.

Možemo li uopće već sada uvidjeti kako je pandemija utjecala, tj. kako još uvijek utječe na partnerske odnose?

Jako je teško već sada znati odgovor na to pitanje. Jer ovo je prvi put od španjolske gripe da se susrećemo s pandemijom, a španjolska gripa je bila uistinu davno. Osim toga, tada se nije bavilo mentalnim zdravljem ili partnerskim odnosima, a i partnerski odnosi bili su drugačiji. Ne postoje istraživanja, tako da se nemamo ni na što osloniti. Mi smo realno po prvi put u povijesti u situaciji ovog tipa, da živimo u potpunom ili djelomičnom lockdownu. Možemo jedino, kako s pandemijom živimo već zadnjih godinu dana, analizirati koliko je ona utjecala i kakve posljedice ima u tom periodu.

Kod nas je pozitivno to da, osim na početku, nismo više imali potpuni lockdown, tako da ne možemo reći da su partneri oslonjeni samo jedan na drugoga. Istina, nema hobija, teretana ili niza izvanškolskih aktivnosti ako imaju djecu, ali nisu ovisni samo jedni o drugome. Ono što se je dogodilo s izostankom tih aktivnosti je preusmjerenje energije u sam odnos jer nema druženja ili zabava. Ali u ovom trenutku ne možemo govoriti o obiteljima koje su baš stalno zajedno, dodatne probleme može eventualno izazvati i rad od kuće. No, ono što je najvažnije reći i što se uvuklo u odnose je strah – strah od bolesti i strah od smrti. Danas skoro svatko zna nekoga tko je preminuo od korone, i taj strah utječe na svakog čovjeka, čime se pojačala anksioznost.

.

Zašto pandemija ili potres nekog pogađaju više, a nekog manje?

Strah na fizičkoj razini jako mobilizira i njega smo svi svjesni. Ipak, neke osobe su bolje podržane iznutra, lakše se mogu nositi sa životnim izazovima i lakše se adaptiraju na novu situaciju. Mi se svi kroz život stalno adaptiramo na promjene, no postoje ljudi koji su sigurniji u sebe i stabilniji i time se lakše adaptiraju. Isto tako postoje i osobe i ljudi koji su senzibilnije strukture, nesigurnije, ili su anksiozniji i njihova sposobnost adaptiranja je manja. Oni će, vjerojatno proživljavati veće mentalne probleme.

.

Je li istina da ovakve svjetske krize izazivaju više prekida odnosa, možemo reći i potpuni pad sistema u partnerskim odnosima ili u obiteljima? Mediji su u nekoliko navrata najavili i baby boom kao posljedicu…

Pa to su me već znali pitati, ali ja iskreno nisam upoznata s tako nečime. U onom prvom lockdownu koji je trajao dva mjeseca ne znam kako bi baby boom bio uopće moguć jer realnost je da žena u dva mjeseca ima samo dvije ovulacije. U ovih devet mjeseci ja nemam iskustvo da je bilo puno više trudnoća. Ako su žene zatrudnjele u lockdownu, to bi značilo da će sada početi rađati. Ali najbolje ćemo to vidjeti s odmakom i pravim statistikama kroz narednih par mjeseci.

Što se tiče prekida i rastava, rekla bih da odnosi i brakovi koji su bili klimavi do sada, da ih je ovakva jedna situacija koja iziskuje veliku sposobnost adaptiranja, moguće poljuljala ili je ubrzala proces prekida. Ja moram priznati da nijedan par koji mi dolazi na savjetovanje se nije rastao, a devet mjeseci nije ni dovoljno dug period da bi se neki odnos, koji do sad nije imao nekakvih problema, raskinuo. Da je pandemija mogla izazvati više svađi, nesuglasica ili puno veću potrebu za kontrolom partnera, sigurno. Ima jako puno emocionalne boli, to je isto sigurno. Naše društvo je općenito jako emocionalno potreseno, no nemam iskustvo da se dogodio baby boom ili puno rastava. Potpuno suprotno udaljavanju je pak ono što se može događati parovima koji su roditelji, a to je da su se zbližili jer im se pojačale zaštitničke uloge. A svađe će svakako utjecati i na seksualnost među partnerima jer ako je puno frustracije ili bijesa, pada i seksualna želja među partnerima.

No, ja bih se tu ponovno vratila na veće probleme s kojima smo se susreli, a to su strah, anksioznost, tjeskoba i onaj osjećaj ‘hoću da ovo sve napokon završi’. A svijetlo na kraju tunela se tek sada, s dolaskom cjepiva, vidi i treba izdržati do dana kada će se stvari normalizirati. Uz to, svjedočimo stalnom podizanju panike, lažnim vijestima na društvenim mrežama i jako je važno isto osvijestiti jer loše vijesti utječu na sve, pojačavaju anksioznost ili depresiju. A kad imamo pojedince koji su jako potreseni, ne možemo imati ni zdrave odnose. Zdrav odnos čine dvije emotivno zdrave osobe.

.

Što je s onima koji su zbog svega trenutno jako frustrirani i ne znaju kako uopće pomoći sebi, a kamoli svom odnosu?

Dok je osoba u anksioznom stanju moguće je da će davanje savjeta napraviti kontra rezultat. U slučaju anksioznosti, tjeskobe, panike, treba osobu pustiti da priča, da izražava emocije i da to izlazi van. Važno mi je samo naglasiti da ovdje ne pričamo o onima u najgore pogođenim mjestima potresom i ljudima koji su izgubili krov na glavom, već o onima koji su na sigurnom. Važno je ne potiskivati emocije i dopustiti im da izlaze van, neovisno je li to kroz razgovore ili terapiju. Ono što bi bilo jako dobro je da naučimo koliko smo ustvari krhki i naučimo napraviti prevenciju za ovakve buduće događaje. Primjerice osnujemo grupe podrške jer ovo sigurno nije zadnja pandemija. Znači, naučiti kako se sljedeći put bolje pripremiti. Osim toga, ono kako možete pomoći voljenoj osobi s kojom živite je fizički kontakt, zagrljaj. Osim što na tjelesnoj razini smiruje autonomni živčani sustav, daje osjećaj da ste tu za tu osobu, smirujete ju i dajete do znanja da će sve biti u redu i da se imaju na koga osloniti. To je osobito teško ljudima koji su sami, a ima i onih obitelji koje to nikad nisu naučile, pa je možda ovo i idealna situacija da to nauče sada. U ovim danima možemo super iskorištavati i sve te silne društvene mreže, kako bi kontaktirali prijatelje, imali online susrete i slično. Tu su i odlasci u prirodu i vikendi u prirodi. Biti u kontaktu s prirodom jako je meditativno i puno pomaže.

.

Unatoč svemu tome, mogu li se odnosi raspasti zbog pandemije, svega što trenutno prolazimo, mogu li upravo oni imati tako moćan utjecaj i presuditi?

Mogu, naravno. Lakše nego kada ih nema. Ako kroz devet mjeseci imate stalnu napetost i svađe, sigurno će utjecati na vaš odnos. Svaki izazov koji pred nas stavlja život od nas traži adaptaciju. Ako smo navikli na to da njegujemo svoje emotivno, duhovno i mentalno zdravlje, ako smo naučili kreativno se adaptirati, to će nam biti lakše. Ipak, ako smo živjeli na drugačiji način, ako nam nikad nitko nije rekao ništa o tome, nemamo svjesnost o tome ili nas nitko nije naučio, onda u sebi pucamo. Onda ćemo biti lošije i možemo imati i lošije odnose. To je osobito problem kad se partneri po tom pitanju razlikuju. U takvim situacijama je moguće da će osoba koja se adaptira i pomaže drugoj osobi u jednom trenutku odustati ili se osjećati iscrpljeno jer ne može samo jedna osoba raditi na boljitku odnosa. Tu mogu puknuti veze i zato bi bilo najbolje da u ovoj pandemiji naučimo kako raditi na svojoj mentalnoj higijeni i kako biti jače osobe kako bi se i u budućnosti znali nositi s izazovima. Jer što smo zdravije i jače osobe, to su nam zdraviji i jači odnosi. Još bi htjela napomenuti da partneri koji su dosta ovisni jedni o drugima, mogli bi reći ‘nalijepljeni’ jedni na druge, koji imaju volju za kontrolom druge osobe, u ovakvim situacijama će imati još veću potrebu za kontrolom te osobe, zbog čega bi isto moglo doći do pucanja odnosa. Ne možete drugima nametati vama odgovarajuće obrasce ponašanja.

.

Što možemo naučiti trenutno iz cijele situacije, što možemo naučiti iz naših odnosa?

Ja sam po naravi optimistična i vjerujem da ćemo moći puno toga naučiti. Definitivno ćemo naučiti da više ne uzimamo stvari zdravo za gotovo, da smo više zahvalni na svemu što nam je uskratila pandemija – kao slobodu kretanja, druženja ili grljenja. Čim u sebi osvijestimo tu zahvalnost i energija u nama se mijenja, mi postajemo bolji ljudi. Mislim da ćemo i po pitanju zdravlja biti oprezniji, postati svjesniji da se maskama možemo zaštiti recimo i u sezoni gripe, to je još jedna dobra spoznaja. Po pitanju partnerskih odnosa možemo naučiti kako postajemo ranjivi kada je situacija oko nas loša. Neke ljude povezale su upravo aktivnosti koje su sada zabranjene, putovanja ili sport, i nedostatak istog je izazov za odnos. Zbog toga će se većina više usmjeriti upravo na svoje partnerske odnose i na čuvanje svog, kao i emocionalnog zdravlja svog partnera ili partnerice.

.

Koliko utječe na odnos to što su nam uskraćena druženja, hobiji, putovanja ili ‘me time’? 

Da, možemo slobodno reći kako su ova i prošla godina, godine introverta. Ipak, ako ste po prirodi društveni to vam sigurno nije odgovaralo. No, u tom slučaju budite kreativni. Družite se online, organizirajte zoom druženja s prijateljicama, isplanirajte izlet negdje gdje još niste bili. Ima načina kako imati bogati socijalni život i dalje. Ako imate prijateljice koje se možda boje izlaziti, nazovite ih na video call, uvijek ima načina i uvijek možemo pronaći načine kako biti zajedno. Život nije stao i život ide dalje. Nema razloga prekidati ili ne imati kontakte s ljudima koje volimo i do kojih nam je stalo. Ja bih rekla – neke stvari ne možemo, ali puno toga možemo.

.

Što u situacijama kada s partnerom imamo razilaženje u mišljenjima na temu pandemije ili potresa? Primjerice jedan partner želi od drugog partnera da se ne druži s ljudima ili skine svu odjeću pri povratku izvana a drugi isto ne želi. Ili imamo različita mišljenja po pitanju kako bi se djeca trebala ponašati i kako njih informirati o svemu?

Ovisi o tome kakvi su partneri, puno je tu izazova, ali što ste vi zasebno kao osobe posloženiji i sigurniji, to će i vaš odnos biti stabilniji. Adaptacija je zdravi proces u vama gdje se morate prilagoditi na novu situaciju. Pitanje je sljedeće: Ako nešto znam da se događa ili se može dogoditi, kako ću se postaviti prema tome? Hoću li napraviti plan ili ću skakati na svaki zvuk? Adaptacija je spremnost na razne životne situacije koje nam se ionako stalno u životu događaju i kako ću ja pristupiti njima. Prilagodba našeg bića na situacije oko nas. A adaptacija u odnosu je pronaći način kako se nositi s ponašanjima svog partnera. I kada smo emocionalno dobro onda ni ne razmišljamo puno o tome nego se jednostavno prilagodimo. Kada imamo ovako velike promjene onda su nam potrebni i veći resursi za adaptaciju. Kad partneri imaju različitu sliku i potrebu o npr. razini higijene ili druženju s drugim ljudima, najbolje bi bilo da nađu konsenzus ili bar kompromis oko tih tema. Ako ga ne uspiju naći ili dogovoriti, onda možemo računati da će se dosta svađati, zamjerati jedno drugome što ne pristaju na viđenje i prijedloge druge osobe. Za očekivati je ili je moguće da će par koji se ne može dogovoriti oko različitih mišljenja, imati podosta problema u odnosu.

.

Moram svakako pitati kako se uopće nositi s prirodnim katastrofama?

Većina stanovnika Hrvatske nije nikada prije doživjela potres 6,2 jer potresa takve jačine u Hrvatskoj nije bilo. Možda je netko doživio potres takve jačine u nekoj drugoj zemlji, ali to su pojedinci. Kada se dogode tako velike katastrofe, prvo nas potpuno razdrmaju i potrebno je vrijeme da se vratimo sebi i počnemo ponovno normalno funkcionirati. To ponovno ovisi od osobe do osobe i njegove strukture i ako se ne možete s vremenom nositi s emocijama i strahom, potrebno je potražiti pomoć. Ovo su velike traume, osobito za ljude koji su bliže epicentru. Mnogim potresom pogođenim ljudima treba emocionalna i psihoterapijska pomoći. Važno je da im struka odlazi pomoći, dolazi do njih, a ne da čekamo da se oni nama jave i na tome intenzivno radimo. Ono što bi se pozitivno moglo razviti iz svega je da nam u Hrvatskoj, mentalno zdravlje postane prioritet, kao preventiva, a ne samo nakon što se dogodi nešto ovako strašno. U nekim zemljama je odlazak psihoterapeutu jednako važan kao odlazak kod zubara i nadam se da će i nama u Hrvatskoj postati puno važniji. Preventiva je uvijek bolja opcija od terapije nakon štete.

.

Koji su općenito najčešći problemi u partnerskim odnosima?

Očekivanja, i to očekivanja koja nisu izrečena. Isto tako privrženost. Neki ljudi imaju potrebu biti jako puno sa svojim partnerom, drugi baš i ne. Ako se partneri tu poklope to je super, ali ako ne, to je izazov za odnos. Zatim, različiti stavovi prema nekim važnim životnim pitanjima – djeci, financijama, roditeljima. Razlika u seksualnoj želji, različiti doživljaji seksualnosti, ali i različiti modeli komunikacije. Veliki izazov je i sebičnost. Na početku, kada ste zaljubljeni, posvećeni ste jedan drugome, ali kad se dogodi život, kupnja stana, djeca, posao, obveze – situacija se mijenja. Ako ćemo gledati statistike, svaki treći ili četvrti par u Zagrebu se razvodi, tako da možemo reći da je očito izazovno i ljudi imaju problema u vezama. Neki parovi će se lakše nositi s izazovima i bolje kliziti u odnosu, dok drugi neće. Ali na kraju dana – što je osoba čvršća, posloženija i realnija, to će lakše funkcionirati u partnerskim odnosima. Mogu reći da primjećujem i da mi kao društvo postajemo sve zreliji po tom pitanju, tako da se time nadam da će nam time i odnosi postati zreliji.

.

Romantiziramo li općenito odnose, jesmo li pogledali previše romantičnih filmova?

Misli li se ovdje na romantične komedije ili neke ljubavne pjesme, istina je jako daleko od toga i tako odnosi ne izgledaju. Govorimo li o dokumentarnom filmu, onda smo već bliže istini. Žene su puno romantičnije i sklonije čekanju princa na bijelom konju, a ima i takvih muškaraca. Taj princ je velika zabluda i čekanje nekoga tko će se pojaviti i riješiti sve vaše probleme je zabluda. Nitko ne može riješiti vaše probleme. Što ste vi kao osoba realniji i stabilniji, to ćete lakše ulaziti u odnose i imati bolje odnose.

Kao partneri možemo jedan drugom pomoći i učiniti si život lakšim i ljepšim. Ima jedno super objašnjenje koje je napisao Zoran Milivojević, autor knjige ‘Ljubav i emocije’ i ‘Formula ljubavi’. ”Kada se razočarate u  nekog, znači da vas je taj netko prije toga očarao. To znači da kada ta čarolija nestane, uistinu ćete vidjeti tu osobu kakva jest.” To nam treba – buđenje, svjesnost, gledanje kroz iluziju tih bajki jer to je pravi život, a iluzije i očekivanja nam mogu samo otežati već dovoljno izazovna vremena. Zašto bi druga osoba trebala biti onako kako ste je vi zamislili? Ona je takva kakva je. To je možda teško za prihvatiti (tu ne mislim da destruktivne odnose ili nasilje u odnosima), ali tek tada imamo pravu šansu za dobar odnos. A ako vam osoba i njezine vrijednosti ili karakter ne odgovaraju, maknite se iz uloge žrtve. Na kraju dana sami birate želite li ostati ili otići.