Pravi luksuz možda više nema veze s novcem. Možda ga više ne kupujemo već osjećamo.
Luksuz je kroz povijest bio sinonim za bogatstvo, raskošan život i posjedovanje materijalnih stvari koje osim kvalitete, osiguravaju ekskluzivnost i status.
No kroz vrijeme, luksuz se dematerijalizirao i njegova bit evoluira prema iskustvima, emocijama i osobnom ispunjenju.
U posljednjem desetljeću luksuz se i demokratizirao, namećući luksuznim brandovima imperativ balansiranja između očuvanja ekskluzivnosti i privlačenja šireg kruga potrošača a time stvarajući paradoks ekskluzivnosti i masovnosti.
U svijetu pretrpanom instant trendovima i sveprisutnim ponudama, gdje se krije istinski luksuz?
Možda umjesto kupovanja satova, torbica ili ljetovanja u ”it” resortima, luksuz se krije u svjesno odabranom minimalizmu, jednostavnosti i umjerenosti. Možda je kolektivizam umjesto individualizma novi izvor osjećaja ekskluzivnosti i kvalitete?
Ako je definicija luksuza vezana uz ekskluzivnost i nedostupnost, nije li onda najveći luksuz upravo naše vlastito vrijeme i kvaliteta svake provedene minute?
Zamislite da, umjesto da stojite u prometnoj gužvi u svom luksuznom autu, bezbrižno pjevušite dok biciklom prolazite kroz grad. Učinak te promjene nije dobar samo za vaše fizičko i mentalno zdravlje, nego ste učinili dobro i za sugrađane vozače, kao i okoliš. Možda je baš ta sloboda, a ne izgubljeni trenuci u gužvi, luksuz današnjice.
Luksuzne stvari često su samo transformirani novac ili auto, sat ili torbu. No novac je samo alat, ali ne i ultimativni cilj. Zato su financijsko obrazovanje i disciplina važni za efikasno upravljanje alatom/novcem kojim osiguravamo osnovno financijskog zdravlje. To je sposobnost da samostalno pokrijemo troškove dostojanstvenog života i barem stvorimo rezerve za nepredvidive situacije.
No kada smo to apsolvirali i osigurali duži financijsko bezbrižni vremenski horizont dolazimo do financijske slobode u kojem imamo privilegiju birati vlastiti životni stil, prioritete i vrijednosti.
To je luksuz koji mnogi, često zbog okolnosti izvan svoje kontrole, ne mogu iskusiti.
Iako su štednja i investiranje sastavni dio financijskog well-beinga jer akumulacijom kapitala održavamo životni stil kroz vrijeme, ne smijemo zaboraviti da postoje i druge vrste povrata osim investicijskog.
To su povrati koji se broje u osmjesima, lijepim sjećanjima, doživljajima ili vremenu provedenom s najdražima.
Ti doživljaji i osjećaji svojom su kvalitetom, autentičnošću i ekskluzivnošću apsolutan luksuz jer novac možemo potrošiti i ponovno zaraditi, za razliku od luksuza vremena koji se troši u nepovrat.
Od dostojanstvenog života (koji bi trebao biti dostupan svima) do slobode izbora životnog stila, balansirajući financijske i životne prioritete, razvijamo svoj financijski i opći well-being. Na vrhuncu tog puta dolazimo do apsolutne slobode – dovoljno sredstava da bez vlastite žrtve doprinesemo općem dobru.
Sloboda (i financijska) nosi sa sobom i odgovornost s obzirom da naše odluke utječu ne samo na nas, već i na društvo, okoliš, očuvanje resursa i slično, pa tako rijetki imaju privilegiju svojim odlukama definirati i novi pojam luksuza.
Kada osiguramo željeni život, često bez ili uz malo odricanja, možemo maksimalizirati osjećaj ispunjenosti i zadovoljstva i drugih – društva i zajednice. Dok neki to stanje uma postižu vrlo rano, neki možda ne dostižu nikada.
Tako su pojedinci simboli modne sofisticiranosti, a drugi su i primjer socijalno osviještene sofisticiranosti te grade socijalnu diferencijaciju statusa kroz znanje, intelekt, moral, altruizam i empatiju.
To je luksuz koji se ne može kupiti, već se bira kroz autentičan i smislen život; ono nešto što se ne može posjedovati već duboko osjećati.
Više ovakvih tema pronađite u našoj rubrici WELL-BEING.