N: Možda da započnemo s pretpostavkom da se obraćamo ljudima koji su ovih dana vjerojatno vrlo anksiozni oko novaca, troškova, poskupljenja… Kako se nositi s tim strahom i kako vratiti neku barem malo pozitivniju energiju, osobito među poduzetnike?

K: Pa moji klijenti i jesu mali poduzetnici, no mi se više fokusiramo na suštinu biznisa, rješavanje problema i dodavanje vrijednosti i fokus nam je uvijek na zaradi i kreiranju novaca, a ne na onome što se zbiva izvana i o čemu ‘mainstream’ mediji govore. Tu nastaje histerija, preko devedeset posto vijesti koje slušamo su negativne i zapravo jedan od dobrih načina kako biti uspješniji u biznisu je okrenuti se sebi i prestati gledati vijesti. Paziti jako dobro na to s kime se družimo, to bih rekla da je najvažnije, a zatim i na to s kime smo u odnosu ili braku, pa što čitamo – to su sve znanstveno dokazane činjenice koje utječu na naš život, pa tako i na naš posao.

Tako da ja ne osjećam toliko tu negativnost oko financija i inflacije, ni od strane svojih klijenata, jer mi radimo na temama kako zaraditi, kako pokrenuti vlastiti biznis, kako ga proširiti ili podići ga na višu razinu. Tu se naravno radi o tri do pet posto ljudi koji su pokretači biznisa, koji su proaktivni i koji nemaju vremena za žaliti ili brinuti se.

Svi imamo strahove i anksioznost, tjeskobu, to su normalne emocije koje svi osjećamo, no ono što čini razliku je kako se s njima nosimo. Moj djed je preživio tri godine Auschwitza i zbog njega vjerujem da je sve u glavi, da je manje važno što nam se događa u životu i da je puno važnije što ćemo s time napraviti. Osobno uvijek gledam na ono što imam, a ne ono što nemam.

Zahvalnost je jako važan dio svakodnevice i uvijek si iz situacije u situaciju postavljam pitanje ‘što je tu dobro za mene?’ Naravno da osjetim sve emocije, prođem kroz njih, a onda nastavljam s pitanjem ‘što da sada napravim s time što imam?’ Uvijek treba nazvati stvari svojim imenom i biti proaktivan. Svi mi padnemo, no važno je brzo se pokrenuti i izvući. Jesi li znala da emocija traje samo devedeset sekundi? Tako da je na nama što ćemo mi s njome napraviti i ostatkom našeg vremena.

Da, inflacija je velika, rat je u našoj blizini, ljudi se iseljavaju i nemamo dovoljno kvalitetne radne snage – ne možemo negirati okolnosti. To su sve problemi i nisam tip koji će staviti ružičaste naočale i samo razmišljati o svemu pozitivno, ali smatram da sama situacija uvijek više ovisi o tome kako ćemo se mi prema njoj postaviti. Imamo 24 sata dnevno na raspolaganju i samo mi možemo odlučiti što ćemo s njima.

N: Puno pišeš o odnosima koje imamo prema novcu i da sve kreće od tuda, možeš li nam to malo bolje objasniti te kako osvijestiti te stavove?

K: Kad pričamo o novcu prvo je važno znati da novac nije samo matematika i da se tu ne možemo osloniti samo na princip ‘zaradi više, potroši manje, uštedi razliku i investiraj’. Ne radi se samo o tome već i o osjećaju vlastite vrijednosti, uvjerenjima koje smo naslijedili od roditelja, baka i djedova, o ograničavajućim uvjerenjima o novcu. Između ostalog educirala sam se na jednom od zanimljivijih programa u Americi koji postoji gotovo pedeset godina, a zove se ‘Money & You’ gdje smo nakon četiri intenzivna dana radionice, tri dana radili na sebi, a samo jedan dan na svom biznisu. Što je bila i poanta svega, kako je naglasila i naša mentorica – kad zapnete s novcima, više vremena provedite radeći na sebi nego na svom biznisu.

Mi zarađujemo onoliko koliko mi mislimo da vrijedimo i koliko mi mislimo da zaslužujemo. Tu nastupaju naši osjećaji samopoštovanja i samopouzdanja. Ako se ne poštujemo i nemamo samopouzdanja to se vidi i u našem poslu – najčešće tako da previše radimo, a premalo zarađujemo. Preniske su nam cijene, premale su nam marže, dijelimo besplatne savjete, imamo propuštene prodaje. I to sve kako bi dokazali svoju vrijednost.

Treba imati mjeru, osvijestiti svoja uvjerenja, malo otputovati u prošlost i istražiti koje strahove imamo od tamo. I onda raditi na sebi i na svojim vrijednostima. Osobno volim neke tehnike rada na sebi više od drugih, no prepuštam ljudima da odaberu za sebe one koje odgovaraju njima. Tako da nađite si svoju metodu i svog čovjeka s kojim ćete raditi na svojim uvjerenjima.

Jedna od vježbi koju možete napraviti za početak je da osvijestite vlastitu vrijednost i da popišete sve na što ste ponosni. Nemojte zaboraviti, vaš talent i vještine nekome su rješenje koje im je itekako potrebno.

N: Ako smo već prepoznali neke obrasce u našim financijskim odlukama, odakle ih možemo početi mijenjati?

K: To je već pola posla, mi smo recimo upravo zato lansirali novu verziju financijskog planera za koji ideja nije samo upisivanje prihoda i rashoda već je ideja da osvijestimo kako uopće trošimo. Primjerice, po statistikama je devedeset posto ljudi nezadovoljno sa svojim poslom, a samo deset posto ljudi radi posao koji voli. I onda primjerice dođe vikend u kojem se troši puno novaca kako bi se pokrilo to nezadovoljstvo što je samo privremeno i ne rješava problem. Tako da se vraćamo na suštinu, a to je svjesnost.

Koje su stvarno naše potrebe, a što su naše želje? Želje su isto u redu, ali moramo li ih sve ostvariti tu i sada? Tako da svjesna potrošnja novca, svjesno darivanje, svjesna kupovina. Zato je važno razmišljati o tome gdje smo mi sada, koji su nam ciljevi i planovi za budućnost, koliko zarađujemo i trošimo, što želimo, koliko nam novaca treba za željeni lifestyle, u što investiramo, doniramo li novac i još puno toga.

I jako važno, što bih svakako htjela naglasiti, je princip ‘pay yourself first’, koliko god vam mogućnosti dozvoljavaju kada sjedne neka uplata, prvo platite sebi. I ne zaboravite na aspekt uživanja u novcu, što ne znači naravno da idete ‘gladni u dućan’, kako bi rekli, već isto da to činite svjesno.

N: Što bi poručila onima koji su možda skeptični prema tome, tj. onima koji imaju stav tipa ‘lako je pričati’?

K: Mislim da je zdravo biti skeptičan i da nitko ne treba slijepo vjerovati nikome. Kritičko razmišljanje je super stvar i trebalo bi ga uvesti u školstvo. Zato je važno prvo upoznati, istražiti sebe, da bi uopće znali s kime surađivati i uz čiju pomoć raditi na sebi. Većina ljudi nije svjesna, ne želi raditi na sebi i želi samo ostati tamo gdje jesu. Znaš o čemu se tu radi? O odgovornosti i slobodi. Većina ljudi želi slobodu, ali da bi ju imala, potrebno je preuzeti odgovornost na sebe, a mnogi to na kraju dana ipak ne žele.

N: Koliko smo kao nacija needucirani, financijski nepismeni, bi li rekla da nam je potrebno puno više znanja/razumijevanja?

K: Novac je jedna od najvećih tabu tema, ljudi radije pričaju o seksu nego o novcu. Samo trideset posto ljudi priča o novcu. Definitivno smo premalo educirani, i sama sam završila ekonomiju, moja mama radila je u banci, i unatoč tome svemu napravila sam u životu jako velike greške, kao i moja mama koja mi je nakon smrti ostavila gomilu dugova. Jedno je ono što znamo, a koliko tog znanja mi primjenjujemo. Isto tako, ne znači ako je netko financijski educiran da je dobar u tome, i sama sam promijenila kroz godine gomilu knjigovodstvenih servisa, a financijske pogreške u poslu i privatno mogu nam nanijeti uistinu veliku štetu, narušiti nam zdravlje i odnose jer u životu je sve povezano.

N: Kada pričamo o ženama, što je ključno da se kao žene ne iscrpimo, ostanemo vjerne graditi ono što želimo?

K: Rekla bih da je svakako teže ženama koje su mame, osobito male djece. Osobito još ako su samohrane jer tu je stvar prioriteta i vremena. I sama sam više zarađivala prije nego što sam postala mama. No, sjećam se jednog super odgovora koji sam dobila na pitanje postavljeno na temu ‘staklenog stropa’ za žene i je li on uistinu postoji ili je stvar u odlukama žena, a on ide ovako: ”Možda su žene samo mudrije odlučile.”

Kad pričamo o ženskom poduzetništvu važno je kakav proizvod imamo, rješava li on problem na tržištu i znati da je samo nebo granica. Tu nije važno jesmo li muško ili žensko već koliko vremena ćemo moći posvetiti svom poslu, gdje se vraćamo na pitanje imamo li djecu i jesmo li samohrane majke. Iako imamo prednost  bolje razlučivati što je dobro za nas, muškarci će prije nego mi potražiti pomoć ili zaposliti osobu koja zna raditi ono što oni ne znaju. A mi ćemo češće to odlučiti odraditi same jer naginjemo perfekcionizmu i imamo onaj pristup ‘ma mi ćemo to bolje.’

I to nam je najveći problem, kao i osjećaj vlastite vrijednosti te mišljenje da se stalno moramo nekome dokazivati. Isto tako, jako je zanimljivo da će vam većina muškaraca na pitanje koji je ključ njihovog biznisa odgovoriti da su to njihova žena i njena potpora, a žena će odgovoriti da je to otac njenog djeteta. Jer možete vi biti i rastavljeni, ništa vam ne znači ako nemate podršku oca djeteta kako bi vodile vlastiti biznis. Zato je izbor partnera iznimno važan za žene, kao i tko su ljudi s kojima se druže, kao što smo spomenule na početku.

N: Vjeruješ li u rad ‘od jutra do sutra’, tj. koji je po tebi najbolji recept uspješnog biznisa? Što bi dala kao neki generalni savjet, ako uopće možemo generalizirati? 

K: Ja osobno volim puno raditi i moj je izazov zaustaviti se jer to me dovelo do dva izgaranja. No, danas ne gledam na to koliko sati radim jer mi dolazi prirodno, ali ću isto tako za vrijeme radnog dana otići na masažu ili u sredini radnog tjedna sjesti u auto i otići u Opatiju. Nekada sam drugačije funkcionirala, kad mi je dijete bilo malo i u fazama života u kojima mi je više odgovaralo funkcionirati po satima, ali sada više ne.

Mislim da trebamo naći mjeru, naučiti se postaviti granice, i najvažnije što bih rekla je da trebamo prilagoditi svoj biznis svome životu, a ne obrnuto. Meni je svakako teško stati, osobito kad imam neku dobru ideju, ako mi dođe radit ću i nedjeljom, ali treba gledati neku širu sliku života i staviti sebe ispred svog biznisa. Ženama je osobito izazovno shvatiti da je i ‘dobro’ dovoljno dobro i da ne mora uvijek i sve biti savršeno, kao i to da ne moraju sve raditi same. Isto tako zanimljivo je da žene rade poslovne i financijske greške iz ljubavi, kako pokazuju posljednja istraživanja.

Tako da je najvažnije da vrednujemo i poznajemo sebe jer sve počinje i završava s nama. Kada to osvijestimo napravile smo pola posla, a nakon toga se moramo samo pozabaviti time tko će nam pomoću u tom radu na sebi i pomoći nam za napredak dalje.