Kad se radi o vlastitom biznisu, moramo ići sporo da bismo išle brzo

Foto: Unsplash
Autor: Petra Šafranko

Za sve vas koje se prije pokretanja vlastitog biznisa, ili ako ga već vodite, propitkujete – jesmo li doista sposobne pokrenuti i voditi vlastiti biznis?

Poduzetnica, a ujedno i stručnjakinja za osobni razvoj, prvi certificirani PCM trener i coach u Hrvatskoj za životne i poslovne komunikacijske strategije, certificirani NLP Master, integrativni psihoterapeut s holističkim pristupom povezanosti tijela i uma, terapeut i voditelj po Access Bars metodi – Tihana Fulir je sve to, ali prije svega jedna ugodna, topla i opuštena osoba, motivator s profesionalnim pristupom. Sama za sebe kaže da je ona onaj prijateljski suputnik koji se zna dobro orijentirati i podržati svakoga na putu pronalaženja svog cilja. Nakon preko sedamnaest godina provedenih u raznim korporativnim poslovima, shvatila je, kako kaže, da je njena neobična kombinacija različitih interesa i vještina zapravo njena snaga, a ne slabost. Spojiti toliko toga i biti dobar (i uspješan) u tome te pri tome zadržati svoj unutarnji mir, zasigurno je jedan od mnogih izazova, ali i kvaliteta (mama) poduzetnica.

Sve se mi prije pokretanja vlastitog biznisa, ili dok ga već vodimo, propitkujemo – jesmo li doista sposobne pokrenuti i voditi vlastiti biznis? Jesmo li sposobne dohodovati svaki mjesec dovoljno prihoda za sebe i svoje bližnje? Svemu tomu dodatnu težinu daje i osjećaj odgovornosti prema bližnjima, prema djeci da im osiguramo adekvatan život, ali i da budemo tu za njih kada im je potrebno… I da na cijelom tom putu ne izgubimo sebe.

N: Tihana, bi li rekla da sreća igra važnu ulogu u uspjehu u poduzetništvu? Navodiš kako je sreća prepoznavanje prave prilike u pravo vrijeme. I kako je sreća ustvari praksa. Možeš li nam to malo pojasniti?

Sreću stvaramo sami, tako što se otvaramo novim prilikama, mogućnostima i izborima. Također, sreća je stvar percepcije, jer ono što je za nekog sretna okolnost, mogla bi biti za nekog drugog nesretna. Negativan prizvuk imaju rečenice, koje mi u psihologiji zovemo izgovori i opravdanja, a koje dosta često koriste mnogi ljudi – “ona ili on su imali sreće pa su uspjeli”. Složit ćete se da rečenica ima loš ton i zapravo podcjenjuje tuđi rad i zalaganje.

Prepoznati pravu priliku u pravo vrijeme rezultat je rada na sebi i stalnog brušenja svojih talenata i vještina. Upravo to čini razliku i ne stavlja nas u poziciju žrtve kada stvari ne idu po planu. Jer su loša iskustva sastavni dio života i prilika za dublji uvid, a ne za strah, povlačenje i odustajanje. Naše reakcije na okolnosti i odgovori na te reakcije nemaju veze sa srećom, već ovise o našoj sposobnosti prihvaćanja, fleksibilnosti, prilagodbe i preuzimanja odgovornosti za naše izbore i odluke. Ništa se ne događa slučajno, pa tako niti sreća.

Naravno, okolnosti koje su izvan naše kontrole uvijek će igrati određenu ulogu u našem životu. Ipak, oni koji pobijede najveću količinu loše sreće su oni koji zaista nadahnjuju druge i ostavljaju trag svojom nepokolebljivom voljom, vjerom, disciplinom i izdržljivošću. Pa možemo reći da zapravo imamo sreće biti svjedoci tih trenutaka, kao i da bi te trenutke mogli i sami iskoristiti i primijeniti te stvoriti vlastitu sreću i uspjeh.

N: Pročitala sam u jednom tvom tekstu kako brojevi jasno pokazuju stalni rast i tempo žena koje vode najveće tvrtke na svijetu. Taj trend nije samo u SAD-u, već u Kini, Indiji, naravno i Europi. Žene ostavljaju svoj trag i pokazuju svoju poslovnu moć. No, sigurno se možda i na svakodnevnoj razini te žene susreću s mnogim strahovima, izazovima. 

Ovo su podaci koji nam mogu biti vjetar u leđa i koji me osobno čine ponosnom i sretnom. Znamo da se i dalje žene susreću s mnogim izazovima koji se najčešće manifestiraju kao nesigurnost i grižnja savjesti – prevelika posvećenost poslu i nedostatak vremena za obitelj ili stvaranje obitelji, i posljedično grižnja savjesti. I sama sam majka i znam koliko je usklađivanje poslovnog i privatnog aspekta izazovan zalogaj. U tome nam svakako okolina ne pomaže. Još se uvijek, iako sve manje, s čuđenjem i dizanjem obrva dočekuju izjave žena koje se žele ostvariti na oba polja ili na jednom od polja.

Pa kako okolinu nikad nećete moći zadovoljiti, najbolje je da to ni ne pokušavate. Fokusirajte se na sebe, svoje želje i ciljeve i krenite u ono što najviše rezonira s vama. Možda ćete baš vi biti nekome potreban uzor za kretanje u tu divnu pustolovinu.

N: Možemo li na svom putu uspješnog poduzetništva sabotirati same sebe nedoumicama i strahovima te kako to spriječiti, umanjiti ili čak promijeniti isto? Postoji li određeni mindset, mentalni sklop, je li promjena uopće moguća? 

Promjena je apsolutno moguća. Ljudi se mijenjaju kad je cilj dovoljno atraktivan ili kad je patnja dovoljno velika. Bilo bi sjajno kada bi nas pokrenulo prvo navedeno. Strah je također sastavni dio rasta, jer nitko ne raste kada su stvari ugodne. No ako strahu pridajemo preveliku važnost postoji tendencija da će nas zaustaviti. “Koliko je strah zaista utemeljen?” – pitanje je koje može pomoći da barem krenemo korak naprijed, bez analize. Upravo zbog analize ljudi staju i ne pokreću se – analiza jednako paraliza.

Nije potrebno znati sve korake unaprijed, dovoljno je imati želju i vjeru i krenuti jer ionako se plan mijenja u hodu zbog nepredviđenih okolnosti koje uopće ne moraju biti negativne, kako to ljudi često percipiraju i misle. Kao kad recimo idete na posao i cesta je zatvorena zbog radova, nećete se sigurno vratiti kući i ne otići, već ćete tražiti alternativni pravac ili u konačnici čekati u koloni. Tako je i u životu. Traženje alternativnih pravaca, strpljenje i dosljednost u navedenom, sigurno će vas dovesti od točke A do točke B. No, nemojte očekivati da će taj put biti pravocrtan.

N: Tvrdiš da je važnije ‘zašto’ radimo to što radimo od same činjenice što radimo. Osim vjere u sebe, trebamo naravno vjerovati i u svoj posao. Koliko je bitno imati jasno definiranu misiju da ne bismo odustajali od svojih ciljeva? I koliko je bitno poznavati vlastite snage, ali i slabosti?

Naše ‘zašto’ je naš pokretač. Vrijednost naše tvrtke direktan je odraz naših temeljnih vrijednosti. Samim tim je i misiju tvrtke lakše definirati jer ne trebamo razmišljati zašto radimo to što radimo, već nam je razlog sasvim jasan i potpuno usklađen s nama. Uz takve postavke, odustajanje nije opcija. Kad govorimo o snagama i slabostima bitno je znati koje su i koliku ulogu igraju u našem životu i radu, no također je važno da se ne identificiramo s njima. Naše slabosti direktan su pokazatelj na čemu trebamo raditi i čemu trebamo posvetiti više pažnje. Pa ako na njih gledate kao na dar, na dobrom ste putu da ih pretvorite u svoje snage.

Što smo iskreniji sa sobom po pitanju snaga i slabosti, lakše ćemo se kretati kroz život i kroz sve prepreke na putu, bez da se stavimo u poziciju inferiornosti ili superiornosti. Svoje klijente uvijek navodim na put introspekcije kroz terapijsko pisanje, kroz razumijevanje svojih vrijednosti, a kao još konkretniji alat služim se strukturom ličnosti temeljnoj na PCM-u (Process Communication Modelu).

N: Što je po tebi bitnije – zadržavanje ravnoteže između biti ljubazan i biti čvrst? Biti osoba koja mora imati stvari pod kontrolom ili se ponekad prepustiti intuiciji? Držati se principa ili (p)ostati fleksibilan i spreman na promjene?

Apsolutno treba naučiti balansirati i slušati svoj unutarnji glas. Ponekad će to značiti biti sve navedeno u isto vrijeme. S time da bi svakako od kontrole trebalo odustati jer ona je ionako privid, a odgovorna je za niz poremećaja i izazova. Upravo rad na sebi omogućuje nam da naučimo kako živjeti u tom balansu, kako se postaviti i da li se uopće postaviti na određenu situaciju i ono najvažnije, uči nas da je promjena ključan faktor našeg uspjeha, ma kako ga mi definirali.

N: Sedamdeset posto svog vremena ljudi provode u stresu. Kako se ti nosiš s izazovima, stresom, lošijim danima? Primjenjuješ li neke od tehnika koje sama podučavaš? I koliko je ustvari stres zdrav ili nezdrav?

Nažalost, ovaj postotak je točan, previsok i dalje raste. Kako radim s puno klijenata kroz psihoterapiju i kroz mentorski program moja je dužnost brinuti o svom mentalnom zdravlju kako bi i moji klijenti dobili najbolje od mene, ali i moja obitelj. Te kako u tom ciklusu ne bi izgubila sebe. Pa tako koristim razne tjelesne procese poput Access Bars tretmana gdje sam i terapeut i voditelj, rad sa svojim mentorom i naravno kvalitetan odmor. Nisam pobornik izjave ”sa stresom se treba naučiti živjeti” jer to je odustajanje u startu od drugačijeg odnosno boljeg načina života. I kako društvo i okolina postaju sve zahtjevniji, svi pokušavamo pratiti taj nametnuti trend i tempo, bez da zastanemo i poslušamo svoje tijelo. A često kad i zastanemo problem je već prilično uzeo maha. I tad krećemo u bavljenje posljedicom, umjesto uzrokom.

Stres je poput tornada. I bez obzira što je to ‘prirodna’ reakcija na određene vanjske okolnosti, nikada ne možemo za njega reći da je zdrav. Jer uvijek iza sebe ostavi posljedice, koje su nerijetko prilično velike. I umjesto da se naučimo živjeti sa stresom, bolje je naučiti kako živjeti bez stresa. Naše fizičko i emocionalno stanje uvijek ovise o mentalnom zdravlju. I zato nema zdravlja bez mentalnog zdravlja.

N: Dobro upravljanje vremenom pomaže nam da radimo pametnije. Je li moguće time menadžmentom organizirati dan da uspijemo sve napraviti, biti efikasni u poduzetništvu jednako kao i u majčinstvu, u partnerskim odnosima itd? I pri tome ne žrtvovati sebe. 

Kažu da je zauzetost nova glupost. Prilično je uzaludan i iscrpljujuć posao pokušavati upravljati vremenom jer je vrijeme iluzija, no ono što je stvarno je samoupravljanje. Vrijeme nije u našoj sferi kontrole, ali mi jesmo. Možemo upravljati vlastitim radnjama, odrediti prioritete svojih dana i odlučiti što ćemo učiniti, a što ne. Tako često imamo naviku žrtvovati važno za hitno. Eisenhowerova matrica podsjeća nas da ono na što bismo trebali trošiti svoje vrijeme su stvari koje su važne, ali ne i hitne: obitelj, prijatelji, aktivnosti i iskustva koja su nam draga.

N: Koliko nam je u svemu tome bitna podrška? Ja osobno vjerujem kako podršku ne moramo nužno pronaći u partneru ili nekom bližnjem, već nam to može biti i neka inspirativna osoba, motivator, druga poslovna žena koja nas inspirira ili ako smo te sreće – mentorira.

Prirodno je osjećati da bi obitelj i prijatelji trebali biti naša najveća podrška – oni koji vjeruju u nas kada nitko drugi neće. Da bi nas trebali poduprijeti u onome što nam je na umu i srcu jer nas vole i brinu za nas. Nažalost, to nije uvijek slučaj. Može biti nevjerojatno demoralizirajuće kada nas naši najbliži ‘spuste’. Za mnoge ljude to može uzrokovati da se potpuno povuku iz svoje ideje i za sva vremena je odlože u pozadini svojih umova. Zbog sebe samih, nemojte dopustiti da to bude slučaj. Ovu bolnu poteškoću možete prevladati, a zapravo je možete čak i pretvoriti u prednost. I tu dolazimo do toga da nam je posvećeni rad s mentorom ključan i od velike koristi, a mentor uvijek najveća podrška. Također, internet je prepun divnih i inspirativnih ljudi, pa slijedite one koji rezoniraju s vama i vašim vrijednostima i u njima pronađite dašak potrebne podrške i motivacije da krenete ili nastavite dalje.

N: Navodiš kako ‘moramo ići sporo da bismo išli brzo’. Kako u svim izazovima poduzetništva (još k tome biti majka) paziti da ne izgubimo sebe? Što bi za kraj preporučila našim čitateljicama – kako raditi na sebi?

Ne izgubiti sebe znači slušati sebe. Iako je to u društvu punom distrakcija prilično teško, nije nemoguće. Važno je znati svoje prioritete, jer prioritet nam daje izbor i tada nismo pod utjecajem cijele situacije. A ako je vaš izbor ‘raditi više na sebi nego na svom poslu’ tada ste, potpuno odgovorno tvrdim, na pravom putu. Zašto? Mnogi ljudi ne žele razviti svoju najveću imovinu – SEBE – jer im je potrebna sigurnost u životu kroz mjesečni prihod. Upravo je ta želja za sigurnošću njihova propast. S druge strane što više radite na sebi, veće je vaše bogatstvo, jer je samo nebo granica. Vinut ćete se samo onoliko visoko koliko vjerujete da ste sposobni. Stoga će vaša vlastita vrijednost odrediti vašu neto vrijednost. Najveća su bogatstva ona koja se razvijaju tijekom vremena, jer uspjeh je putovanje i potrebno je ostati na tom putu. A za uspjeh je potreban mindset koji teži rastu i koji vodi do najveće pobjede i bogatstva. Upravo je to isplata za posvećeno vrijeme i energiju sebi, umjesto da samo radite više na svom poslu.

Tihanine savjete i iskustva iz prakse možete pratiti i na njenom blogu  te na YouTube kanalu pod  temom ‘Mudra Srijeda je mjesto gdje kreiramo život i posao po vašoj mjeri’.

VEZANE OBJAVE