N: Kreće tvoja nova radionica Buđenje koja će se odviti 2. travnja, reci mi koje će biti neke glavne teme kojima ćeš se na njoj baviti? Pretpostavljam da strah i tjeskoba s kojom se svi borimo ovih dana, strah od neizvjesnosti i loših vijesti sa svih strana..

P: Svakako anksioznost i strah jer je to ono s čime se ljudi trenutno najteže nose, a i po upitniku koji sam poslala – kako bih dobila bolji dodatni uvid u to na čemu bi na radionici htjeli raditi, to je ono s čime se većina bori. Osim straha tu su i brojna fizička oboljenja. Ono što me se posebno dojmilo je koliko ljudi se nosi s oboljenjima koja nisu vidljiva izvana. Svatko od njih vodi svoju tihu bitku dok istovremeno pokušava i normalno fukcionirati u svakodnevnici. Čitajući njihove odgovore, osjećam kao da ih već poznajem, povezana sam s njima i dat ću sve od sebe da im pomognem na njihovom putu prema oslobođenja i samospoznaje.

U svakom slučaju na radionici ćemo učiti i alate za to kako se osnažiti, izgraditi otpornost i nositi se s trenutnom situacijom u svijetu i oko nas, kao i s retraumatizacijom – jer sve što nismo iscijelili do sada, bez obzira koliko malo ili veliko bilo, sve što smo gurali pod tepih, sada pandemija i rat dodatno izvlače na površinu.

N: Iza tebe je karijera duga dvadeset godina – kad gledaš na sve što se zbiva u svijetu u posljednje dvije godine, što bi rekla na sve to? Živimo li uistinu u izazovnim vremenima ili su ona oduvijek bila izazovna samo sada imamo medije i društvene mreže te brži pristup informacijama. Koliko je danas izazovno zadržati mir u sebi i vlastiti razum?

P: I jedno i drugo, uvijek je živjeti bilo izazovno i svako doba nosi svoje, no mislim da je sad uistinu ‘hard core’. Ali zanimljivo je da smo mi svi koji smo ovdje baš sad, na razini duše, odabrali biti ovdje i odabrali smo ovo iskustvo. Mislim da svjedočimo rađanju nove Zemlje i da mi svi koji smo osviješteni trenutno pokazujemo put drugima i to su neke porođajne muke koje svi prolazimo, a to je jako teško i izazovno. Ovo su definitivno povijesna vremena, dovoljno je samo usporediti s primjerice posljednjih trideset godina kojih smo živjeli i uistinu nismo imali toliko dramatičnih događaja istovremeno, na ovoj razini.

N: Što se najviše trudiš učiti svoje klijente, tj. kroz koje kanale, da se vrate sebi, vrate na neki svoj put ili pronađu svoj put za dalje, ostanu zdravi?

P: Kad radim individualne terapije radim na konkretnim problemima, primjerice na spoznaji i rješavanju uzroka endometrioze, nesanica ili fobija. Tada, ne pristupam klijentu kao life coach ili netko tko vodi savjetovanja već to dragocjeno vrijeme koristim da ciljano radimo na problemu. S druge strane, kada radim s grupom, kroz radionice ili retreatove – onda radim edukaciju, učim kako korak po korak raditi na svakom aspektu sebe, svog života, kako postati svjesniji sebe i odnosa prema sebi, a uz to radimo i na iscjeljenju i rješavanju problema. To naravno ne znači da u individualnom treningu nema savjeta, ima, ali oni tada dolaze od te osobe za samu sebe jer postavljam puno pitanja dok je osoba u hipnozi i tako klijent dobiva svoje odgovore, od svog tijela, svoje podsvijesti, a to ima sasvim drugu vrijednost od odgovora ili savjeta koji nam dolaze izvana.

N: Koliko smo kao žene kompleksnije od muškaraca i nosimo li se sa svim aktualnim događanjima lakše ili teže od njih? Što bih savjetovala ženama kad se radi o stresu svakodnevnice i općenito se trenutno nose s izazovima bilo koje vrste? Rekla bih da danas kao žene imamo puno previše uloga koje su nam došle s ravnopravnošću.

P: Svakako smo kao žene kompleksnije, u čemu i je naša ljepota. I sigurno smo otpornije što je i znanstveno dokazano jer nam je prag boli puno viši nego muškarcima. Upravo zbog toga i padamo u tu zamku, zato što jesmo otpornije preuzimamo i više toga na sebe, i tu se moramo paziti. Počnemo više voditi brigu o drugima, mislimo da sve možemo, zanemarujemo ono što nama treba, i tako dok se ne raspadnemo, mentalno, emotivno ili fizički.

Zapravo trebamo čuvati svoju krhkost jer jesmo i krhke, a to lako zaboravljamo. I muškarci se gube u svemu tome jer smo mi iz svog ženskog principa tako zakoračile u muški princip. Izgubile smo žene u sebi i ni oni ne znaju što bi s nama jer smo tako proaktivne što stoljećima nismo, barem u ovakvoj većini, bile. Tako da bih rekla da se svi pokušavamo snaći, važno je da njegujemo žene u sebi – zbog nas samih i zbog skladnih odnosa. I dalje možemo biti proaktivne i živjeti život kakav god želimo, ali trebamo i njegovati sebe jer ako se ne brinemo o sebi, nećemo moći ni o drugima.

N: Na Noonu trenutno pišemo i pričamo o samoprihvaćanju, koliko se bojimo, želimo ili ne želimo prihvatiti i dobre i loše strane sebe. Koje je tvoje mišljenje o tome?

P: Tek kad prihvatimo sve kod sebe, i ono što smatramo dobrim i lošim (makar ta podjela ne postoji), onda ćemo biti dobro. Kao ljudi trošimo ogromnu količinu energije gurajući neke stvari u sjenu, nesvjesni da upravo sve što je u sjeni upravlja našim životima. I dok god ne pogledamo u njih, ne osvijetlimo ih i ne shvatimo da nam i to zbog nečega služi, nećemo se moći prihvatiti takvi kakvi jesmo. To nešto u što ne želimo pogledati nastalo je u trenu kada nismo imali resursa i kapaciteta nositi se s nekim događajem koji je za posljedicu ostavio traumu. Ne razmišljanje o tome ne znači da time rješavamo problem. Upravo suprotno, problem vlada nama i našim životima jer upravlja s nama iz podsvijesti. A 95 posto našeg uma čini podsvijest – s ostalih 5 posto trudimo se tu podsvijest ignorirati i gurnuti pod tepih. Dakle – nema šanse da u tome uspijemo.

U životu nema pogrešaka, to su sve samo iskustva. A prihvaćanje istih, samoprihvaćanje, je korak broj jedan da živimo život kakav želimo. Zato trebamo naučiti prigrliti ih, integrirati ih i znati da greške ne postoje. Postoje samo percepcije naših ‘grešaka’, naših iskustava. Ta iskustva možemo pretvoriti u mudrost što će nam omogućiti da idemo stepenicu više idući put jer ako krenemo s posramljivanjem i kritiziranjem, samo se guramo jako nisko i ostajemo zarobljeni u prošlosti.

Isto je s ponavljanjem ‘grešaka’, to samo znači da očito još niste naučili lekciju. Važno je osvjestiti koje je to uvjerenje koje stoji iza ponavljanja nekih situacija u životu? Tako da je na kraju dana samo pitanje koliko ste spremni i otvoreni prema tome da promijenite, pogledate u ono čega se bojite. Nekome će za to trebati dva života, nekome dvije godine, ovisi. Ali dok god ignoriramo, ništa ne mijenjamo.

N: Kako se kao žene nositi sa vlastitim greškama, reakcijama koje su možda i nas same iznenadile, odlukama koje se nekima nisu svidjele, zauzimanjem za sebe i postavljanjem granica što nam je često teško činiti?

P: Većini žena je teško postaviti granice i to je ono što se uči, ali je i nužno. Postavljanje granica je izraz poštovanja prema sebi i ako želimo da nas drugi poštuju, prvo moramo mi poštivati sebe. A to pokazujemo kroz zdravo postavljanje granica. Nama ženama je to osobito teško, primjerice reći ne ili zauzeti se za sebe jer se bojimo da nećemo biti voljene ili da ćemo biti odbačene. Možda ste bili jako kritizirani u djetinjstvu ili vas je netko ismijao, i to može biti samo jedan trenutak u prošlosti koji je ostao u podsvijesti, a na svjesnoj razini ga se uopće ni ne sjećate. Ili pak, možda niste bili prihvaćeni od roditelja ili roditelji nisu bili prisutni. Sve su to možebitni uzroci da se možda osjećate posramljeno, nedovoljno dobro, imate strah od iskazivanja osjećaja ili mišljenja, strah od javnog nastupa ili imate uvjerenje da ne zaslužujete ljubav. Nije drugačije ni kod muškaraca, samo oni imaju drugačije mehanizme s kojima se nose s time.

N: Dio si divnog novog ‘women only’ retreata Pearls of Life koji će se odviti u San Canzianu u svibnju ove godine, koja će biti njegova tema i što ste sve pripremile za polaznice?

P: Plan je da se u potpunosti isključimo iz svakodnevnice i ponovno susretnemo sa ženom u sebi. Zanemarimo sve uloge koje smo si dale u životu, to da smo majke, poduzetnice, supruge, njegovateljice. To sve ostavljamo iza sebe i ponovno se povezujemo s onime što uistinu jesmo. Susrećemo se sa svojom mudrošću, porukama svog tijela, onime što nas sputava, a za sve ćemo koristiti razne tehnike iz yoge, meditacije i terapije. Ima tu i iznenađenja, koja sad ne želim otkrivati, kroz koja ćemo raditi na hrabrosti i samopouzdanju.

N: Koliko bi rekla da ima utjecaja mentalno stanje, stres, neživljenje u skladu sa sobom sa zdravstvenim problemima s kojima se žene danas nose? Puno slušamo o promjeni prehrane, lifetsylea, dodacima prehrani, tjelovježbi, no znamo da nam to neće pomoći ukoliko se ne uhvatimo u koštac s najvažnijim, stresom.

P: Ima direktan utjecaj jer svaka misao ima direktan utjecaj na naše tijelo. Naime, kad pomislimo neku misao ona ne ostaje samo u mozgu već biokemijski i elektromagnetski informacija putuje kroz naše tijelo do hormonalnih središta, žlijezda, od tuda dalje putuje kroz tijelo pa potom tijelo šalje povratnu informaciju nazad prema mozgu. Tako da je sve jako povezano. Zdrava prehrana i suplementi odlična su fizička podrška, ali još važnije od toga su naše misli i emocije.

Važno je da ih ne negiramo, da si dopustimo sve emocije, da budemo tužne ako trebamo, ljute, sretne… Sve. Prečesto se trudimo ‘dobro držati’, a ako ignoriramo svoje osjećaje, tijelo će nas jako brzo podsjetiti na to da nismo dobro, samo je naravno pitanje hoćemo li ga na vrijeme čuti i poslušati. Između ostalog, ja nastojim pomoći ljudima da nauče čuti sebe, svoje tijelo i svoje živote te koriste alate kojima se oslobađaju tereta iz prošlosti, iscjeljuju dijelove sebe koji žude za iscjeljenjem i time kreiraju one živote koje žele i zaslužuju.