N: Posvećena si temama prehrane, debljanja i mršavljenja, izgedu općenito. Kako bi opisala trenutno mentalno stanje žena na tu temu, gdje se najviše gubimo i ‘koprcamo’?

A: Rekla bih da smo danas dosta opterećene svim tim temama. U jednu ruku jer se to nekako nameće od okoline, a mi se još uvijek ne znamo postaviti i slaviti naše nesavršenosti koje nas čine autentičnima, a u drugu jer i same često gledamo na društvenim mrežama savršene fotografije koje interpretiramo uzor zahvaljujući broju lajkova ili komentara. Počeli smo previše i pretjerano davati pažnju prehrani i tijelu da to nerijetko eskalira opet nezdravim odnosom prema hrani i tijelu i može izazvati određene psihofizičke i emocionalne probleme i poteškoće.

Statistike ukazuju na aktualni problem debljine i pretilosti, i tu ne mislim da je on vezan samo uz fizički izgled već je prvenstveno vezan uz zdravstveno stanje. Naime, zadnji podaci iz 2021. godine govore da je čak 73 posto muškaraca u Hrvatskoj pretilo ili debelo, a 69 posto žena. Zašto kažem zdravlje? Zato što kao žene nismo svjesne kroz koliko promjena prolazimo kroz život, od menstruacije do perimenopauze, pa menopauze, i koliko nam debljina sve to dodatno može otežati.

Današnji sjedilački način života, narušeni odnosi unutar obitelji, manjak sigurnosti u poslovnom svijetu te izostanak samorealizacije ponekad ne podržavaju da se sprijateljimo s našim emocijama koje nam zapravo služe da bi nam pomogle suočiti se sa životnim situacijama. Gutanje emocija, želja za udovoljavanjem svima drugima pa onda briga o sebi često su uzrok narušenog odnosa prema hrani. Bijeg od tih situacija često tražimo upravo u hrani, odnosno konzumiranju velike i pretjerane količine hrane. S druge strane nameće nam se kako bi trebale biti zategnutog tijela, bez bora i zaglađene.

Između jedne i druge krajnosti potpuno smo se odvojile od sebe, ne znamo stati, osjetiti kako smo, biti u tijelu – s obzirom na stil života koji nas većina živi. A i danas kao žene moramo biti toliko toga – od toga da savršeno izgledamo, da budemo educirane, da se brinemo za obitelj. Trudimo se prilagoditi tom nemogućem skladu kojeg realno najviše gledamo na društvenim mrežama, uspoređujemo se s fotografijama koje su nedostižne i nerealne, i pažnju nam odvlači nešto naizgled lijepo što se odvija tamo negdje… I onda se uhvatimo kako sate gubimo ‘skrolajući’.

Ti nametnuti standardi nas pritišću, virtualni i u stvarnom svijetu, a nitko nas nije naučio kako se nositi s njima. Normalno je uspoređivati se, ali počeli smo se uspoređivati s brojkama poput lajkova i kilograma, i mislim da smo tu malo zaglavili. Umjesto da gledamo u vrijednosti koje uistinu jesu vrijednosti, poput ‘vidi kako ona radi na sebi’, ‘vidi kako ona volontira’, mi dajemo vrijednosti brojkama na vagi ili lajkovima. Događa se i taj paradoks da žene iako imaju pritisak od strane muškaraca po pitanju izgleda, osobito debljine, ponekad tu debljinu koriste i kao svojevrsni štit. Koriste ga kao jednu vrstu oslonca da ne bi privlačile poglede drugih muškaraca, da ne bi svog muškarca učinile ljubomornim i dale mu materijala da ih ispituje. Dakle, svjesno radim sebi loše jer se ne želim eksponirati, ni pred drugim muškarcima, ali ni pred drugim ženama.

N: Misliš li da statistika o debljini ovisi o financijskoj situaciji u Hrvatskoj, možemo li reći za zdravlje i lijep izgled koštaju?

A: Neke stvari koštaju naravno, ali ništa nas recimo ne košta otići spavati svaku večer u isto vrijeme čime potičemo naše hormone da rade kako treba, da nismo u ‘survivor modeu’. Ništa nas ne košta da za početak kreiramo neku svoju rutinu, koju sigurno već imamo, samo da ju dodatno usavršimo. Zato često kažem da zdrava i nezdrava hrana ne postoje. Ako jedemo svjesno, ako imamo planirano vrijeme za ručak počinjemo živjeti u skladu s potrebama našeg tijela jer ga učimo osluškivati. Ako netko želi velike promjene u prehrani, dovoljno je da u svom danu isplanira vrijeme za jelo i da to bude bez preskakanja obroka. Onda ne dolazimo u situacije prejedanja već učimo jesti koliko nam je potrebno, umjereno, a umjerenost je nešto što se gradi i ne dolazi preko noći kao neka grandiozna odluka.

N: Što misliš tko je danas uzor ženama kada govorimo o ljepoti, na koga se žene ugledaju, ima li previše samomržnje kada se gledamo u ogledalo i radiš li s klijenticama na njihovoj vlastitoj percepciji sebe?

A: Prava ljubav prema sebi ne dolazi iz izgleda, već iz svjesnosti o vlastitoj vrijednosti. Svatko od nas samih tim što postoji, vrijedi.  Lakše nam je raditi na površini, na fizičkom izgledu, jer puno brže vidimo rezultate, dok primjerice rad s psihologom ili psihoterapeutom ipak iziskuje brojne samoanalize, detaljnije i dublje razmišljanje, upoznavanje sebe, a nekada i neugodne emocije. No, tek kad upoznamo svoje dubine, onda možemo biti, hodati samopouzdano ulicom, i zadovoljno. Ponekad sva ta odjeća i šminka koju nosimo nas mogu samo otežati, ako iznutra nismo dobro. Odjeća bi trebala istaknuti naše atribute, a ne da nam predstavlja teret zašto ne možemo ući u broj 38 od prije 10 godina. Ne zaboravimo, naše tijelo se stalno mijenja, čak u jednom danu, i puno je čimbenika koji utječu na to.  Često radim s klijenticama upravo na percepciji vlastitog tijela i sebe samih.

N: Kako se danas nositi s tom savršenošću koju nam plasiraju – društvene mreže, beauty brendovi, pa ja bih čak rekla da ju najviše od svih plasiraju upravo druge žene.. Što je svojevrsni apsurd.

A: Svi se mi želimo osjećati prihvaćenima i da pripadamo društvu, okolini u kojoj jesmo, i to je ljudski. Kroz posljednje dvije godine to smo puno više zadovoljavali kroz društvene mreže i virtualni prostor. S obzirom da nam je tamo sve lakše – možemo prikazati nešto što nije u realnosti tako, nestati iz razgovora kada to poželimo, na neki način manipulirati s informacijama. Nekako smo se na to smo se navikli – kao i na iskustvo nagrade koju smo tamo dobivali (like, komentar, neka povratna informacija i slično). Tako da je potpuno jasno zašto želimo stalno ići po taj osjećaj, osobito ako smo tužni ili nismo zadovoljni. Zanimljivi su ti neurološki procesi koji se odvijaju u tom trenutku, emocije koje povezujemo uz to iskustvo, mozak koji pamti i koji zatim tu percepciju lijepoga povezuje na emocionalnoj razini.

Oduprijeti tome možemo se s postavljanjem granica koliko ćemo tamo provoditi vremena, podsjetiti se koji su točno naši razlozi i po što točno tamo idemo. Za što nam on točno koristi i koga pratimo? Te fotografije mogu biti snažni okidači za određena ponašanja kod nas samih, a zaboravljamo da ta fotografija možda nije stvarni prikaz realnosti. Umjesto da dopuštamo da moderni digitalni alati upravljaju nama, mi možemo istražiti neke druge aktivnosti koje će nam možda donijeti neko drugo zadovoljstvo.

Mijenjati jedno ponašanje s drugim, onim koje nam za početak pruža jednako zadovoljstvo, a s vremenom će nam početi pružati veće – može biti dobra opcija za promjenu navika. Možemo pokušati da nam prva stvar za dobro jutro ne bude korištenje mobitela, već povezivanje sa samima sobom: kroz laganu tjelovježbu u krevetu, vježbu disanja ili hladni tuš.

Anksioznost, ‘fear of missing out’ osjećaj(FOMO), umor, manjak fokusa na zadatke često su uzrokovani upravo korištenjem mobitela i društvenih mreža čim otvorimo oči ujutro ili prije odlaska na spavanje.

N: Možemo li povezati fizički izgled i uspjeh – smatra li ljudska psihologija da su ljudi koji više drže do sebe i uspješniji ljudi?

A: Pretpostavka je da su oni koji izgledaju atraktivnije su uspješniji, da imaju bolje oko za detalje, pa čak i da su zdraviji te da će bolje proći primjerice, na razgovorima za posao. Atraktivna osoba ostavi možda dobar prvi dojam koji je jako važan. Ne zaboravimo da smo vizualna bića i naš mozak voli ‘pojednostaviti’ stvari i složiti u njemu smislenu cjelinu. No, to da su atraktivni uspješniji je samo pretpostavka, što ne znači da je i pravilo. Postoje i osobe manje atraktivne koje mogu biti zdravije, ljepše odgojene, sposobnije i donose bolje rezultate nego one atraktivne. Nije sve tako crno-bijelo.

N: Kako izgraditi samopouzdanje na temelju onoga što jesmo, a ne na temelju fizičkog izgleda? 

A: Za početak tako da izgradimo vlastiti sustav vrijednosti i da on nije utemeljen na primjerice broju koji vidimo na vagi, već na tome da je dio našeg identiteta biti žena, pa zatim i nečija prijateljica, kćer, sestra, teta. Važno je postaviti sustav vrijednosti u koji ćemo mi vjerovati, a on se može sastojati i on raznih karakteristika koje su nama važne, a tiču se nekih naših crta osobnosti, primjerice. Rekla bih da je važno da naučimo biti same sa sobom nježnije (ne popustljive, već nježnije), biti dobre prema sebi i osloniti se vlastite vještine, znanja, ali i intuiciju. Time njegujemo svoju autentičnost koju danas uz sva nametnuta pravila, nažalost, gubimo.

N: Kako utišati um i jednostavno biti zadovoljna sa sobom tu i sada?

A: Puno utjecaja na to ima naš cirkadijani ritam odnosno ritam budnost-spavanje. Cirkadijani ritam bi bilo dobro uskladiti s ritmom dan-noć što nam omogućuje da dovedemo naše tijelo i um u ravnotežu. Alati poput meditacija, vježbi disanja, vođenje dnevnika, čitanje i slično, doprinose tome da se povežemo sa sobom i dovedemo tijelo i um u sklad, odnosno homeostazu. Također, važno je izgraditi i zdrave granice u odnosima, poslovnim i privatnim. U tome nam mogu pomoći vještine asertivne komunikacije i empatija.

Danas je jako popularna misao da što više radimo da smo vrjedniji, što nije istina. U redu je uzeti dan za sebe i u redu je ponekad ne raditi ništa, najveći je problem kada riječ ‘moram’ prenesemo u svoj privatni život i govorimo si da ‘moramo vježbati’ ili ‘moramo se zdravo hraniti’. Na ovaj način unosimo dodatni stres u vlastiti život.

Jedan od savjeta koje najčešće preporučujem svojim klijentima je da umjesto  riječi ‘moram’ koriste riječ ‘želim’ ili ‘trebam’. To je prvi korak da budemo malo nježniji prema sebi, ne da ćemo biti  popustljivi ili slabi,  već da ćemo imati veće razumijevanje za sebe, vlastite emocije, osjećaje i potrebe.