicama koje su oduvijek htjele biti dječaci jer je dječacima sve ide lakše i bolje. Htjela sam se povezati više s tom svojom lijevom stranom jer sam na kraju dana – žensko. A kad sam čula za doule to je bilo to i odlučila sam se vratiti toj jednoj ženskoj zajednici. Od kada sam to učinila, sve što radim je i meni svojevrsna terapija.

Jasmina: Upoznale smo se na obuci, sjedile smo jedna do druge i mogu reći da je to bio ljubav na prvi pogled. Par mjeseci kasnije smo bile na ručku i sve smo isplanirale. Ja sam imala neku viziju web stranice u svojoj glavi i apsolutno sam vidjela Jelu u tome. Mogu se samo nadovezati na sve što je ona rekla, osnovale smo Lele spontano i intuitivno, a s vremenom nam je postalo jasno zašto se sve to jednostavno moralo dogoditi i zašto se i dalje događa. Kroz svoje osobne procese, transformaciju postajanja mamom, sve to mi je nekako otvorilo moje probleme i moju nepovezanost s vlastitom ženstvenosti. Tek tada sam shvatila koliko sam negirala svoju žensku stranu, sve do poroda. Sada smo već toliko isprepletene i Lele su me promijenile na niz razina. Nažalost, moram dodati da u našem podneblju i dalje vlada to neko natjecanje među ženama, konkurencija, umjesto podrške i zajedništva.

Jela: Taj patrijarhalni sustav nas na neki način čini sigurnima, daje nam lažnu sigurnost. I onda ako netko ispada iz njega i drugačiji je, na prvu nam se čini kao prijetnja.

Jasmina: Tako je, to se zapravo zove horizontalno nasilje gdje smo mi sve kao u nekoj manje povlaštenoj poziciji i onda se borimo međusobno jer se ne možemo boriti protiv neke više sile. I onda ako netko drugi napreduje, osjećamo se kao da je to na našu štetu. Umjesto da shvatimo da će nas upravo međusobno podržavanje učiniti jačima i boljima u svemu što činimo.

Jela: Na kraju dana svi smo jedinstveni u onome što radimo i nijedna žena ne može ovoj drugoj nešto oduzeti. Ali su nas nažalost negdje putem naučili drugačije. A najčešće se bojimo onih koji rade nešto što bi mi možda i same voljele raditi, ali možda ne možemo ili se ne usudimo.

N: Koliko je Hrvatska ‘slobodna’ po pitanju poroda? Znam da doula ne može biti na porodu, je li tako? Koliko smo osviješteni po svemu tome?

Jasmina: Pa trenutno na porodu ne smije biti ni vaš partner, zbog Covida, tako da možemo reći da je u posljednjih godinu dana od kad traje pandemija općenito bilo jako, jako puno koraka unazad po tom pitanju. Doule općenito nemaju pravo biti na porodu, tako da mi ženama pomažemo prije poroda, savjetujemo ih i podrška smo im prije, te nakon poroda kada dođu kući. Za to nije kriva pandemija, mislim da je ona samo razotkrila stvarne rupe u pristupu prema rodiljama i porodu. Puno stvari se pogoršalo, ne samo da vam partner ne može biti na porodu, već se porodi i požuruju, povećala se stopa carskih rezova, sve u ime sigurnosti i izvanredne situacije i nažalost od jako puno žena smo čule da su se uvjeti za porod još više pogoršali.

Mi više ne odlazimo u rodilišta jer smo nakon nekoliko iskustva na porodu shvatile da ne podržavamo bolničke porođaje i da nam je jako teško to promatrati sa strane. Tako da smo tu za rodilje prije i poslije. Ima slobodnijih i educiranijih doktora, zdravstvenih radnika koji razumiju da svaka žena ima svoj tempo, ali su u jako malom broju. Ono što se isto događa na porodima je to da se žene osjećaju kao da nemaju svoju autonomiju kada dolaze u bolnicu roditi svoje dijete – pritisak je velik i strah ih je, realno sve su u modu za preživljavanje.

Kada odlazite u rodilište probajte osvijestiti da ste vi odgovorni za taj porod, tako ćete se dovesti u nešto ravnopravniji odnos s onima koji vas porađaju jer taj suodnos u većini slučajeva nije uopće ravnopravan. Ako odlazite u bolnicu s idejom da će vas netko poroditi i bok, onda ste tu išli na uštrb sebe. One žene koje shvate da je odgovornost poroda na njima, one će ustati za sebe, i doslovce ustati jer žele primjerice roditi u pozi za koju znaju da je za njih najbolja (ležanje na leđima je najlošija poza za porod). Nemojte predati sve u ruke nekom drugom, a ne da ste vi ona koji rađate bebu, a oni vas dovode u red i daju naredbe. Svi koji sudjeluju na porodu su jednako odrasle i odgovorne osobe.

VEZANE OBJAVE