Je li danas društveno prihvatljivo nestati?
Prošlog vikenda trebala sam, najblaže rečeno, potpuno resetiranje. Pretrpana obavezama, porukama bez odgovora i nakupljenim pozivima, osjećala sam onaj tipičan moderni burnout. Pa sam učinila nešto radikalno – pokušala isključiti mobitel na 24 sata. Iskreno, činilo se kao jednostavan, gotovo nevin eksperiment. Što može poći po zlu u jednom danu?
Isključila sam ga kasno u petak i prvi je osjećaj bio olakšanje, nalik na ono kad izađeš iz gužve i prvi put u danu duboko udahneš. Subota ujutro je došla i s njom novi val mira. Osjetila sam kako se buka smiruje, kao kad se valovi povuku i more postane tiho. Ipak, nisam izdržala, trebala sam obaviti jedan poziv i nakon nepunih dvanaest sati ponovo sam uključila mobitel. Prštao je od propuštenih poziva. Prijatelji, obitelj, društvene mreže i aplikacije su me bombardirale novim porukama. Razina moje energije značajno je krenula kopnjeti.
Osvjestila sam da ta stalna prisutnost, odgovaranje i kontaktiranje, iako su to ljudi iz mog društvenog kruga, uzima komadiće moje energije.
Onda sam se zapitala: kada smo postali ovako dostupni? Što se dogodilo s našim privatnim prostorom?
Pokušaj isključivanja od svega prisilio me da se zapitam imamo li uopće pravo na mir koji tražimo? Je li danas društveno prihvatljivo nestati na jedan dan, provesti vikend bez digitalnog podsjetnika na svijet koji nas okružuje?
Kada smo postali toliko navikli da svi imamo slobodan pristup jedni drugima 24/7? Biti tu, biti prisutan, odgovoriti odmah postalo je norma, ali po koju cijenu? Imamo li uopće pravo na vikend bez pritiska stalne povezanosti?
Tih nekoliko sati provedenih bez notifikacija došlo mi je kao nepoznata, gotovo izgubljena sloboda. I, konačno, osjetila sam to olakšanje. Zapitala sam se: možemo li zadržati vezu s ljudima, a ipak zaštititi svoj unutarnji mir? Ta hrpa propuštenih poziva i poruka natjerala me da promislim – koliko smo stvarno slobodni u digitalnom svijetu?
Kako bi bilo da svaki vikend napravimo ovakav sličan eksperiment? Bi li tih 48 sati moglo biti vrijeme za resetiranje? Da se vratimo onome što jesmo izvan mreže, društvenih obaveza i svakodnevnih očekivanja?
Zapravo, to bi i trebao biti pravi smisao ova dva slobodna dana. Stalno smo pod pritiskom da vikend treba biti produktivan. Da ga moramo dobro iskoristiti. Taj današnji imperativ wellbeinga počeo nas je također gušiti.
Ovaj svijet mjeri našu vrijednost prema zadacima koje izvršimo, a čini se da su nam vikend i odmor postali zadaci koje moramo ispuniti. No što ako bismo jednostavno pustili tu težinu i samo se prepustili? Vikend ne mora biti prilika da “nadoknadimo zaostatke,” već da osjetimo vlastiti život i sebe u stvarnom vremenu.
I što više razmišljamo, sve više mi se čini da nam takvi trenuci tišine daju više mira nego bilo koji odmor.
Možda smo toliko dugo bili „uključeni“ da smo zaboravili kako je to imati vrijeme samo za sebe. Može li vikend stvarno biti prostor za revoluciju, za radikalni mir s privatnošću? Bez konstantnih opravdavanja zašto smo zapravo, tek par sati nestali. Ovaj kratak eksperiment pokazao mi je da su mir i sloboda postali luksuz u digitalnom dobu. Ako ih želimo pronaći, moramo biti spremne obraniti ih.
Sljedeći vikend možda nećemo moći biti nedostupni cijeli dan, ali, možemo probati. Osjetiti se slobodno od odgovora, barem na trenutak, najljepši je osjećaj na svijetu.
Više ovakvih tema pronađite u našoj rubrici WELL-BEING.