”Krenula sam kao sramežljiva, nesigurna cura i upravo otišla kao zrela žena, koja točno zna što hoće.”
Sa željom da okupimo zajednicu žena u kojoj dijelimo osobne priče i iskustva, Noon daje prostor ženama koje žele podijeliti crtice iz svog života. Možda se pronađete u njima, možda pronađete potporu u njima, a možda se samo isključite na nekoliko minuta i dobijete inspiraciju. Možda i same želite nešto ispričati i podijeliti s nama – slobodno pišite na noon@noon.hr.
Prva gošća rubrike ‘Njenim riječima’ je Ivona Bezmalinović, na Instagramu poznatija kao @bezminica. Ivona je jedna od onih žena koje privlače svojim vizualnim identitetom koji je nježan, nostalgičan i bez greške u njezinim talentiranim rukama. No, svi znamo kako iza objektiva ništa nije kako se čini – zato Ivona danas dijeli svoju priču u kojoj počinje iznova.
Zašto se toliko bojimo promijeniti nešto? Puno sam razmišljala o ovom pitanju u posljednje vrijeme. Sigurno stručnjaci imaju odgovarajuće objašnjenje, no ja samo mogu reći da je kod mene uvijek bio prisutan onaj mali istraživač na lijevom ramenu – onaj koji uživa u nepoznatom, a na desnom ramenu sve ono što su nas učili i kako smo odgajani.
Odrastala sam u vrijeme kad si uspio ako si završio fakultet, našao posao na neodređeno i stvorio obitelj. Sve sam to napravila, umirila istraživača s ramena i imala sve od navedenog. Upravo sam napustila tvrtku za koju sam radila punih četrnaest godina. Krenula sam kao sramežljiva, nesigurna cura i upravo otišla kao zrela žena, koja točno zna što hoće, a što neće, noseći sa sobom poslovno iskustvo i osobni rast.
Nije to bilo nešto što sam planirala, već jednostavno dođe trenutak u kojem moraš napraviti rez – bez velikih planova što dalje, jednostavno je izašlo iz mene. Neki kažu da sam hrabra, neki blesava, drugi da mi zavide, a ima onih koji misle da sam pogriješila. Nisam ništa od toga, samo samo izabrala sebe umjesto ‘sigurnog posla’, nikakva drama. Neovisno radi li se o vezi, braku ili poslu, kad daš sebe u potpunosti, kad znaš prepoznati što te ispunjava, tako znaš i kad trebaš nešto mijenjati. I zašto onda ignoriramo sve znakove koji nam govore ‘pokreni se’?
Ja sam odlučila kako mi je moj istraživač šapnuo. Vjerujem da sam dobro odabrala jer sam slušala sebe, ono što ja želim i najvažnije, vjerovala sam u sebe. Nije lako napraviti rez, ali ako osluškujete što vas pokreće i zasučete rukave, sve je moguće. Svakako imam dodatni bonus, a to je taj što su moji prijatelji i obitelj uvijek u svemu uz mene, pa tako i u ovoj životnoj promjeni. Ništa ne pada sa stabla, za sve je potreban rad, odricanje, spremnost na pogreške, krive procjene, krive odluke, ali i to je dio života na koji sam spremna.
Morate vjerovati u sebe, vjerovati da možete mijenjati svoj život, da možete biti sretni i ispunjeni u onom što odabirete za dalje. Znam da nije lako ako vam kredit stoji nad glavom, obitelj koja ovisi o vašem poslu, hladnjak koji čeka da ga napunite. Znam i da zvuči kao klišej kad napišem da imamo jedan život, ovaj tu, ovaj sada, i da ga izborom partnera, posla, hobija i prijatelja sami kreiramo. No, nekad jednostavno moramo krenuti iznova, riskirati, ne igrati na sigurno i ići dalje.
Jer do kad je nešto sigurno i što je to sigurnost, gdje je ona? Život priča svoje priče, a ja iskreno jedva čekam vidjeti kako će se odigrati moja.