„O novcu se razgovara većinom kad se kuka o tome kako novaca nema, što je najveća laž s kojom smo odrasli. Novaca ima, samo ga treba zaraditi.“

N: Odakle kreću naša mišljenja, naše vrijednosti, naš odnos prema novcu? Je li istina da kako vrlo malo razgovaramo o novcu općenito, realno je to tema koju ‘nagađamo’ i ne znamo joj direktno pristupiti?

A: Kao i sva ostala mišljenja, stavovi i vrijednosti, formirali smo ih kroz vrijeme i pod utjecajem obitelji, okruženja i podneblja u kojem smo rasli. Miks je to i stavova naših bližnjih, ali i države te načina na koje nas u školama uče o financijama općenito. O novcu se razgovara većinom kad se kuka o tome kako novaca nema, što je najveća laž s kojom smo rasli. Novaca ima, samo ga treba zaraditi.

„Ženama je još teže jer su nas odgajali da budemo pristojne i ne daj bože da razgovaramo o novcu, pa to je baš jako nepristojno! Osim što nije. Razgovor o novcu čini ga manje mističnim, čini ga dohvatljivim.“

N: Zašto misliš da postoji toliko srama oko novca, osobito u razgovorima o novcu, osobito među ženama?

A: Sram je ugrađen u cijelu arhitekturu oko novca – kao da imamo ‘osigurač’ koji nas uspješno drži u poziciji gdje ne smijemo bolje i više za sebe. To je osjećaj, kao i osjećaj straha, koji je povezan s našim uvjerenjima koje imamo po pitanju novca. Primjerice, ako mislim da je sramota pitati koliko nešto košta, osjećat ću sram pritom i vjerojatno neću pitati ništa. Često mi se dogodi da sam ja ta koja novim klijentima na kraju informativnog razgovora kažem: ‘a ne zanima vas koliko to košta?’ Kroz osmijeh razbijamo sram i krećemo našu otvorenu priču oko novca.

Ženama je još teže jer su nas odgajali da budemo pristojne i ne daj bože da razgovaramo o novcu, pa to je baš jako nepristojno! Osim što nije. Razgovor o novcu čini ga manje mističnim, čini ga dohvatljivim. Učite od ljudi koji novaca već imaju, njih nije sram tražiti popust ili cjenkati se. Zašto? Pa zato što ih generalno nije sram novca.

N: Što su po tebi neke ‘najveće greške’ koje radimo? Nedavno sam čula informaciju kako nama ustvari ne nedostaje edukacije o financijama već da je do našeg mentaliteta zbog kojeg se ne ponašamo u skladu s njom – da jednostavno volimo trošiti.

A: Mi živimo u potrošačkom društvu izbombardirani reklamama koje ne možemo ne vidjeti. Jumbo plakati su nasilje nad našim mentalnim zdravljem i našim novčanikom. Nesvjesno upijamo poruke o tome kako nismo dovoljno lijepe, mršave, mlade, a ni dovoljno moderno odjevene. Naravno da je shopping odgovor na to nezadovoljstvo koje se onda rađa u nama. Potrošnja je većinom ishitrena, neplanirana i pretjerana i tek kad krenemo bilježiti mjesečnu potrošnju onda imamo priliku ‘zavrnuti pokoju slavinu’, ali i osvijestiti koliko novca bespotrebno trošimo na gluposti.

Što se našeg mentaliteta tiče, pod hitno moramo napustiti ideju o posjedovanju stanova i kuća u kojima živimo. Kupovina nekretnine na kredit ne znači da ju i posjedujete. Posjeduje ju banka sljedećih dvadeset, trideset godina, a vi plaćate suludi trošak kamate dok živite u premaloj kvadraturi. Nekretnine su sjajno mjesto za ulaganje kapitala ako imate računicu po kojoj s tom nekretninom taj isti kapital možete i vratiti. Nije sramota živjeti u najmu pritom, sramota je da to nismo shvatili davno prije.

N: Kako bi ti opisala neki zdravi odnos prema novcu?

A: Novac je sredstvo koje nam daje opcije, a imanje opcija je ultimativna sloboda.  Za slobodu se isplati raditi koliko god treba, tu motivacije ne nedostaje. Kad znam u što ulažem i za što štedim, nijedan posao mi nije pretežak i spremna sam puno ulagati za tu slobodu koju s tim radom dobivam. Zdrav odnos prema novcu gradimo tako da tom novcu pripišemo svrhu povezanu sa svojim životnim vrijednostima.

„Potrošnja je većinom ishitrena, neplanirana i pretjerana. Kad krenemo bilježiti mjesečnu potrošnju, tek onda imamo priliku ‘zavrnuti pokoju slavinu’, ali i osvijestiti koliko novca bespotrebno trošimo na gluposti.“

 

N: Misliš li da živimo u društvu u kojem su žene prečesto financijski ovisne o muškarcima, i smatraš li žensku financijsku neovisnost ključnom u današnje vrijeme?

A: Nažalost mislim da je taj potlačeni odnos radne žene naspram radnog muškarca toliko usidren u nama da će nam trebati generacije da ga redefiniramo. Žene su te koje prve moraju promijeniti retoriku i navike kako bi sebe počele doživljavati kao jednako vrijednima. Dok god izgovaramo rečenice poput ‘on mi pomaže s kućanskim poslovima’ ili ‘on mi pomaže oko djeteta’, mi održavamo taj položaj. Odnos muškarca i žene može jedino biti ravnopravan, sve ostalo je samo ples u kojem se žene prečesto stavljaju u ulogu one koja slijedi njega.

N: Zašto misliš da nam je toliko teško ‘oduzeti nešto od sebe’ za bolje sutra – štednju, vlastiti biznis, zapošljavanje drugih ljudi da nama bude lakše?

A: Komfor je jedna velika zamka u koju mnogi upadaju. Teško je izaći iz poznatog i ući u zonu straha kako bi mijenjali svoje navike. Jer strah je prvo što ćemo osjetiti kad krenemo u promjenu – strah od neuspjeha, strah od nepoznatog, pa čak i strah od uspjeha. Svi ti strahovi strpljivo čekaju kako bi nas ‘pomazili po vratu’. Kad osvijestimo da je teško biti posvećena nekoj ideji i da je strah normalni suputnik, onda imamo šansu krenuti u smjeru uspjeha.

N: Što si sama do danas naučila o novcu, bi li rekla da on je najveća vrijednost, koje su bile neke tvoje lekcije?

A: Najveća vrijednost u životu su naši odnosi koje imamo s drugima i odnos prema samoj sebi. Novac samo čini cijelu priču lakšom. Do sada sam naučila da novaca ima jako puno i da ga možemo zaraditi kad se prestanemo bojati izlaska iz zone komfora i kad krenemo vjerovati u sebe i svoj trud. Također, naučila sam da ne možeš biti i lijena i uspješna, to jednostavno ne funkcionira. E sad, ako ti se ova izjava čini banalnom to je zato što ona i jest banalna – ali i bolno istinita. Puno ljudi je jednostavno prelijeno za biti uspješniji nego što to jesu sada. Činjenica je da je lakše kukati nego zasukati rukave, zar ne?

N: Kako se nositi sa željama i planovima u vrijeme inflacije, treba li nas to frustrirati i ako nas previše frustrira, što činiti?

A: Radite pametnije, ulažite u sebe, oslobodite se normi našeg društva i educirajte se financijski. Nikad više neće biti lakše i jeftinije, no što je danas. Upamtite to. Samim time danas je najbolje vrijeme za početak promjene navika u financijskom aspektu. S druge strane, možete ne poduzimati ništa i nastaviti kukati kako nemate, i to je naravno opcija za neke, no nadam se ne i za vas koji čitate ove retke.

N: I na kraju – gledamo li previše u ‘tuđe dvorište’, a premalo u svoje?

A: Imamo mi tu neku nezgodnu naviku da gledamo samo nečiji krajnji proizvod, a ne interesiramo se po pitanju nečijeg procesa, tako da nam trava zna često biti zelenija kod susjeda. Krenimo mijenjati razmišljanje o tome u smjeru kako je susjed kupio to neko sjeme i koliko ga je dugo zalijevao da mu ta trava bude toliko zelena – pa možda onda nešto i naučimo putem. Ili se možda samo inspiriramo susjedovim zlatnim rukama. Zasučite rukave i prestanite strahovati! Na kraju dana, što je najgore što vam se može dogoditi? To je pitanje s kojim krećemo u smjeru slobode.