Menu
Menu
”Da me netko pita želim li se vratiti u mlađe godine, rekla bih ‘nema šanse’.”
Asju bez premca možemo nazvati začetnicom pilatesa u Hrvatskoj, a zašto pilates i zašto Asja zna svatko tko je bio na njenom treningu. Vjerujem da sve ljude u životu biramo srcem, onim nekim ‘gut feelingom’ i Asja je žena koja je stvorila, i još uvijek stvara, upravo takvu zajednicu oko sebe, sada već točno dvadeset godina.
Prava je istina da bilo koji edukatori koji uđu u naš život nisu nikad samo edukatori u temi zbog koje su nam zatrebali, već neki učitelji od kojih dobijemo puno više znanja no što smo planirali. U temi ljepote htjela sam svakako razgovarati s Asjom jer ona ima jedan drugačiji, zaokruženi način pristupa vježbanju koji seže puno dublje od dobrog fizičkog izgleda.
N: Kada govorimo o ljepoti, vanjskoj ljepoti, kako bi ju ti opisala? Možeš li ju odvojiti od nečije nutrine, njegovog ili njenog unutarnjeg zadovoljstva, brigom o sebi?
A: Postoje ljudi koji se zaista fizički lijepi. Naprosto su imali sreće da se takvi rode. No, je li netko privlačan ovisi o tome koliko je autentičan, usklađen sa sobom i svijetom oko sebe i još mnogo toga koje ne ovisi o savršenim proporcijama. Meni su bitni faktori šarm, humor, iskrenost. Mislim da je to ljepota neke osobe koja se ne može izgubiti bez obzira na godine i vrijeme, promjene po pitanju fizičkog izgleda, bore. To je bezvremenska ljepota ljudskog duha.
Volim ljude koji su strastveni prema poslu kojim se bave, prema životu, koji daju i nastoje drugima uljepšati svakodnevnicu. Kod žena prvo primjećujem šarm koji ne ide bez pameti, ljupkost, nježnost, brižnost. Kod muškaraca mi je izuzetno važno da poštuju žene, da su gentlemeni. Sviđa mi se kad su zaštitnitnici.
Moram ti priznati da nisam jako moderna po tom pitanju, malo sam staromodna i nisam pobornica aktualne sredine. Volim da mi muškarac otvori vrata, da mi pridrži kaput, da mi zamijeni gumu na autu – mogu naravno sve to i sama, kako bi rekla Miley, ali eto ja više uživam kad je muškarac u toj svojoj muškoj energiji, što meni ostavlja prostora da budem u ženskoj. Da ne moram stalno biti u ‘modeu’ ratnice i ‘da sve mogu sama’.
Mislim da ravnopravnost ne leži u tome da se biološki pokušavamo izjednačiti s muškarcem. Mišljenja sam da se još nismo izborile za onu ravnopravnost koja bi nama ženama uistinu trebala. Korak prema tom cilju je i naša ženska solidarnost.
N: Koliko vježbanje utječe na vanjsku ljepotu, ali ne mislim tu na lijepo tijelo već na to kako se krećemo, kako zračimo? Mislim da ponekad ne razmišljamo koliko benefita ono donosi u nekom širem smislu.
A: Postoje razni načini na koje ljudi vježbaju i tu ne mislim na kategoriju vježbanja tj. radi li se o pilatesu, yogi, trčanju ili treningu u teretani. Jako je moderan izraz ‘mindfulness’, ali ne vidim da ljudi zaista primjenjuju takav oblik fizičke aktivnosti. Danas je mnogima jako teško spojiti tijelo i misao o tome šta se i kako događa u datom trenutku u toku treninga. Buka, glazba, mobiteli, ogromni ekrani sa sapunicama, vijestima – sve su to distrakcije koje nam dodatno otežavaju put. Naravno da su treninzi mjesta na kojima se ljudi druže, socijaliziraju i zabave nakon posla, ali trebala bi postojati i ona druga komponenta.
Znaš da kod mene u studiju nikad nema glazbe jer smo stalno izloženi zvučnom zagađenju i moru nepotrebnih informacija. Malo mira i tišine i prestanak ‘multitaskinga’ svima dobro dođe. Moj posao je naučiti ljude kako naša tijela funkcioniraju, kao naše tijelo biomehanički najbolje radi, kako brinuti o zdravlju i van zidova studija i još mnogo toga. Za takvu vrstu rada potreban je fokus, strpljenje i trud s obje strane. Često novi članovi komentiraju da smo kao malo pleme.
N: Koliko nam je kao ženama izazovno starenje, osobito fizičke promjene? Znamo li se prilagoditi promjenama ili ih potiskujemo?
A: Mislim da smo često izložene velikoj količini stresa zbog procesa starenja i da smo grube prema sebi. To nije samo naša krivica već nas cijela okolina i svaka postojeća industrija bombardira s idejom kako bismo trebale izgledati. Ne možemo si u stvarnom životu provući ten kroz filter, ne možemo imati kristalno bijele bjeloočnice, kristalno bijele zube, savršeno guste trepavice, obrve i kosu. Normalno je da želimo biti najbolja verzija sebe i izgledati lijepo i njegovano, ali često se ne vidimo realno i ponekad tek s odmakom shvatimo koliko smo dobro izgledale dok smo mislile kako smo stare, debele, mršave, umorne. Šteta je da nam to crpi toliko energije i da nas to toliko zaokuplja.
S druge strane, postoje žene kojima je glavni adut izgled koji im je kroz život otvorio brojna vrata, pa starenje predstavlja veliki problem. Koliko dobro i ugodno starimo ovisi o tome kako same sebe doživljavamo i prihvaćamo, o ljudima koji nas okružuju, muškarcima s kojima smo u vezi. Starenje nikome nije naročito ugodno. Vidim promjene na sebi, svjesna sam da se mnogo toga promijenilo, ali s druge strane puno se stvari i popravilo. Otpustila sam neke tuge, razočarenja, očekivanja i život mi je puno ugodniji.
Odradila sam mnoge turbulencije u dvadesetima, pa u tridesetima, pa u četrdesetima. Umoriš se i malo ti ih je već dosta. Sada kad sam se napokon dočepala nekog mira, želim odahnuti od tih naših ženskih turbulencija, opustiti se i uživati u ostatku života. Da me sad netko pita želim li se vratiti u neke mlađe godine rekla bih mu ‘nema šanse’. A ako smo u otporu i ne možemo prihvatiti da je došlo vrijeme da se maknemo s neke točke, da je vrijeme za promjenu uloga, bojim se da ćemo starost dočekati u priličnoj frustraciji i borbi.
N: Često smo mi u tom otporu, otporu prema mnogim stvarima…
A: Slažem se, mi smo u otporu sve dok nam život dovoljno puta ne pokaže da ne može drugačije i kad nemamo više snage biti u tom otporu. Umjesto da sama sebi kažemo ‘ok, očito neće biti tako kako sam si zamislila, idem vidjeti što mogu s ovime što imam.’, mi se koprcamo, lupamo glavom o zid i plačemo.
Promijeniti taj obrazac razmišljanja i ponašanja mi je valjda jedna od najvećih životnih lekcija do sada. Tako da se danas u takvim situacijama, srećom, puno kraće zadržavam.
Druga važna i teško savladana lekcija je da sam postala iskreno zahvalna na onome što imam. Sve to stvari koje znamo mozgom, ali trebamo ih osjetiti srcem i dušom.
Već uistinu puno godina slažem u dobru metodičku i sistematsku strukturu sve to što sam naučila u svojevrsni mozaik i sada mogu reći da sam u tome uspjela i da imam plan i program kako to najbolje i najkvalitetnike dijeliti dalje. Puno razmišljam i o vlastitoj knjizi, priručniku, to je misao koja je cijelo vrijeme prisutna i nadam se da će biti vremena za nju, to je nešto što bih voljela htjela ostvariti u narednom razdoblju. U svakom slučaju plan je da više nisam toliko puno u studiju, već polako prepuštam palicu mojim mladim, pametnim kolegama.
Nedavno sam pokrenula i ‘MenoCure’, projekt u suradnji s dr. Sanjom Toljan i dr. Martinom Jerbić Cecilija, koji pomaže ženama da se bolje nose s promjenama koje nosi razdoblje perimenopauze i menopauze. Planiramo proći cijelu Hrvatsku i interes je ogroman! Vrijeme je da prestanemo raditi tabue od starenja.
N: Radiš s puno žena, što bi rekla kakvo je mentalno stanje žena u Hrvatskoj, osobito kad se radi o zadovoljstvu s fizičkim izgledom, uspoređivanju, trendovima?
A: Profil žena koje meni dolaze u studio ne podliježe kategoriji žena koje će biti podložne raznim Instagram ili tik tok trendovima. Moje žene su ostvarene, stabilne, pametne, znaju što žele i kuda idu. To ne znači da neće otići na neki dobar tretman, ali za sve postoji mjera. To su žene koje su baš lijepo prošle put od mladih žena u zrele, lijepe, seksi žene. Mislim da zrelost ne mora ići nužno uz godine. Netko može biti jako zreo i u dvadesetima, a netko neće biti zreo ni u svojim četrdesetima, pedesetima ili dubokoj starosti. Ono što je sigurno je da godine nose starost, ali one ne moraju nužno donijeti i mudrost. Za mudrost se svatko mora potruditi sam za sebe i raditi na sebi, svojim greškama, porazima.
Ja sam studio otvorila prije dvadeset godina, tada sam imala trideset i šest, i žene koje su tada krenule dolaziti bile su manje više moja generacija i evo dolaze do dan danas kada smo u pedesetima, tj. većina nas je sad već bliže šezdesetima. Prošle smo puno toga u međuvremenu, rodila su djeca, krenula u školu, pa na fakultete. Sad smo već mala obitelj, družimo se i van studija, stvorila su se divna prijateljstva i jako sam ponosna na taj aspekt studija. To se nevjerojatno osjetilo u doba korone i nikad neću zaboraviti tu solidarnost i podršku.
Mene puno više od tog fizičkog izgleda zanimaju odgovori na pitanja poput ‘što mogu učiniti za sebe da ostanem što duže vitalna i zdrava, da smanjim šanse za primjerice Alzheimerovu bolest, osteoporozu, demencije, bolesti krvožilnog sustava, dijabetesa?’ Pa zar nije to najbitnije od svega – da smo zdravi? Bojim se da zdravlje uzimamo zdravo za gotovo i da većina ljudi podrazumijeva da će sve samo od sebe biti ok. Nažalost najčešće nije tako. Zaboravljamo da je fizička aktivnost jedino nafarmakološko sredstvo koje imamo na raspolaganju i da na vrijeme trebamo ulagati u fond zdravlja.
N: Koji tip treninga bi preporučila da žene prakticiraju pod obvezno, tj. što ti je najvažnije naučiti svoje klijentice na treninzima?
A: Pitanje izgleda i pitanje zdravog tijela idu ruku pod ruku. Dakle, ne znači da ako radimo ‘vježbe za zdravlje’ da one ne utječu i na naš dobar izgled, ravan trbuh, okruglu guzu i čvrste noge. Ustvari, jedino tako i imamo rezultate po pitanju izgleda jer kada smo fokusirani i kad mislimo o tome šta radimo, kako izvodimo kretnju, tada je vježba sto posto efikasna. Moj fokus na treninzima je na tome da vaše tijelo što dulje bude funkcionalno. Da zadržimo snagu, mobilnost, fleksibilnost, okretnost. Da zadržite dobre reflekse, osjećaj za ravnotežu. Da možete čučnuti, poskočiti, da znate prepoznati kada se cijelo tijelo stisne i kada je u stresu.
Loša probava, nesanica, bol u leđima sve su to neugodne stvari koje će se samo drastično pogoršavati s godinama ne krenemo li s prevencijom na vrijeme. Dakle, najkasnije u tridesetima kreću pripreme za životni maraton.Trebate dočekati perimenopauzu i menopauzu spremne, jake, stabilne i moćne.
N: Kako i gdje vidiš sebe u narednih nekoliko godina, koje su ti želje i ciljevi za Studio Petersen i tvoj osobni napredak?
A: Svakako bih voljela nastaviti prenositi svoje znanje i iskustvo mlađim generacijama trenera. Radim to već godinama i prvenstveno se u svom poslu osjećam kao edukatorica i to planiram činiti i dalje. Evo baš je nedavno kod mene na edukaciji bila jedna mlada žena koja je zatim primljena na audiciji u čak tri najbolja pilates studija u Amsterdamu za koje je aplicirala i to je ono što mene čini sretnom i pruža mi veliko zadovoljstvo.
VEZANE OBJAVE
