Menu
Menu
Prepoznajte da se ispod perfekcionizma krije potreba za sigurnošću, kao i želja sa budete prihvaćeni.
Iako perfekcionizam na prvu ima neku pozitivnu konotaciju, on vas itekako može sprječavati u mnogim stvarima, u proaktivnosti, pa i uspjehu. Žene su veći perfekcionisti, što nam je istovremeno i prednost i mana, ali i potpuno prirodno. Jer potpuno je prirodna potreba da se svima svidimo, da smo ”odobrene” od društva, prihvaćene, te da se o nama misli isključivo samo pozitivno.
Sve manja potreba za tuđim mišljenjima, kako o nama i našem privatnom životu, tako i o našoj karijeri, nekako dolazi s iskustvom i godinama, iako ćemo uvijek brinuti što o nama misle naši najbliži. Unatoč tome, imamo pravo opustiti se, živjeti s manje pritiska i shvatiti da se u tom slučaju ništa strašno neće dogoditi.
Ako ste osvijestili da vas perfekcionizam češće ometa nego što vam pomaže, sljedeća 4 koraka koja savjetuje Ines Grubišić mogu biti rješenja ove vaše navike.
I to potreba za sigurnošću da ćemo biti prihvaćeni, da nećemo biti kritizirani, posramljeni ili nešto slično.
Možete si zamisliti da perfekcionizam ne ispoljavate vi kao odrasla osoba, nego vaše unutrašnje dijete koje očekuje da ga sustigne kazna u svakom trenutku. Onaj osjećaj da je sigurno za nešto krivo.
Tako da kada se sljedeći put uhvatite u perfekcionizmu, možda će vam umjesto ljutnje na sebe doći potreba da duboko udahnete, prepoznate i dočekate taj ”nikad-dovoljno-dobar” komadić sebe s nježnošću i potvrdite mu da on samo pokušava izbjeći zamišljenu kritiku i kaznu.
Kada shvatite da su trenuci perfekcionizma trenuci vaše najveće ranjivosti, postat ćete svoj najbolji prijatelj i najveća podrška, a iz perfekcionističih trenutaka izlaziti s blagošću i poštovanjem prema sebi.
Hvatati sebe u ganjanju savršenstva je poziv na prepoznavanje, razumijevanje, nježnost i osnaživanje sebe.
Podsjetite se da taj netko tko će procjenjivati vaš rad nema vaš mozak, kao ni vaše oči. Ima neke svoje – možda kritične, a možda i ne. Znate kako vaši prijatelji i prijateljice znaju biti kritični prema sebi, a vi ih vidite sasvim drugačije?
Ovdje je kvaka u tome što ćete morati vježbati riskiranje – zažmiriti i poslati taj nesavršeni mail, ostaviti komadić kupaonice neopranim, ispisati nesavršeni tjedni jelovnik u pet minuta – pa kako bude. Zašto?
Potrebno vam je vaše vlastito iskustvo da mozak krene povezivati da se možete pojaviti i na nesavršeni način i da ćete i dalje biti ok, a u to se ne možete uvjeriti afirmacijama, to morate uvidjeti sami. No da biste uvidjeli, morate sebi dati i priliku za isto, dakle – riskirati.
Možda je vježbati slanje nesavršenog maila novom poslovnom suradniku preveliki zalogaj za vas i to poštujte. Umjesto toga, radije se nastojte hvatati u sitnim svakodnevnim situacijama u kojima realno ni neće biti nekoga tko će procjenjivati vaš rezultat, a navika perfekcionizma je i dalje tu.
Na primjer:
– možda kad posteljinu cifrate do u detalja dok pospremate krevet.
– možda kad slažete odjevnu kombinaciju cijelu vječnost.
– možda kad odgađate stvari jer čekate savršeni trenutak da im se posvetite “kako treba”.
Odredite si kratko vrijeme za neki zadatak i upalite tajmer. Kad zazvoni, ne smijete se vratiti tom zadatku do kraja dana. Žurba će vas tjerati da ne “cifrate”, što je savršena prilika da se sprijateljite s tim osjećajem „površnosti“. Ono što je za perfekcionista površnost je većinom realno solidno odrađen posao.
Vježba iz dana u dan na ovako bezopasnim stvarima jačat će neperfekcionističke neuronske veze u vašem mozgu i postupno mijenjati vaš pogled na sebe i sve što radite.
Ovo su one situacije gdje je mozak napokon dao zeleno svjetlo tom poslovnom mailu, da bi mu odmah nakon slanja našao još pet zamjerki. Učinit ćete si veliku uslugu ako unaprijed znate da vaš mozak jednostavno tako radi i unaprijed očekujete ovakve njegove naknadne zaključke o tome što ste sve (još) trebali.
Ovo je dobar trenutak da se vratite na prvi korak i prepoznavanje da taj vaš kritičar koji se sad opet aktivirao nije tu da vas muči, nego je u ozbiljnoj panici. Sada mu je još teže jer je mail doista i poslan i više nema kako zadržati kontrolu nad time kako će ga taj netko drugi doživjeti.
Prepoznajte da mu samo treba hrpa potvrda da je sve ok i da će biti ok.
Zamislite malenog/malenu sebe kako vas gleda prestrašenim pogledom “Što sam to napravio/la? Što će se sada dogoditi?”. Umirite ju / ga da neće ništa.
Primijetite da cijeli vaš perfekcionizam živi i postoji kao jedno golemo nastojanje – da izbjegnete neugodnu emociju.
U borbi s perfekcionizmom od presudne su važnosti dvije stvari:
1. kako se nosimo s neželjenim mislima (vjerujemo li baš svakoj našoj pretpostavki o tome što će drugi misliti ili reći).
2. koliko smo u stanju osjećati svoje neugodne emocije (strah, sram, nesigurnost, ranjivost) bez da istovremeno sebe vidimo lošima.
Ove dvije vještine su sama srž onoga što nam donese prakticiranje mindfulnessa. I tu leži jedan od glavnih razloga zašto je mindfulness ključ upravljanja stresom – zato jer jača našu sposobnost da vladamo svojim unutarnjim svijetom misli i emocija, a time i svojom dobrobiti.
Više ovakvih tema pronađite u našoj rubrici WELL-BEING.
