‘Zeznula sam svoje dijete trajno.’

Ako uzmemo u obzir činjenicu da unutar 24 sata radimo osam sati (minimalno), kuhamo, spremamo, odvajamo vrijeme za djecu, (a negdje bi, često pod pritiskom, trebali odvojiti i vrijeme za svoje partnere, prijatelje, druženja), jasno je kako često gubimo živce, konce i prelazimo sve one granice za koje smo si jasno rekle da ih nećemo prijeći.

Tada nastaje krivnja. Krivnja jer sam vikala, krivnja jer se nisam imala volje igrati, krivnja jer sam isforsirala da se hrana pojede, majica koja se nije željela obući ipak obuće, krivnja jer ljubav nije nazivnik kojim može završiti današnji dan.

‘Zakinula sam svoje dijete trajno!’ – koliko puta smo čuli ili izgovorili tu rečenicu? No, strategija popravka nas podsjeća da u trenutku kada nešto ‘zeznemo’ ne staje priča. Nismo kada nešto ‘zeznemo’ dovršili svoj posao i trajno zakinuli svoje dijete. Greške nisu nepopravljive.

Svaka greška je prilika, i tu leži snaga ovog pristupa. 

Djeca se boje kada emocije ne imenujemo, kada ih stavljamo pod tepih i kada ne priznamo da je određen ispad naša slabost koja će se možda i ponoviti, ali radimo na tome da se ne ponovi. Sjetite se, u djetinjstvu smo se osjećali zbunjenima i izgubljenima samo oko situacija koje si nismo mogli objasniti. Isto smo osjećali i oko emocija koje su naši roditelji gurali pod tepih.

Strategija popravljanja kratkoročno ojačava konekciju između nas i djece, dok dugoročno štiti mentalno zdravlje naše djece te postavlja zdrave oblike obrasca ponašanja u odrasloj dobi  – piše dr. Becky Kennedy, psihijatrica i autorica knjige Good Inside: A Guide to Becoming the Parent You Want to Be.

• Priznati svoje greške: Prvi korak je prihvaćanje da smo napravili grešku. Moramo se osloboditi osjećaja da smo loši roditelji i umjesto toga se fokusirati na to da smo na putu prema popravku.
• Popravak sa samima sobom: Prije nego što krenemo popravljati odnos s djetetom, važno je da pronađemo mir u sebi i prihvatimo sebe s razumijevanjem i suosjećanjem. Ne možemo popraviti odnos iz pozicije samomržnje ili panike
• Popravak s djetetom: Kada smo spremni, vrijeme je da popravimo odnos s našim djetetom. To uključuje nekoliko ključnih koraka. Prvo, moramo imenovati što se dogodilo – priznati što smo napravili i kako smo se osjećali. Zatim, preuzeti odgovornost za naše ponašanje i priznati kako je to utjecalo na naše dijete. Konačno, izraziti namjeru da ćemo se drugačije ponašati u budućnosti.

Roditelji su često izloženi pritiscima i stresu i važno je da se sjetimo da i mi trebamo pažnju, mir i sigurnost. Obratimo pozornost na svoje emocionalno stanje i potrebe kako bismo mogli pružiti isto i svojoj djeci.

Roditeljstvo je proces koji traje zavijek i puno uspona i padova, ali uz sposobnost za popravak, možemo izgraditi trajne i ispunjavajuće odnose sa svojom djecom. I baš zato što roditeljstvo traje zauvijek, važno je da se sjetimo da, kao i svi procesi u životu, i ono ima svoje uspone i padove. I to je sasvim normalno.