Menu
Menu
”Počela sam kuhati kao tinejdžerica jer sam tada razvila iracionalnu opsesiju s Japanom.”
Kada smo krenuli istraživati s kime bi mogli napraviti gastro priču povodom Božića, naišli smo na Klaru. Privukla nam je pažnju svojim drugačijim, pomalo umjetničkim pristupom pečenju kolača, ali i svojim autentičnim stilom. Iako smo krenule tamo fotografirati je kao food influencericu, već nas je sam početak razgovora odveo u drugom smjeru.
Naime, iako je Klara trenutno poznata na TikToku po svojim receptima, ona je i jedna od osnivačica zanimljivog umjetničkog kolektiva KUĆĆA o kojem ćete u budućnosti sigurno čuti više. Za Noon je pripremila svima dobropoznate fine kekse, linzere s domaćim pekmezom, a društvo nam je radila i njena Sava. Tako smo kreirali ne tako tipičnu blagdansku priču koja će vas odvesti u iznimo šaren i zanimljiv svijet Klare Petrović.
N: Klara, zapravo si primarno povezana s umjetničkom scenom u Zagrebu, možeš li nam reći više o tome? O svemu što si radila do danas te kako su se razvijali tvoji interesi?
K: Imala sam velike nedoumice oko upisa fakulteta jer su me jednako zanimala područja medicine i biologije koliko i umjetnosti i književnosti. Na kraju sam zaključila da mi je glava previše u oblacima za jednog znanstvenika i upisala povijest umjetnosti i komparativnu književnost gdje sam upoznala Luju Šimunović s kojom sam se već tada bacila u projekte. Naš prvi projekt bio je web portal za studente povijesti umjetnosti Kulturflux koji smo proslijedile mlađim generacijama nakon završetka faksa.
Najviše vremena provele smo zajedno radeći za Kontejner. Upoznala sam mnogo nevjerojatnih umjetnika, naučila puno o tome što umjetnost sve može biti, ali i prošla svojevrsni ”bootcamp” za produkciju velikih festivala, vođenje budžeta, pisanje prijavnica za javna financiranja i sve ostalo što ovaj posao uključuje. Unatoč prvotnom oduševljenju, shvatila sam da se moji interesi razvijaju šire nego što mi jedna takva umjetnička niša može donijeti.
Htjela sam se baviti umjetnošću na teorijskoj razini, istraživati suvremene trendove i okretala se sve više umjetnicima koji se bave stvaranjem novih svjetova bez obzira na medij u kojem rade. Neminovno je reći da sam izgorila i nakon zadnjeg festivala se budila skoro svake noći u napadaju tjeskobe ne znajući zapravo što mi se događa. U ožujku 2021. sam poslala svima e-mail o mom odlasku iz udruge i te večeri spavala kao beba.
Luja i ja pokrenule smo unutar Kontejnera i jedan projekt namijenjen studentima, Kratki spoj, na kojem je sudjelovao Jurica Mlinarec s kojim smo se ubrzo sprijateljile. Danas se nazivamo KUĆĆA i djelujemo samostalno.
N: Danas si jedna od osnivačica KUĆĆA kolektiva, nalazite se u Novoj cesti i djelujete već neko vrijeme kroz uistinu zanimljive izložbe i suradnje – kako je došlo do te ideje i koje je tvoje mišljenje općenito o predstavljanju novih, mladih umjetnika?
K: Naša prva izložba bila je 36. salon mladih pod nazivom ”Paraziti” koja se odvila 2022. godine. Ta izložba bila je toliko dobro primljena u javnosti i mislim da smo svi jako ponosni na nju. Voljela bih da kultura postane sastavni dio života svih mojih sugrađana jer mislim da posjećivanje kulturnog sadržaja može puno učiniti za osobni razvoj i promijeniti način na koji konzumiramo zabavni sadržaj.
Nedavno smo lansirali svoj webshop na kojem je moguće kupiti umjetnine nekih od umjetnika s kojima surađujemo već niz godina pa je možda i to neki način dopiranja do nove publike.
Naš primarni cilj je oduvijek bio stvoriti kolaborativnu platformu unutar koje blisko surađujemo s umjetnicima na produkciji novih radova i izložbi. Htjeli smo se odmaknuti od festivalske megalomanije i raditi na dugogodišnjim suradnjama prvenstveno s mladim suvremenim hrvatskim umjetnicima.
Trenutno su to Andrej Beštak i Anja Leko, Robert Fenrich, Rose kolektiv, Gaia Radić i Marianna Nardini, a uskoro otvaramo poziv umjetnicima na naš rezidencijalni program ”Dnevna soba” putem kojeg pružamo financijsku podršku za istraživanje i produkciju novog umjetničkog rada.
N: Kako pristupaš nekom osobnom stilu i osjećaš li uopće da ima prostora autentičnosti, kako u stilu, tako i u stvaranju u Hrvatskoj?
K: S godinama sam se okrenula kvaliteti jer mislim da kvalitetno izrađena odjeća uvijek izgleda najbolje. Već jako dugo nisam kupovala u dućanima poput Zare jer jednostavno nemam interesa za to. U zadnjih godinu dana trudim se kupovati odjeću vrlo rijetko, ali koncentrirati se na komade koji su mi estetski uzbudljivi i koje ću rado oblačiti godinama. Privlače me neuobičajeni krojevi i imam veliku ljubav prema takozvanim ružnim i čudnovatim cipelama. Istražujem mlade hrvatske dizajnere, a kao primjer nečega što mi se jako svidjelo u zadnje vrijeme je brend Raw Bag Mirjam Krajine koja modelira kožu na stvarno poseban način. Nije važno postoji li za nešto dezigniran prostor jer ga uvijek možete stvoriti sami.
N: Imate li već neke planove za nadolazeću godinu za KUĆĆA kolektiv i možeš li nam reći više o tome?
K: Nadolazeću godinu obilježit će nam naš novi webshop, naša rezidencija, ali i izložba koju pripremamo za beogradski U10. Nastavljamo raditi na umjetničkim radovima sa svojim umjetnicima kao i na novoj temi kustoskog istraživanja koje je zasad još uvijek naša mala tajna. Veselimo se rastu naše KUĆĆE!
N: Mi smo te ipak ”otkrili’ zbog tvog autentičnog stila na Instagramu i Tik Toku te receptima, jesi li oduvijek voljela kuhati, kada je krenula ta ljubav i kako si odlučila biti aktivnija na društvenim mrežama?
K: Počela sam kuhati kao tinejdžerica jer sam tada razvila iracionalnu opsesiju s Japanom i htjela probati svu hranu koja ondje postoji. U to vrijeme imali smo možda jedan jedini japanski restoran, pa sam počela istraživati recepte što je vrlo polako i potiho postajao moj najaktivniji hobi. S godinama sam otkrila da obožavam kvasac i dizana tijesta i da postoji nešto jako čarobno u stvaranju kruha.
Na internetu sam aktivna otkad sam se na njega mogla povezati. Ja sam bila ono dijete koje je zauzimalo obiteljski kompjuter satima istražujući bespuća tog digitalnog krajolika. Uvijek sam htjela biti uključena, pa sam tako imala razne blogove i vjerojatno sve društvene mreže od MySpacea nadalje. Bilo mi je prirodno da želim isprobati i TikTok, pa sam tako u procesu svog burnouta kasne 2020. počela snimati, montirati i dijeliti recepte koje sam ionako svakodnevno doma isprobavala. Nisam očekivala da će ljudi imati toliko pozitivne reakcije, ali to me motiviralo da nastavim dijeliti sadržaj i odjednom sam se našla u poziciji influencera.
N: Što misliš općenito o društvenim mrežama kao alatima za komunikaciju danas, osobito u smislu umjetnosti i ljudi koji su u potrazi za ipak nekim drugačijim, a ne trendi sadržajem?
K: Teško mi je nekako objektivno sagledati društvene mreže. Mislim da mogu biti vrlo opasne zbog algoritama koji nas dokazano radikaliziraju kao i zbog toga što većina korisnika slijepo vjeruje svemu što ondje čuje i oslanja se na informiranje samo kroz njih. Za pravilno korištenje potrebno je prethodno znanje i visoka razina skeptičnosti. Nedavno sam čitala ”Extinction Internet” Geerta Lovinka i zbog toga često razmišljam o tome kakav bi svijet bio da internet nestane i koliko nam je taj scenarij nezamisliv.
Svaka niša, koliko god mala, ima svoje trendove. Unutar mog personaliziranog algoritma koji se uglavnom sastoji od memeova, umjetnosti i hrane, također postoje trendovi koji su često kritizirani. Što se umjetnosti tiče, mislim da mnogi imaju defenzivan stav prema njoj jer misle da je neće razumijeti. Nije potrebno znati pročitati teorijski tekst da bi ti se nešto vizualno svidjelo. Dapače, dovoljno je samo lajkati da bi vam algoritam počeo izbacivati sličan sadržaj i odjednom upadnete u skroz novi svijet.
N: Kako to da si se odlučila pripremiti tradicionalne linzere i zašto te baš oni inspiriraju, zašto ih voliš raditi?
K: Odlučila sam pripremiti upravo njih jer sam recept pronašla u jednoj od starih kuharica. Jako volim te kuharice jer ih doživljavam kao izazov s obzirom na to da su upute prilično mutne, primjerice oko toga na koliko stupnjeva i koliko dugo se nešto treba peći. Onda se uvijek posavjetujem s Majom Jalšovec koju sam upoznala kroz TikTok i zajedničku ljubav prema pripremi hrane. I evo linzeri su ispali idealni na 190 stupnjeva i u 7,8 minuta!
N: Rekla si da ustvari slastice nisu tvoj favorit, što onda najviše voliš pripremati i hoćeš li raditi nešto zanimljivo i drugačije za Božić?
K: Kao što sam spomenula, dizana tijesta su mi stvarno najdraža za pripremu. Već desetak dana pripremam poseban oblik kvasca, ”pasta madre”, za Panettone kojem se jako veselim. Proces izrade traje nekoliko dana, ako isključimo pripremu samog kvasca, a ove godine sam spremnija nego prošle i jedva čekam vidjeti kako će ispasti. Osim toga, u planu je jedna zahtjevna makovnjača kao i mađarica po maminom receptu. Sve to neki fermentacijski procesi koji su zahtjevni i zbog toga meni zanimljivi.
VEZANE OBJAVE
