Ovo je za sve žene koje su predugo ostajale iako su znale da trebaju otići.
Bile ste mlade i zaljubljene kada vas je bivši suprug zaprosio na prelijepoj lokaciji? Bile ste u šoku i oduševljene jer to niste očekivale? Možda ste imale još nekoliko ispita do kraja fakulteta te se zatim ubrzo odselile, vjenčale i dobile prvo dijete.
Sedam godina kasnije živite razvedene, same ili s djecom i taj razvod bio je dosad najteži period vašeg života. Jedan od razloga mogao bi biti taj da koliko god ste bile nezadovoljne u tom braku, dugo ste ostale u njemu.
To je najčešće zato što razvod nije samo razdvajanje od jedne osobe. To je razvod od uloga koje ste godinama igrale: supruge, nevjeste, ujne, članice šire obitelji. To je razvod od zajedničkih planova, ljetovanja, snova o kući na moru. Od vizije budućnosti koja više ne postoji.
Isto tako – to je razvod od očekivanja. Svojih, njegovih, obiteljskih. Od nade da će „ipak sve biti u redu“. Od dijela vas koje je naviklo šutjeti i trpjeti, kao i od naučenih uvjerenja koja se prenose generacijama: „žena mora izdržati“, „nije baš toliko loše“, „radi djece“.
Zadržati status quo često izgleda kao lakši put. Ne morate se seliti, objašnjavati svojoj i njegovoj obitelji ni pričati djeci. Dok izvana sve izgleda mirno – iznutra je kaos. Onda dođe i ona podmukla misao, ona koja vas drži zarobljenima. Ne samo ona „Kakva ste vi to žena ako odete“, nego i ona „Kako će on bez vas?“
Zvuči poznato?
Cijeli svijet godinama vas je učio gdje vam je mjesto – da podnosite, popravljate, razumijete i tolerirate. No što kada to više ne možete?
Ako se mjesecima ili godinama budite nesretne i uvjeravate se da pretjerujete. Ako se više ni ne svađate jer više ni ne govorite. Ako nemate zajedničkih planova i osjećate da gubite tko ste zapravo – tada ste došli do trenutka kada morate birati između sebe i odnosa.
Tu se javlja ono važno pitanje koje nije ”Zašto ostajem?” već ”Kako otići?”.
Dobro je podsjetiti se da ako dovoljno volite i poštujete sebe:
Nećete ostati u odnosu u kojem vas se vrijeđa.
Nećete izlaziti jer se to očekuje od vas, iako vam se zapravo ostaje kod kuće.
Nećete žrtvovati sebe radi „mira u kući“.
Prestat ćete sebe tješiti da će jednog dana biti bolje.
Prestat ćete sebe stavljati na čekanje.
Ovo ne znači probuditi prijezir prema muškarcima, već prestati imati potrebu da oni potvrđuju vašu vrijednost.
Ovo znači više ljubavi prema sebi, više vremena za sebe, više rada na sebi.
Ovo znači „Zadovoljna sam i kada nemam muškarca u centru svog života“.
Ovo znači: „Želim bliskost, ali ne pod cijenu da gazim sebe“.
Prestanite dijagnosticirati svoje partnere putem interneta jer to ne vodi nikuda osim u paralizu. Ne trebate znati je li on narcis, ima li traume ili ne zna drugačije jer nije on ovdje bitan – bitne ste vi. Vaše granice i vaša potreba za ljubavlju. Vaša povijest i vaša nada.
Kakav tretman želite u odnosu i kako se želite osjećati? Još važnije pitanje – kada ćete to sebi omogućiti?
Znam da vam nije lako. Nije vam sigurno drago što morate izgubiti sliku „zauvijek zajedno“ da biste pronašle sebe. No bit ćete jednog dana zahvalne i naučit ćete svoju djecu da je u redu otići kada vas netko ne vidi, ne čuje ili ne poštuje.
Znam, ponekad rane ne zacjele brzo, ali sjetite se – više nećete biti nesretne u tišini. Nećete više živjeti s onim nekim unutarnjim osjećajem da nešto nije kako treba i da više nemate sebe.
Standardi s vremenom porastu, a s njima i vi. Isto tako, sve će vas manje zanimati mišljenje drugih ljudi.
Zato, vrijeme je da vi brinete o sebi. To nije ničiji posao, samo vaš.
Više ovakvih tema pronađite u našoj rubrici WELL-BEING.