N: Uistinu ste kreativan spoj, može nam svaka reći nešto više o sebi, kako i zašto hrana?

H: Nas se dvije znamo i prije nego smo prvi put otvorile oči, to je valjda najbliži odnos koji ćemo ikad u životu ostvariti. Kao sićušne sestre blizanke, u prvih sedam godina života smo oko hrane bile prilična noćna mora, ali kad smo jednom počele jesti, nismo stale. Odrasle smo u okruženju u kojem su se uvijek događala neka druženja i večere, vikendi su uvijek bili rezervirani za kuhanje, a hrana je uvijek imala važno mjesto.

”U našoj je obitelji hrana bila medij kojom se pokazuje ljubav, naklonost, brigu – slavonska gostoljubivost i hranjenje vidimo kao ultimativnu životnu filozofiju. Dugo smo išle u nekim različitim smjerovima, gurajući različite stvari, ali hrana je uvijek ostala zajednička strast. Kad sam ja prije šest godina preselila u Berlin, cijeli svijet okusa, ideja i kulinarskih podražaja samo je još dodatno eksplodirao.”

Nakon što sam protekle četiri godine radila kao event menadžerica na jednom privatnom fakultetu prirodno se razvila ideja da ostanem u istom polju, ali i da se umjesto bukiranja nekog cateringa, s hranom i sama izrazim. Često volim reći da se s Anjom razumijem bez puno riječi, i da se unatoč različitostima zapravo jako dobro nadopunjujemo. Ne mogu zamisliti bolju poslovnu partnericu, što je u konačnici i rezultiralo s projektom HANJA.

A: S odlaskom na fakultet počele smo češće kuhati pa su nam čak i studentska druženja imale barem neki element s hranom. Sjećamo se da smo često uzurpirale čajne kuhinje studentskih domova za testiranja recepata. U ranim dvadesetima smo se po prvi puta razdvojile na duži period – mene je drugi dio fakulteta odveo na Tajvan, a Hana je ostala u Zagrebu.

Čini mi se da me je upravo fascinacija s tajvanskom food scenom, night marketima i ljudima koji jednostavna jela dovedu do savršenstva dodatno pogurnula u smjeru hrane. Po povratku u Hrvatsku, dugo mi je trebalo da nađem zadovoljavajuće azijske alternative, pa su tu nastala i prva kuhanja azijskih specijaliteta prijateljima, tada još potpuno nepoznati hrvatskoj food sceni.

S vremenom se fokus prebacio i na ostale kuhinje i inspiracije koja dolazi iz svih smjerova. S obzirom da zadnjih nekoliko godina radim u dizajn industriji, dodatno su se otvorile i ohrabrile kreativne ideje, odrasla je i hrvatska food scena i kako je hrana sad postala svima jako bitna, shvatile smo da tu ima prostora za HANJU.

N: Imate jedan autentičan pristup hrani, ne samo u kombinacijama tekstura i okusa već i vizualnog identiteta. Je li vam upravo to dvoje bilo najvažnije kod osmišljavanja brenda?

Što se našeg vizualnog identiteta tiče, s obzirom na rad u dizajn industriji Anja se zarazila tipičnim dizajnerskim ‘overthinkanjem’, Hana je stvari pogurala van, a autor vizualnog identiteta poručuje da će biti još posla. Teksture, okusi, utjecaji, boje, sve to čini okosnicu našeg rada i želimo da se upravo te okosnice nađu na apsolutno svakom stolu koji nam se bude dao na povjerenje – zato HANJA zapravo simbolizira stol.

”O autentičnosti hrane se danas puno govori – imamo li pravo napraviti nešto što je već netko drugi pokušao ili, imamo li pravo napraviti svoju verziju tradicionalne carbonare? Naše je mišljenje da apsolutno imamo, inspiracije su posvuda oko nas, i umjesto da ih promatramo kao konkurenciju, promatramo ih upravo tako, kao inspiraciju. Naše kreacije tako će biti kombinacije okusa koje volimo, ili koje smo negdje probale pa ih rekreiramo, a zauvijek nas strašno veseli igranje s oblicima hrane i serviranje.”

U djetinjstvu su nas dvije zbog sličnosti imena često zvali upravo tim krovnim imenom HANJA. Tad nam je to bilo smiješno, a sada smo prigrlile to ime i mislimo da baš savršeno odgovara našem spajanju u jedan brend.

N: Što vama predstavlja hrana, tj. priprema hrane?

H: Svjesna sam da netko kuha iz krajnje nužde, ali za mene je priprema hrane najvažniji dio dana. Ako sam tužna ili nesretna, kuham. Kuhanje je moj bijeg, svojevrsna meditacija. Ništa me ne veseli kao kuhanje za druge i vidjeti sreću na nečijem licu sa svakim zalogajem. Nismo ni prve ni zadnje koje će reći da hrana spaja ljude, ali u našem slučaju to je zaista ogromna motivacija.

”S obzirom da ne živim u Hrvatskoj, volim s hranom razbijati predrasude o balkanskoj hrani – apsolutno mi je prekrasno uvidjeti koliko sličnosti imamo s turskom, blisko-istočnom, talijanskom i onda na koncu i srednje-europskom kuhinjom. Pripremu hrane vidim i kao priliku da svaki dan učim nešto novo. Volim kuhati jela koja nisam ranije kuhala, veseli me svako uspjelo dizanje tijesta, zvuk miksera dok tuče savršen meringue.”

A: Ja sam jednom čitala intervju sa Lailom Gohar, i osim što sam veliki fan njezinog rada, jako je lijepo sažela to što hrana i meni znači. Osim te prekrasne ljudske potrebe da sebe i druge nahranim, hrana je moje sredstvo da na neki način ostavim trag. Ništa veliko ili u povijesti zapisano, već neku memoriju/uspomenu/trenutak koji nekome donese moja hrana. Da se netko za deset godina sjeti nekog intimnog ili velikog eventa i nekog zalogaja ili slike moje hrane, ja sam sretna i ispunjena osoba.

N: Možete nam reći više o konceptu Hanja Delights?

Dugo smo sanjale o tome da pokrenemo nešto zajedno i nešto s hranom. S obzirom da smo još uvijek na dvije različite lokacije, Zagreb i Berlin, jasno je da nećemo sve moći raditi zajedno, ali sve naše projekte s hranom želimo objediniti pod krovni brend – HANJA. Gdje god bile i radile, važno nam je da se dobro jede, i smatramo da dobra hrana može biti i ukusna i lijepa, ali nećemo žrtvovati okus nad ljepotom. Postoje recimo namirnice koje obožavamo, a tako loše izgledaju na stolu – primjerice gljive. Ali hoćemo li ih i dalje koristiti? Naravno!

”Naša je želja raditi tzv. creative catering, i prilagoditi želje klijenata u kreativnim rješenjima na meniju koji nudimo. Kad smo surađivale s dizajnericom Marijom Kulušić i Samoniklom i za oba eventa su nam njihove boje, dizajn i teksture poslužile kao inspiracija za naš kreativan stol. Za jedan književni event u Berlinu koji je ugošćavao pisce s Balkana poslužena je bila naša verzija viške pogače. Svaki upit promatramo odvojeno i maštamo kako bi naš stol mogao izgledati, a naši favoriti će se u skladu s tim i izmijenjivati.”

Kako su nam objema analogni fotoaparati vječni accessory našu hranu na eventima volimo i fotkati. Uveseljavaju nas nesavršene fotke nastale u trenutku uživanja u hrani s gostima, obitelji ili prijateljima.

N: Koje su omiljene jesenske namirnice ako pitamo Hanja Delights?

Zauvijek kesten, iako je to još jedna od namirnica koja ne izgleda najbolje! S preseljenjem u sjeverniji dio Europe Hanu svaku jesen dočeka ista tuga – nema kestena na ulici, nema kesten pirea. Možda najdraži ‘nut’, strašno je zanimljiv jer je izvrstan i u slatkoj i slanoj verziji, a super se slaže i s ostalom jesenskom ekipom kao što su gljive.

Obožavamo i sezonsko domaće ukiseljeno povrće, nešto što u Slavoniji znamo kao turšiju, kiselom kupusu i cvjetači jednostavno nema premca, no priznajemo i da jesen ne bi bila potpuna bez svih agruma od kojih su nam mandarine definitivno najdraže, a limuni su već usoljeni i u teglicama čekaju da ih se stavi u neko toplo varivo!

Hanja Delights možete popratiti na Instagramu.