Nitko ne voli promjene, a 2020. svakako ih je donijela sa sobom i to one koje nitko nije htio, iznenadne, koje su nam promijenile svakodnevnicu. A onda se u tom zbunilu svega što se događa oko nas dogodilo nešto novo i lijepo. Probuđeno zajedništvo, virtualno zbližavanje, potpora – dogodila se neka obnovljena zajednica, a neki stari, kao i neki novi ljudi, počeli su govoriti o svojim strahovima. Kad nastane kaos, svi smo isti. Kad dođu promjene svi se teško nosimo s njima. I kad dođu promjene, iz njih uvijek izađe nešto bolje.

Jer promjene su uvijek dobre, pa se u polovici ove loše godine ustvari počelo nazirati nešto novo. I sviđa mi se. I kao da taj kratki dotok svježeg zraka ne želim izgubiti. Sviđa mi se što naglas govorimo ono što mislimo i osjećamo, sviđa mi se što smo napokon počeli uzimati vrijeme za sebe, sviđa mi se tiha, ali opet dovoljno glasna promjena na regionalnoj razini.

Neki se ljudi mijenjaju, neki ne. Ja sam oduvijek bila ona osoba koja može provesti sate i sate na kavama analizirajući život i obožavala sam ljude koji mogu raditi isto. To me dovelo do takvih priča i žena s kojima i dan danas satima mogu razgovarati. Jer ponekad se osjećaš sam na svijetu – dok ne shvatiš da je osoba preko puta stola proživjela isto.

Zato idemo pričati o njima. Okupila sam neke od omiljenih žena, a svaka od njih ima svoju priču. Sigurna sam da ćete pronaći i dio sebe u njima.