S pričama o burnoutu, javljanju na previše telefonskih poziva, brdu poslanih mailova, radu preko dvanaest sati dnevno, radu vikendima i dr., svakodnevno se susrećemo, ali ipak postoji veliki tabu o kojem ne pričamo ili barem o njemu ne razmišljamo, a to je traženje godišnjeg odmora.

Iako se sve više priča o važnosti odmora od posla, slobodnim danima i balansu između privatnog i poslovnog; za mnoge od nas to je još uvijek nedostižan cilj.

U istraživanju provedenom u studenom 2022., američka karijerna web stranica Monster je otkrila da je 87 posto od preko 1000 američkih zaposlenika iz različitih industrija doživjelo stres i anksioznost prije, za vrijeme ili nakon godišnjeg odmora i da je 72 posto zaposlenika izbjeglo uzimanje godišnjeg odmora kako bi izbjegli taj stres. Psiholozi i terapeuti klasificiraju anksioznost za vrijeme godišnjeg odmora kao anticipacijsku anksioznost, generički izraz koji opisuje strah i brigu o lošim stvarima koje bi se mogle dogoditi u budućnosti.

Morra Aarons-Mele, autorica knjige “The Anxious Achiever” piše kako “Tako malo radnih kultura zapravo potiče ljude da se isključe i većina smatra da je neprekidno raditi čitavo vrijeme znak prestiža i časti”.

Ipak, godišnji odmor i odmor od posla ključan je za naše mentalno i psihičko zdravlje.

Što poduzeti kako bi smanjili stres i iskoristili prednosti odmaranja?

Stvaranje takozvanog “izlaza” 

Ako je razlog anksioznosti oko godišnjeg odmora taj što će vas dočekati previše posla nakon povratka Simone Stolzoff, autorica knjige “The Good Enough Job” savjetuje da stvorimo vremenski okvir prije nego odemo, stvarajući takozvani “izlaz” za sebe.

“Izlaz” je u osnovi vrijeme koje planiramo dok smo na radnom mjestu kako bismo se pripremili za ono što ćemo raditi kad se vratimo na posao. Možemo napraviti popis prioriteta koje ćemo rješavati kad se vratimo, pronaći kolege koji su voljni rješavati zadatke koji zahtijevaju brzu reakciju dok nas nema ili se dogovoriti za sastanke s njima kako bismo se uhvatili u koštac kad se vratimo. Ključno je i postavljanje automatskog e-maila, ali da rokovi koji u njemu pišu budu realni, odnosno da si damo vremena i da ne postavljamo sami sebi rok u kojem nećemo stići odgovoriti na sve poruke, riješiti sve zadatke kad se vratimo. Budite iskreni prema sebi i svojim kolegama.

Postavljanje jasnih granica 

Postavljanje granica može biti zastrašujuće. Vjerojatno će vam šef, obitelj i prijatelji zvučati nezadovoljno kad počnete češće govoriti “ne”. Međutim, sjetimo  se da će nas pažnja koju posvetimo sebi i svom slobodnom vremenu dugoročno učiniti boljim partnericama, prijateljicama i kolegicama na poslu. Možemo započeti s time da jasno prepoznamo što/tko iscrpljuje našu energiju. Što trenutno radimo a da nije u skladu s našim opisom posla? Trošimo li sav svoj radni dan pomažući kolegama umjesto da obavljamo svoj posao? Trošimo li slobodno vrijeme konstantno razgovarajući o problemima svojih prijatelja, obitelji. Ostajemo li do kasno na poslu zbog perfekcionizma ili jer stvarno moramo?

Stavite odmaranje na svoju to-do listu 

Ono što je zakazano obično se i ostvari. Kada stavimo vrijeme za odmor u svoj kalendar i tretiramo ga kao da je važan sastanak s našim suradnicima teže ćemo ga odgađati. Zar bismo ponovno zakazivali taj važan sastanak? Sjetimo se: odmor je dugoročna strategija za uspjeh. Izgaranje nas nigdje neće odvesti.

Definirajte vlastitu verziju uspjeha

Popularna “hustle kultura”, stanje pretjerane zaposlenosti promovira svoju vlastitu verziju uspjeha, a ta verzija obično ima vrlo materijalistički karakter. Iako je to prihvatljivo, nije svakome san posjedovati raskošnu vilu ili voziti sportski automobil.

Razmislite o tome što vam je važno: stvarno li želite raditi 60 sati svaki tjedan? Ili biste radije stvarali uspomene sa svojim prijateljima i obitelji?

U suvremenom društvu u kojem se visoko cijeni rad i postignuća, odmor može postati zamka. Bojimo se da će nas odsustvo iz radne okoline dovesti do negativnih posljedica i gubitka konkurentske prednosti. Strahujemo da ćemo biti zaboravljeni ili zamijenjeni. U našim umovima odmor postaje luksuz, a ne pravo i osjećamo se dužni pravdati svaki trenutak odmora pred nadređenima i kolegama.

Često, kada tražimo odmor unaprijed smišljamo dodane razloge zašto smo zaslužili odmarati. “Nisam djecu vodila na izlet cijelu godinu, samo sam radila”, “Nisam dugo vidjela rođake, zbog njih moram putovati” , “Uzimam laptop sa sobom, bit ću dostupna”, “Radila sam dnevno i preko 12 sati, ne bih išla odmarati, ali moram se posvetiti barem tih par dana i partneru” – izgovori su koje zaista često čujemo kada je u pitanju odmor.

Kad osjećate krivnju zbog toga što ne radite

Živimo u svijetu koji nas neprestano gura prema visokim ciljevima i neprekidnom radu. Radna kultura koja promiče uvijek dostupnost i posvećenost poslu može nas dovesti do toga da osjećamo strah kada se približava trenutak odlaska na godišnji odmor. Osjećamo li se kao da napuštamo svoje zadatke, kao da nas naše odsustvo čini manje važnima ili sposobnima? Kao da je to kraj našeg života?

Pokušajmo razmisliti što se krije iza tog straha? Možda je to strah od promjene, od napuštanja poznatog okruženja i rutine. Bojimo li se gubitka kontrole nad situacijom, nad tim kako će se stvari odvijati dok nas nema?

Ako smo konstantno bili u ulozi odgovorne osobe, možda nam je teško osloniti se na druge i prepustiti im odgovornost.

Anksioznost na godišnjem odmoru također može biti povezana s našim samopouzdanjem i osjećajem vlastite vrijednosti. Postavljamo li si visoke standarde i očekujemo savršenstvo? Često se bojimo da će naše odsustvo biti primijećeno i da će se naše kolege ili nadređeni pitati kako će sve funkcionirati bez nas ili, još gore, misliti da nam nije stalo.

No je li vrijeme da preispitamo takve uvjerenja? Možda je vrijeme da prihvatimo da nitko od nas nije neophodan za funkcioniranje svijeta. Možda je vrijeme da naučimo vrednovati sebe ne po količini posla koju obavljamo, već po kvaliteti i doprinosu.

Kako iskoristiti benefite odmora ako ste ovisni o produktivnosti?

Proizlazi li anksioznost zbog godišnjeg odmora iz suvremenog načina života i društvenih očekivanja ili je duboko ukorijenjena u ljudskoj prirodi? Hvata li žene i muškarce u jednakoj mjeri?

Dok nam izgleda kako svi oko nas pričaju o miru, avanturi i ispunjavanju snova, mi se suočavamo s unutarnjim nemirima i osjećajem praznine. Pitanja poput “Jesam li zaslužila ovaj odmor?” “Hoće li na poslu sve ići kako treba?”, “Hoće li kolege misliti da nisam dovoljno profesionalna?” muče našu svakodnevicu.

Važno je postaviti pitanje što stvarno znači biti produktivan? Produktivnost bi trebala biti više od samo neprekidnog rada. Produktivnost je i sposobnost da se odmorimo, da obnovimo svoje resurse i vratimo se osvježeni i inspirirani. Biti produktivna znači i voditi brigu o vlastitom duhu, o pronalaženju smisla u onome što radimo.

Možda je vrijeme da se dublje zagledamo u ovaj fenomen i pokušamo proniknuti u srž anksioznosti koja nas obuzima kada tražimo slobodne dane. Anksioznost oko godišnjeg odmora i na godišnjem odmoru nije nažalost samo puka činjenica, već je prilika da stanje osvijestimo i o njemu dublje promislimo. Također, možemo promijeniti perspektivu i godišnji odmor pretvoriti u priliku za dublje promišljanje o tome kako živimo svoje živote i kako se nosimo s vlastitim očekivanjima i strahovima.

Možda je i to prilika da napustimo okruženje koje na nas djeluje tako da na godišnji odmor gledamo kao na teret, ili, možda, kad se odmaknemo, shvatimo da to okruženje nije toliko toksično, već su naša prevelika očekivanja kakve bismo trebale biti kriva za ovakvo stanje.

Godišnji odmor treba biti prilika za regeneraciju duha i tijela, a ne dodatni izvor stresa i brige. Kada prihvatimo tu filozofiju, možemo zaista iskusiti istinsko zadovoljstvo i smirenost na svom odmoru i vratiti se obnovljene, osvježene, pune novih ideja i spremne suočiti se s izazovima života s novom snagom i odlučnošću.

Što učiniti da izbjegnete ili barem smanjite anksioznost?

Uzmimo odmor kao priliku da pobjegnemo od brige o tome što drugi misle o nama i fokusirajmo se na to što mi mislimo o sebi.

Vrijeme je da shvatimo da odmor nije luksuz, već potreba. Potreba koja će nas osnažiti, koja će nas povezati s našim unutarnjim bićem i koja će nam omogućiti da iznova pronađemo svoju svrhu i smjer.

Dakle, prihvatimo svoj strah, ali ne dopustimo mu da nas kontrolira. Pustimo ga da prođe kroz nas i potom ga oslobodimo. Neka naši godišnji odmori postanu prilika za ponovno otkrivanje sebe, za iskustvo sadašnjeg trenutka i za obnavljanje našeg unutarnjeg svijeta.

Kada osjetimo taj strah kako se približava u vrijeme godišnjeg odmora, podsjetimo same sebe da vrijeme provedeno u odmoru nije gubitak vremena, već ulaganje u sebe i svoju dobrobit. To je vrijeme kada se možemo ponovno povezati sa sobom, sa svojim unutarnjim mirom i sa suštinskom ljepotom postojanja.