.

N: Kako je sve endometrioza utjecala na tvoj život, tvoje odnose, od onih obiteljskih do ljubavnih? 

NB: Prvenstveno je utjecala na moje samopouzdanje, što je onda kroz život utjecalo i na moje partnere. Naravno, moj sadašnji suprug je potpuno nešto drugo, ali i ja sam potpuno nešto drugo danas nego sam bila nekad. Jedna od najsmješnijih situacija svakako je bila ona kada me jedan bivši partner pitao može li on dobiti endometriozu i može li njemu biti nešto od toga. Tada sam osjetila veliki bijes, ali istina je ta, a znaju je vjerojatno sve žene koje se nose s endometriozom, da se radi o manjku informiranosti i o neznanju s druge strane, što je najveći problem po pitanju ovog stanja. Endometriozu nikad nisam nazivala bolesti, već stanjem, a svoje ciste perlicama jer sam shvatila da je iznimno važno da joj pristupim s ljubavlju. Nije samo problem kako riješiti to kronični stanje već i što je to točno, o čemu se radi, kako izgleda i na koje sve načine utječe na život.

Kada sam upoznala svog supruga već mi je bilo jasno da je endo okupirala cijeli moj život, iako sam se jako dugo borila protiv toga. Tada sam već shvatila da ili ću je, ili prihvatiti i promijeniti sve što mogu po pitanju svog lifestylea, ili srljati u propast, dok je moj suprug pak imao obveze i sa svoje strane. Tako da smo si međusobno posložili prioritete, rekli da smo si realno na drugom mjestu i danas imamo odličan brak. On je od prvog trenutka znao da mi je prioritet da preživim i da ću biti jako posvećena svom zdravlju, zbog čega sam se ja razvila u bolju partnericu, a po svom fizičkom i psihičkom stanju vidim da sam dobro odlučila.

.

N: Možemo li onda reći da te endometrioza naučila kako da se postaviš na prvo mjesto?

NB: Da, svakako. I to mi nije bilo lako. Prvo su svi moji odnosi patili, od prijateljskih do onih s roditeljima, posebno mamom. Bilo zbog mog manjka doprinosa ili moje percepcije da sam zanemarena i ostavljena. Jer dok se ti boriš s endometriozom, drugima život ide dalje. I više ne znaš je li istina ono kako se ti osjećaš ili ono što drugi vide i tvrde da vide. Imam predivne i predragocjene ljude u svom životu koji su cijelo vrijeme ostali uz mene, ali sam jedan jako dugi period na neki način živjela sama i brinula se samo o sebi, što je sigurno djelovalo izolirano ili sebično. Jedno je kada ljudi vide da te nešto boli i onda im je jasno, no drugo je endometrioza, zbog koje bi možda radije bio u samoći ili kući pred televizorom, umjesto na tulumu, a koja u tom trenutku nema vidljive simptome, ali ima one emotivne i psihičke, uz neopisivu fizičku bol.

.

N: Kako je sve utjecalo na tvoju karijeru i posao?

NB: Kada si mlađi, tipa srednja škola i fakultet, ne primjećuješ toliko te simptome. Jer škola je ujutro ili popodne, fakultet je povremeni i nekako se to sve izbalansira. Ali kad samo počela raditi, postalo je itekako očito. Moraš biti u isto vrijeme na istom mjestu svaki dan, spremna i odgovorna i ono što je bilo meni najgore – moraš biti odjevena u odjeću koja možda baš i nije tako udobna. Sjećam se da sam se neviđeno čudila kako netko može cijeli dan sjediti u skinny trapericama, mene je to fizički boljelo. Ipak, posao mi je na kraju pomogao da primijetim da simptome koje imam, da su povezani s ciklusom, da se bolovi i tegobe javljaju ovisno o ovulaciji i menstruaciji.

Tu sam ustanovila da nešto zasigurno nije u redu i da su to prejaki bolovi s obzirom na one koje druge žene opisuju. Izostajala sam dva puta mjesečno, a znalo me ne biti na poslu od dva do petnaest dana. Tada sam krenula doktorima i istraživati o čemu se tu radi i što se događa s mojim tijelom. Ono što sam još shvatila je da ja ne mogu raditi onako kako korporativni svijet očekuje, u to određeno radno vrijeme, biti odgovarajuće odjeven. I tu je krenula i moja borba s očekivanjima, kao i odgovornosti – savjesti da što ako ja ujutro legnem u kadu zbog boli ili bi voljela prije posla vježbati yogu, jesam li ja loša osoba? Jesam li neodgovorna ako sebe stavim kao prioritet dok su drugi ljudi u devet ujutro za svojim radnim stolom? Iako bi tako najbolje isporučila svoj puni potencijal. Naposljetku sam shvatila da si i tu moram biti na prvom mjestu jer ne mogu nekome bi biti dobar zaposlenik ako se prvo ne pobrinem za sebe.

.

N: Kako si na kraju sve uspjela uskladiti i još pokrenuti vlastiti brend?

NB: Radim od kuće u dogovoru s poslodavcem, a krenula sam izrađivati kozmetiku kao svojevrsnu terapiju, što se spontano formiralo u brend Basic Botanikals, kojim se sad bavim uz svoj glavni posao. Do toga me dovela aromamasaža jer mi je ona jako puno pomogla u liječenju endometrioze, pa sam se krenula educirati sve više, na kraju i izrađivati aromaterapijsku kozmetiku, prvo u terapeutske svrhe, što se sada pretvorilo u pravi posao. Smatram da je žena maksimalno ispunjena kad se na bilo koji način kreativno izražava, a magija koju pruža izrada kozmetike, formuliranje i osmišljavanje proizvoda ravno je vještičjoj kreativnosti i magiji.

.

N: Koliko si promijenila prehranu? Kada se radi o endometriozi jako se puno piše o tome koliko je nužno promijeniti je i kako to ima jako veliki utjecaj na razvoj bolesti? Kako si se snašla u tome?

NB: Pa bilo je tu puno tapkanja u mraku i upitnika. Ne samo što se tiče prehrane, već što se tiče i toksičnih proizvoda koji se nalaze u kupaonici, od njege lica do njege tijela, do deterdženata za odjeću ili sredstava za čišćenje. Prvo je uslijedila doza psihoze jer odjednom mi je sve počelo predstavljati opasnost, a odjednom više ne bi smio ni jesti ništa što si jeo jučer. U endo dijetama najčešće nisu dozvoljeni meso, gluten, šećer, kofein i alkohol, između ostalog. Ali ta psihoza prođe i shvatiš da ne možeš dvadeset sati dnevno baviti se samo svojom higijenom i prehranom. Ja sam odlučila potrošiti sve ono što sam imala, a sve što sam kupovala novo, sve od beautyja do hrane odlučila sam prilagoditi savjetima. Tako da nisam bacala stvari nego sam se novom kupnjom prebacila na zdravo. Uskoro sam i kroz aromaterapijske škole krenula izrađivati sve što mi je bilo potrebno po pitanju beautyja. Što se tiče hrane, prvo sam doživjela poraz, kada sam shvatila koliko mi je tijelo zagađeno i koliko teško živim bez nekih namirnica koje su mi do tada bile normalne, samo slatko primjerice. Ali nakon puno pokušaja i padova i tu se pronađe svoj put. Na kraju sam otkrila što mi stvarno smeta,  što mi uopće ne smeta i što smijem konzumirati u malim količinama ili ne uopće. To je jako negativno utjecalo na moju kilažu, ali i pozitivno na moje zdravlje. Tu je jako puno teorija koje pripadaju nekoj alternativnoj medicini i treba puno vremena i istraživanja da se pronađe recept za sebe, uz terapeute i stručnjake koji vas u tome svemu mogu voditi.

.

N: Kako je ukratko tekao tvoj put od dijagnoze do danas, kada si endo free i u drugom stanju? Mislim da to žene zanima najviše.

NB: Postoje tri teorije o nastanku endometrioze – geni, retrogradna menstruacija gdje se od svake menstruacije mala količina vrati koja uzrokuje stvaranje cisti i energetski uteg po kojem nosiš teret svojih predaka. Ja sam nakon svih godina zaključila da je kod mene ovaj miks utjecaja, ali svaka žena mora pronaći odgovore za sebe. S endometriozom sam se borila od svoje prve menstruacije i prvih spolnih odnosa. Jednom ili dva puta godišnje zbog bolova bih završavala na hitnoj, najčešće koji dan prije samih menstruacija i u vrijeme ovulacije. S menstruacijom bi došlo neko olakšanje, ali i jedan drugi oblik boli. Tako sam godinama živjela, jednostavno misleći da sam preosjetljiva i da imam bolne menstruacije. Sve do jednog ginekološkog pregleda koji je trajao preko sat vremena kada sam trebala dobiti nalaze za tumorske biljege s kojima se ustvari mjeri jedan od pokazatelja endometrioze. Imala sam već 26 godina i napokon mi je laknulo jer sam saznala što mi je. I tu je krenuo moj put s endom.

Nisu mi odgovarale nijedne kontracepcijske pilule, nuspojave su bile jako teške a nisam ni htjela biti na njima. Hodajući od doktora do doktora naišla sam na doktoricu koja mi je predložila tablete na kojima ulazim u umjetno izazvanu menopauzu, što je meni zvučalo kao raj i na njima sam funkcionirala neko vrijeme. No, kako nisam napravila pauzu, jer nisam znala da moram, one su ostavile velike nuspojave i završila sam s reumom, osteoporozom i potpunim oštećenjem korijena živaca. Tako sam uskoro ponovno završila na hitnoj jer me koštalo što cijelo to vrijeme nisam tijelu dopuštala da obavlja svoje prirodne procese koji su nužni za žensko zdravlje. Nakon toga posjetila sam jednu austrijsku kliniku specijaliziranu za endometriozu gdje sam po prvi put dobila jasnu dijagnozu gdje se endometrioza točno nalazi u mom tijelu i što se događa, nešto na što je prosjek godina čekanja sedam. Ja sam čekala trinaest godina. I vani to uistinu drugačije izgleda jer osim konvecionalnih metoda tu su i one komplementarne, alternativne, ali su i doktori  nešto drugačiji nego na što smo tu navikli. Tako da sam se ipak odlučila s nalazima vratiti i nastaviti liječiti ovdje, makar sam u Austriji po prvi put shvatila koliko je endometrioza sveobuhvatno stanje. Ona nije samo nešto što se događa u našem tijelu, ona utječe na psihu, emotivna stanja, sve emocije. Ona čak obuhvaća i sve odnose koje imamo u životima i sve te informacije dobila sam izravno od doktora, prilično brutalno. To me jako šokiralo.

Konačno, to je bio početak mog liječenja, put me odveo mojoj prvoj ženskoj doktorici, dr. Mariji Gregov u Petrovu bolnicu, koju smatram anđelom i najboljom ultrazvučnom dijagnostičarkom endometrioze, a ona surađuje s doc. Ćorićem kojeg smatram najboljim kirurgom za endometriozu u Hrvatskoj. Njih dvoje čine malen, ali efikasan centar za endometriozu kod nas. Prije toga ja sam imala jednu operaciju u kojoj su mi sve očistili, no endometrioza se vratila. Kako je docent Ćorić, kod kojeg sam taman trebala ponovno otići na operaciju, spletom okolnosti bio nedostupan devet mjeseci, nisam imala izbora nego pomoći si sa svime što je išlo pod ruku s aromamasažama – kupkama, prehranom, fizikalnom terapijom, yogom, meditacijom, učenju o ženskim principima. Kada sam nakon tih godinu dana došla na pregled doktor više nije mogao pronaći ništa, tako da je operacija izostala i ja sam bila endo free.

Iako sretna, i dalje sam se borila s bolovima, iako fizičkog uzroka više nije bilo. Otišla sam u ambulantnu za bol, želeći akupunkturu međutim doktorica Fumić Dunkić, inače ginekološki anesteziolog, mi je dijagnosticirala toliko uništene živce i posljedice trpljenja bolova na cijelo tijelo nakon čega je uslijedilo godinu dana najtežih lijekova kako bi se uklonio cijeli tak živčani zapis – zbog čega sam dvije godine živjela kao zombi. Na njima i zatim se skidajući s njih. To mi je na kraju spasilo život jer sam time zaliječila sve štete na živcima i evo godinu dana kasnije, ostala sam trudna. Tako da mogu reći da je izlječenje došlo tri godine nakon što sam upoznala prave ljude. Za endo je iznimno važno pronaći doktore koje se bave isključivo tim stanjem. Jer ona ima toliko lica i zaista je potpuno drugačija kod svake žene. Nakon skidanja s tih teških lijekova napravila sam jedan ozbiljni, tromjesečni detoks ne bih li uklonila ostatke lijekova iz tijela.  Ostala sam trudna u doba korone i potresa, u atmosferi nove brige ne samo za mene, već za sve oko mene. I potpuno mi je jasno kako je kroz povijest u najvećim svjetskim krizama nastajalo toliko beba. Ali da, ja sam dovela prije toga svoje tijelo u stanje da se tako nešto moglo dogoditi.

.

N: Kako bi sebe opisala danas?

NB: Danas mi je nezamislivo da sam tako mogla živjeti godinama. Jer sam sada bez simptoma, trudnoća me mijenja kao osobu i kao ženu, a najsmiješnije od svega je što imam tu neku potrebu uživati u svim porocima, vjerojatno jer nisam to mogla činiti prije zajedno sa svojim prijateljicama. Prezirala sam svoju menstruaciju jer mi je donosila bolove, a danas mi ona pak nedostaje, ironično. Znam ju cijeniti i slaviti, naučila sam to putem.

.

N: Što bi savjetovala ženama koje se nose s endometriozom i ne mogu vidjeti svijetlo na kraju tunela?

NB: Potrebno je puno, puno strpljenja. Neke žene odlučit će se za pristup zapadne medicine, operaciju ili kontracepcijske pilule, dok će se druge odlučiti za alternativnu metodu poput regulacije prehrane, aromaterapije, meditaciju, bilo što. Tu ne mogu dati veliki savjet osim da ih čeka njihov osobni put ka oporavku, puno istraživanja i metoda pokušaja i pogreške jer je svačiji organizam individualna stvar. No, svakako mislim da je što ranija posjeta dvojcu iz Petrove ključna na svačijem putu. U redu je i pogriješiti te istraživati i pronaći najbolji put za sebe. Ja naginjem i jednom i drugom pristupu. Nikakvi ekstremi ne vode na dobar put, zato je potrebno naći neki balans i opuštenost u svemu tome. I pokušati i dalje uživati u životu. Ja za endometriozu danas mogu reći da je ona bila moj najveći blagoslov i poziv na promjenu i zbog nje se danas poznajem u potpunosti i prihvatila sam sve ono najgore i najbolje u sebi.