Indira Juratek

Foto: Mateja Vrčković

”Ja sam svakako naučila jedno – da život ima svoje planove i tijek unatoč našim idejama.”

Indira Juratek prije sedam je godina pokrenula portal Budi dobro koji svi danas jako dobro poznajemo kao online mjesto za smiraj i utočište. Indira je uistinu autentična u onome što radi, njen posao nije samo njen posao, on je svojevrstan poziv, a sve ono o čemu piše – Indira i živi. Danas je to uistinu rijetkost, biti toliko autentičan u onome što radiš, bez obzira na sve izazove putem, kako osobne, tako i financijske. Uz to, Indira je mama dvoje djece, posljednje dvije godine s obitelji je živjela u maloj kućici od 20 kvadrata dok se gradio njihov dom iz snova, uz potrese i pandemiju koji su potresali grad. Sada je napokon u svom miru, s pogledom na šumu i vrt, a njena beba Budi dobro prerasta u holistički centar u koji će moći doći svi oni koji vole holistički pristup životu, a i prate sve o čemu se posljednjih godina na Budi dobro pisalo. Posjetile smo Indiru u njenom novom domu i u nastavku pročitajte baš idealnu priču za vruće nedjeljno poslijepodne. O svim izazovima poduzetništva, pokretanja i vođenja vlastitog projekta, majčinstva.

"

Moja formula da sve to funkcionira je da se sve pretače jedno u drugo. Nisam po prirodi kruta osoba i ne volim postavljati neke stroge granice.

"

N: Kako bi opisala sebe kao poduzetnicu danas? Koje su neke misli, način rada, smjerovi u kojima trenutno bivaš i o kojima promišljaš? Koliko si naučila o sebi od pokretanja Budi dobro, kroz sve izazove, ali i pandemiju?

I: Rekla bih da sam trenutno u nekom iščekivanja proboja. Već dugo gradim ovu priču i sad napokon osjećam da će se sve to, sav taj trud i ljubav, pretočiti u financijsku priču. Iskreno, puno puta sam razmišljala o tome jesam li ja uopće poduzetnica, ali sad je došao trenutak da mogu reći da jesam jer moja priča je narasla i daje mi rezultate, a uskoro se namjeravam u potpunosti posvetiti Budi dobro. Posljednje tri godine gradili smo kuću, od 2020., kad smo se preselili iz Zagreba živjeti na selo u ‘tiny house’ od dvadesetak kvadrata. Imali smo ozbiljne financijske izdatke, a sada kada smo ostvarili život ovdje, nekako sam se odlučila s nekim idejama vratiti na početak. Naime, u jednom trenu sam se previše fokusirala na druge i na načine na koje oni vode svoj biznis. Iako jesam privređivala, to je bilo daleko od mojih očekivanja i stalno sam mislila kako to sve treba izgledati nekako drugačije i mučilo me kako oni imaju rezultate, a ja ne. No, danas sam puno mudrija, imam više iskustva, tako da znam da kad radiš nešto drugačije od drugih i način zarade mora biti drugačiji, ustvari sve povezano s time, jednostavno mora biti drugačije.

Uspoređivanje i očekivanje kako bi nešto trebalo izgledati na određeni me način samo sputavalo. Sada znam, jer sam se vratila sebi, da će se puno toga tek otvoriti. Upravo pokrećem Holistički centar Budi dobro gdje će svi koji prate naše teme sada moći doći i isprobati ono o čemu pišemo. Kad gledam unazad, iako mi je puno puta bilo teško i izazovno, drago mi je da sam uspjela zadržati Budi Dobro prepoznatljivost i sačuvati kredibilitet, iako je to puno puta značilo da sam ostala bez novca za portal. Sretna sam što je Budi dobro dobio svoj nastavak u vidu centra.

N: Kao mami koliko ti je izazovno paralelno otkrivati sebe, raditi na sebi i svojoj kreativi? Jesi li se s godinama naučila odvajati poslovno i privatno ili više integrirati jedno u drugo?

I: Majčinstvo je u svakom slučaju transformativno iskustvo i promijeni te na svim razinama. Moja formula da sve to funkcionira je da se sve pretače jedno u drugo. Nisam po prirodi kruta osoba i ne volim postavljati neke stroge granice, što ne znači da nemam strukture i svoj ritam, ali ako mogu od svega napraviti neku igru, učinit ću to. Trudim se u danu imati trenutke u kojima sam potpuno posvećena svojoj djeci , posao za portal uglavnom radim dok još svi spavaju, a ako ne mogu to tako izvesti gledam da i njih uključim u neke aktivnosti blizu mene ili sa mnom.

Djeca su mi sada već školarci i imaju svoje obveze, pa mi je mnogo lakše nego prije. Često i oni rade neke stvari sa mnom, primjerice ako izrađujem narukvice ili imam posla u vrtu. Mislim da ih je puno bolje uključiti, dok je god to njima igra – zajedno smo, a ujedno uče i neke nove stvari i vještine. Kad su bili skroz mali Budi dobro još nije postojao i u te prve dvije, tri godine vjerujem da bi bilo puno izazovnije jer je to uistinu teško. Ne samo s organizacijske strane već mislim da jednostavno ja ne bih imala fizičke snage. Kasnije sam radila navečer kad bi oni otišli spavati ili kad god bih uhvatila slobodnog vremena, a imam i uistinu super muža koji mi puno pomaže. Ne sjećam se da mi je ikad bio problem sve uklopiti u svoj dan i mislim da se sve može kad se hoće. Bilo mi je važno da njima ne uzimam vrijeme dok su bili mali, da me ne gledaju kako primjerice provodim previše vremena za ekranom, iako se i to znalo dogoditi neke dane. U trenucima u kojima sam i htjela posustati, najčešće bi se dogodio neki predivan mail pohvale ili neki znak da to što radim ima utjecaja, da ima smisla – i to bi mi bio motiv da nastavim dalje. 

N: Kako i zašto si pokrenula Budi dobro, kad si već spomenula da si se trenutno mentalno vratila na početak… Je li on danas ono što si htjela da bude ili se možda razvio u nešto što nisi očekivala?

I: Budi dobro je nastao iz jednostavnog razloga jer meni nije bilo dobro. Krenula sam s njim u trenu kad mi se sve srušilo, kad sam se oporavljala od teške prometne nesreće, kad mi je tata bio na samrti, a na poslu sam proživljavala mobbing. To razdoblje mi je bilo užasno teško, , a i nekoliko godina prije se uglavnom sve vrtilo oko djece, a ja sam se pogubila po putu. Kad me muž jednom pitao ‘što tebi najviše nedostaje iz života kad nismo bilo roditelji’  odgovorila sam mu ‘vrijeme za učenje’. U meni je bio taj neki žar da nešto stvaram, učim, pokrećem se. Uvijek sam voljela pisati, meditacija mi je pomogla i u prijašnjim teškim životnim situacijama i dok sam bila tako polu-nepokretna od nesreće, s malom djecom, rekla sam si da ne mogu živjeti ovako.

Počela sam istraživati po internetu razne teme kako si mogu pomoći, a sve što me zanimalo o nekom duhovnom razvoju pronalazila sam na stranim portalima, to nigdje nisam mogla pročitati kod nas i počela sam razmišljati u smjeru da pokrenem tako nešto ovdje. I počela sam pisati. Osoba sam koju kad nešto zanima sve će saznati o tome i sve će napraviti sama. Većinu toga na Budi dobro sam napravila ja usput učeći word press i otkrivajući cijeli taj web svijet i njegova pravila. Sretna sam što od početka imam ljude oko sebe koji mi žele pomoći gdje god zapnem sa savjetom, podrškom i slično pa je to i moglo postati ovo što portal danas je. Nisam imala neku agendu, to je više bio neki moj lijek, a danas kada pogledam unatrag, pomislim ‘wow’ napravila sam nešto zbilja dobro.

Onda su mi se u jednom trenutku počeli javljati ljudi koji su htjeli pisati za Budi dobro pa je od osobne priče i nekog bloga nastao portal, nakon toga su krenuli pozivi za intervjue i tada sam dobila osjećaj da ga ljudi zaista primjećuju. Neko vrijeme sam imala tu ideju da mogu ostati skrivena iza portala, da mogu ostati u sjeni, no ubrzo se i to promijenilo. Otpustila sam strah da se pokažem javnosti u trenutku kad sam shvatila da mogu kontrolirati koliko ću se i kako eksponirati i da se mogu i trebam pokazati jer moja urednička pozicija nije posao koji radim za nekoga, već sam vođena idejom, vizijom i istinskom filantropijom da stvorim prostor koji ljudima može pomoći na putu.

N: Što misliš u kojem smjeru će se krenuti razvijati lifestyle mediji i hoće li doći do promjene?

I: Nažalost, mislim da danas većinu ljudi i dalje više zanimaju životi drugih ljudi, umjesto da rade na poboljšanju svog. Svjesna sam da kad netko čita Budi dobro da je tu s razlogom, jer je prosjek zadržavanja ljudi na portalu oko pet minuta, što je, znaš i sama, u svijetu medija jako dugo. Na news portalima zadržavanje je po nekoliko sekundi.

Ipak, bojim se da ljudi i dalje ne žele preuzeti odgovornost za ono što konzumiraju, čitaju i gledaju. Uz to, mala smo država i svjesna sam da je Budi dobro nišni portal, no nije mi cilj pod bilo koju cijenu imati klikove, iako bih mogla doći do njih s određenim temama, kao i sponzorima. Ne želim to, biram sporiji, ali autentični put, jer poštujem naše čitatelje i povjerenje koje smo izgradili. Ne vidim poantu u tome da nekoliko desetaka tisuća ljudi vidi članak, ako to isto, sadržaj ili proizvod, neće konzumirati. Meni je draže da neki članak pročita tisuću ljudi, ali da konzumiraju ono što su pročitali. Klijenti koji se sponzoriraju kod mene znaju to i zato su ovdje.

Moram priznati da ipak ponekad pomislim da i moj portal i ja zaslužujemo više u ovom društvu. No, ja sam dala sve od sebe – mentalno i fizički i financijski. Tu su i društvene mreže koje realno na kraju dana mogu i otežati stvari jer bojkotiraju puno toga, interesi ljudi s kojima se treba suočiti i još niz izazova. Predugo sam možda i gledala stvari iz svoje perspektive, a u ovakvom poslu je potrebno staviti se u ulogu svojih čitatelja.

"

U životu nema preskakanja i ako se nekad stvari i oduže, to je u redu, to ne znači da nismo uspjeli.

"

N: Što misliš koje promjene unutar nas žena ustvari izaziva poduzetništvo i hrabrost da pokrenemo nešto svoje?

I: Ja sam svakako naučila jedno – da život ima svoje planove i tijek unatoč našim idejama. Puno sam toga planirala, a na kraju su se npr. dogodili potresi i pandemija i onda shvatiš da mnogo toga nije uopće do tebe. Nisam gubila vrijeme, istovremeno sam gradila svoj posao, ali opet – sve se odvija upravo sada kada se treba događati, ni trenutak ranije. Osim toga, dok sam čekala da nam se izgradi kuća, mogla sam to vrijeme provesti jadna i tužna i u brizi zašto se ta kuća još nije izgradila, ali odlučila sam uživati u sitnicama koje se više neće nikada dogoditi, u toj šarmantno izazovnoj svakodnevnici u kojoj je nasčetvero i mačak živjelo u dvadeset kvadrata s kuhinjom na otvorenom pune dvije godine.

U životu nema preskakanja i ako se nekad stvari i oduže, to je u redu, to ne znači da nismo uspjeli. Ne treba biti razočaran, ako se nešto nije ostvarilo. Važno je imati cilj, ali i dopustiti da se stvari razvijaju baš onako kako trebaju. Inače se možemo jako ograničiti, a život je možda pripremio nešto sto puta bolje po nas od onog što smo mi u datom trenutku zamislili.

N: Što ti nanosi stres i kako se nosiš u trenucima kada sve postane previše?

I: Uistinu sam stress-free osoba. Petnaest godina se bavim energetskim radom, reikijem, theta healingom i meditacijom, tako da i kad osjećam da mi je previše svega imam alate i načine pomoću kojih se nosim sa stresom, no te situacije su uistinu izuzetak. Jedna od situacija koju pamtim svakako je bila ona s Cedevitom i mojom tužbom za autorska prava prema njima zbog pokretanja projekta Budi Dobro. Budi CE.

Sud je na prvom stupnju zaključio da u moj portal nisu uloženi vrijeme, trud i novac pa da ne možemo govoriti o autorskim pravima, dok moja obitelj i ja znamo koliko je toga uloženo, a realno svatko tko dođe na Budi Dobro može i sam zaključiti koliko je tu vremena i truda, a i sama sigurno znaš koliko je novca potrebno za jedan ovakav projekt. To je bio neki trenutak koji me baš izbacio, ali to je više bila povreda nego klasični stres. Ogromna podrška koju sam dobila bila mi je potvrda da sam na dobrom putu i da sve to vrijedi svakog mog atoma i sekunde.

Nisam pod stresom jer sam zbilja dobro posložena, a jako sam smirena osoba. Osim toga, vidjela si gdje živimo, šuma mi je pored kuće i ako baš osjetim da imam previše svega u sebi,  odem prošetati šumom. Uz to, ja uistinu radim ono što volim. Jako pazim što konzumiram od medija, ne gledam televiziju već samo filmove koje želimo, čitam što želim, pazim koga pratim na Instagramu, ne opterećujem se s nepotrebnim i otklanjam sve što nije za moje dobro i bavim se onime što me ujedno i puni.

N: Živimo u vremenu u kojem se sve više žena odlučuje krenuti nekim svojim putem po pitanju karijere, no istina je da je jako malo moguće pretpostaviti o tom iskustvu prije nego osjetiš na svojoj koži. Što bi im možda poručila da nije onako kako se čini i što je tebe možda najviše iznenadilo?

I: Rekla bih da je u Hrvatskoj uistinu teško, barem ako se baviš ovom nišom, ostvariti financijsku sigurnost i stabilnost. I čim si ovdje neuobičajen i izvan neke standardne forme, koliko god da si predan i koliko god da ulažeš, bit će teško i sporo jer generalno u našem okruženju nije podržano nešto što je drugačije i što ljudima nije blisko. Vjerojatno je puno jednostavnije otvoriti pekarnicu. Kad pričamo o kreativnoj industriji imam primjerice puno prijatelja koji su glazbenici i nitko od njih ne može živjeti samo od glazbe, svi rade dodatni posao. Evo, meni je to baš tužno i razočaravajuće, a sve redom super ljudi i vrlo talentirani glazbenici. Ovo mi je potvrda da se stvari moraju početi mijenjati, jer sigurna sam da ima dovoljno za sve, samo je ta raspodjela trenutno nepravedna.

Ipak, kad ideš u nešto sa svojom dušom i srcem, vjerujem da moraš uspjeti. Možda će ti trebati dulje, evo meni je trebalo sedam godina. I to sedam godina istinske ustrajnosti. Paralelno me to naučilo da vrednujem više sebe, da vjerujem u sebe i da se ne trebam nikome za ništa opravdavati. Nitko ne zna kako je meni, kao što niti ja ne znam kako je drugima. Nitko nije u našim cipelama.

N: Osim pisanja tvoja strast su theta healing i kristaloterapija, kako si se našla na tom putu i možeš li nam reći više o tome?

I: Theta healing je moja velika ljubav, kao i cijeli svijet duhovnosti u kojem sam od svoje dvadeset i pete godine kada sam se borila s teškom depresijom. Izvana je sve bilo savršeno, a ja sam noćima plakala. Upoznala sam tada osobu koja me naučila meditirati, potom sam naučila reiki,i to mi je promijenilo život. Zatim sam se zainteresirala i educirala o kristalima, a theta mi je nekako došla posljednja, ali mi je najviše dala. Najviše me promijenila, osobito u posljednje dvije godine. Danas mogu reći da sam potpuno druga osoba, i znam da najveće promjene, one koje će se vidjeti na van, tek dolaze.

Trenutno radim s puno ljudi theta tretmane, a sada ćemo i kroz Budi dobro holistički centar moći raditi i puno više toga, čemu se posebno veselim. Znam da je danas poplava raznih terapeuta, a  iako znam da to svijetu itekako treba, malo se pribojavam toga koliko se ljudi hrabro upuštaju u edukaciju i rad s drugim ljudima bez dovoljno iskustva i znanja. Zato mi je najvažnije da ovaj holistički centar donosi samo provjerene terapeute, kao i terapije s kojima su se mnogi već upoznali kroz Budi dobro.

 

N: Bi li rekla da se u Hrvatskoj može živjeti onako kako želiš, s obzirom na naše podneblje i neka očekivana ponašanja od žena?

I: Sve je moguće pa tako i to. Ako idemo nekim svojim smjerom i okolini smo ‘čudni’ često nećemo imati podršku kojoj se nadamo i često će taj proces biti vijugav i krivudav – ali ono što sigurno znam da na kraju života nećemo žaliti za ničim što smo učinili ako smo išli za svojim srcem, već samo za onim za što nismo imali hrabrosti. Želim svima poručiti da pronađu u sebi tu iskru, taj izvor koji je samo njihov i da koračaju prema naprijed slijedeći taj unutrašnji kompas jer samo nas on može voditi našim istinskim putem u kojem se možemo ostvariti u svom najvećem potencijalu.

VEZANE OBJAVE