Menu
Menu
Prestanite ulagati u odnos u kojem nema uzvraćanja.
Emocionalna iscrpljenost često dolazi iz odnosa u kojima nema međusobnosti, a često to dugo i ne primijetimo. Inicijativa najčešće dolazi od nas, kroz poruke, trud i brižnost, dok s druge strane nailazimo na izostanak interesa ili kurtoazne odgovore koji ne otvaraju prostor za bliskost.
Vodi nas iskrena želja za povezanošću, ali rezultat je osjećaj odbacivanja, nesigurnosti i povrijeđenosti.
Zašto nam se to događa? Ponekad iz nesvjesne potrebe da razriješimo neku staru emocionalnu slagalicu – da dobijemo potvrdu ili prihvaćanje ondje gdje to jednostavno nije moguće. Naš mozak je sklon traženju obrazaca i logičkih rješenja; pokušava povezati nerazriješene priče iz prošlosti i pronaći objašnjenja za ono što osjećamo.
Zato nam se takvi obrasci često ponavljaju i imamo osjećaj kao da stalno biramo iste ljude, iznova i iznova, pa se pitamo zašto nam se to događa.
Pitamo se: Što smo napravili pogrešno? Zašto se osoba tako ponaša?
Odgovor najčešće nije u tome da još više analiziramo drugu osobu, nego u odluci da prestanemo ulagati tamo gdje nema uzvraćanja.
Prijateljstva bez uzajamnosti često iscrpljuju jer sav trud i inicijativa dolaze s naše strane. S vremenom takvi odnosi mogu stvoriti osjećaj nesigurnosti i sumnje u vlastitu vrijednost.
Ako stalno ulažemo bez ikakvog odgovora, to je jasan znak da energiju trebamo preusmjeriti. Nitko nam ništa ne duguje. Očekivanja od drugih ljudi samo su naša – mi smo se možda iskreno nadali povezanosti, ali ona se nije dogodila.
To je život. To nas uči cijeniti one koji jesu tu, prijateljstva koja su se ostvarila, ljude kojima smo važni i koji nas prepoznaju. Nekako kasnije u životu shvatimo da je takvih ljudi bilo malo. Kad smo mlađi, vjerujemo da će se duboki razgovori i prepoznavanja događati stalno, ali s vremenom shvatimo da su se dogodili samo nekoliko puta. I to je u redu.
Upravo ta rijetkost daje im posebnu vrijednost.
Neka prijateljstva nikada ne prijeđu onu razinu površnosti, neka su kratka i prolazna, a neka, iako donesu dobru povezanost, ostanu važna samo u određenom razdoblju. Neka se jednostavno ne prodube onako kako smo možda na početku željeli ili očekivali. To nije naš osobni neuspjeh, nego znak da nisu svi odnosi za nas.
Prijateljstva su slobodan izbor svakoga od nas – upravo zato su takav dar i posebna vrijednost. Neka nas prate godinama i postaju dio naše svakodnevice, dok su neka prisutna samo kratko, u određenoj fazi života. Kad to osvijestimo, postaje lakše otpustiti očekivanja i prestati se gristi zbog toga što se neki odnos nije razvio ili potrajao.
Ne moramo održavati odnose u kojima se iz nekog razloga ne osjećamo željeno i dobro – one koji nas ne grade, ne potiču da rastemo i ne donose osjećaj mira, sigurnosti i bliskosti. To su odnosi u koje ulažemo mnogo, a zauzvrat nekako ostajemo prazni, često uz osjećaj tjeskobe. Važno je shvatiti da nismo dužni ulagati u ono što nas ne ispunjava.
Otpustiti takve odnose ne znači nužno zatvarati vrata uz teške riječi niti sa sobom nositi gorčinu. To je jednostavno naša svjesna unutarnja odluka da energiju usmjerimo drugdje. To je ujedno i trenutak u kojem učimo i rastemo kao ljudi – prilika da svoju snagu izrazimo kroz suosjećanje umjesto kroz ljutnju, gotovo poput svojevrsnog mentalnog treninga.
Ne mora sve odmah biti u redu; prirodno je osjećati povrijeđenost jer svi želimo biti viđeni, voljeni i prihvaćeni. Ali to je dio šire priče o životu, prirodi odnosa i istini koju tek s godinama počinjemo razumjeti.
Možda ono što nije za nas u tom trenutku jednostavno nema mogućnost uzajamnosti – iz nekih svojih razloga, poznatih samo toj osobi u toj fazi života. Možda je namijenjeno da raste s nekim drugim, da postoji negdje drugdje, a ne u našem svijetu. I to je u redu.
Čak i ako sada ne vidimo tako, s vremenom se u retrospektivi gotovo uvijek pokaže da je bilo upravo kako je trebalo biti.
Odnosi koji su nam namijenjeni teku prirodno. Ta energija koja zudi za bliskošću ponaša se upravo tako – želi biti blizu, brinuti, paziti i pratiti nas kroz život kao suputnik.
Važno je pokušati objektivno promatrati takve trenutke i kretati se kroz naša međupostojanja prirodno i intuitivno – bez potrebe da ih kategoriziramo ili prosuđujemo. Zatim otvorena srca dočekati onaj odnos koji nam je doista namijenjen.
Više ovakvih tema pronađite u našoj rubrici WELL-BEING.
