Ti njišeš emocije, stvaraš sjene, pjevušiš riječi. Krećeš se u svim smjerovima. Ponekad šuštiš, ponekad toneš, ponekad se gubiš u dubini perspektive. Ti uveseljavaš nijansama, umiruješ oblicima. Ti znaš koliko trebaš golicati, a ponekad odlaziš u beskraj svemira, u svjetove koji se kreću brže od tvojeg. Ponekad lutaš neprimjetno, ponekad si vidljiviji nego inače. Suze nikad ne brišeš, puštaš ih da u porama tvore nove virove opstanka. Ti promatraš, slušaš, šutiš kad grliš rebrima i čuvaš razumijevanje satima. Ti ne režiš, ti shvaćaš ili se trudiš shvatiti. Ponekad si fokusiran na osjećaj koji ti se urezuje poput zareza na obrazima. Ti se pripremaš za dva dobra jutra jer očima želiš produžiti odmor. Ti brineš o otkucajima, o težini koraka, o slobodi kojoj ponekad treba pokazati vrata. Ti znaš da je život spirala i vrtiš ga na svoj način.