Menu
Menu
”Veselim se ovom novom početku najviše na svijetu.”
Ana i ja poznajemo se cijelu vječnost. Od kad smo studirale, preko prvih novinarskih dana, prvih blogova u Hrvatskoj koje smo istovremeno pokretale, do prvih velikih glazbenih festivala na koje smo zajedno odlazile, izlazaka, press putovanja. Znam kada i kako se točno zaljubila u svog današnjeg supruga (da Ana, supruga), paralelno smo napuštale uredničke pozicije, bile novinarke, vanjske suradnice i baš uvijek, ostale prijateljice.
Što je iskreno bio pravi izazov u nekadašnjem modnom svijetu na našoj sceni. Nakon što je sve oduševila svojim spontanim, i naravno stilski savršenim, vjenčanjem sa Sebastijanom u Rovinju, sada smo odlučile ekskluzivno za Noon otkriti vijest o njenoj trudnoći i napraviti nove uspomene na njen trudnički trbuh. Dan je bio prekratak za sve naše teme, no istražile smo sve zablude i dileme njenog prvog i najposebnijeg iskustva.
N: Bi li rekla da je trudnoća novi početak, osjećaš li se tako?
A: Rekla bih da je dobar uvod u novi početak. Savršena priprema za sve što dolazi i razdoblje u kojem ću sigurno naučiti puno toga. Mislim da prava stvar kreće tek kad to malo biće stigne doma i kad krenemo zajedno živjeti. Ono što ti mogu reći je da sam jako uzbuđena oko svega i da se ovom novom početku veselim najviše na svijetu!
N: Što si o sebi naučila do sada kroz iskustvo trudnoće?
A: Naučila sam slušati sebe i koji su mi prioriteti. Vjerojatno zbog posla i ritma koji taj posao nosi sa sobom do trudnoće nikad nisam stala na loptu, rekla da ne mogu, da ne stignem, da nemam vremena. Uvijek sam za sve pronašla vremena i nikad nisam razmišljala kako se ja osjećam, koliko se trošim i kakve posljedice to sve ostavlja na mene. Neovisno bila riječ o jednom klijentu ili više njih, ili o poznanici koja treba neku hitnu uslugu, o telefonskom razgovoru koji je van radnog vremena i traje predugo – uvijek sam imala vremena za sve! U trenutku kad sam ostala trudna morala sam usporiti, morala sam složiti listu prioriteta i jednostavno uroniti u taj novi, nešto smireniji način života koji mi iskreno toliko odgovara i želim da traje zauvijek.
Strahovi su uvijek tu i vjerujem da ćemo o njima još puno pričati u ovom razgovoru, no naučiš se nekako nositi i s njima. Iako, mislim da jednom kad postaneš mama, ti strahovi tek počinju i zapravo nikad ne nestanu. Vidim svoju mamu, koja toliko brine o meni, a imam 37 godina. Oni su jednostavno dio života.
N: Na čemu si najviše zahvalna, a u kojim situacijama najviše kritična prema samoj sebi trenutno?
A: Najviše sam zahvalna što je beba dobro, što se razvija kako treba i što se svakodnevno družimo nježnim lupkanjima kojima me iznenađuje u trbuhu. Užasno sam se bojala svega zbog svojih godina i nekih loših situacija u prošlosti. Ma zapravo se još uvijek bojim, pa me te male stvari čine sretnom i smirenom. Zahvalna sam na dobroj trudnoći koju podnosim sasvim solidno i na velikoj podršci koju imam od Sebastijana, svoje obitelji i prijatelja.
Kad su kritike u pitanju, njih nekako pustiš u trudnoći, padnu u drugi plan. Ne znam to objasniti, no nikad nisam bila toliko neopterećena, sretna, nekritična prema sebi, pa i prema drugima. U početku trudnoće bila sam jako opterećena zbog posla i svih obaveza koje sam imala na dnevnoj bazi, nisam znala kako ih smanjiti i posložiti si prioritete. Morala sam smiriti tempo, pustiti neke projekte i tu sam se jako grizla u početku. Kad radiš hrpu stvari istovremeno i navikneš klijente da si uvijek tu, neovisno koliko taj dan drugih stvari odrađuješ – bude baš teško stati. No, naučiš s vremenom zašto to radiš, shvatiš koje stvari su najbitnije i prestaneš biti kritičan i opterećen.
N: Koliko je teško kao samozaposlena, ustvari sama si svoj brend i s te strane ne možemo baš reći da si možeš priuštiti porodiljni. Kako si našla rješenje za to i koliko je izazovna činjenica da ti ne možeš samo tako stati?
A: Ovo ima svoje dobre i loše strane. Krenut ću od dobrih. Kad si samozaposlena sama biraš svoj tempo, sama biraš koju količinu posla ćeš odraditi kroz dan i tjedan, i sama si slažeš raspored. Pa je tu puno lakše kad moraš često na bolničke preglede, kad imaš jutarnje ili cjelodnevne mučnine ili kad se jednostavno ne osjećaš dovoljno dobro da ideš raditi. Kao samozaposlena odlučiš da danas ostaješ doma i ne radiš ili radiš koliko možeš. Što zvuči zapravo sjajno jer netko tko radi u privatnom sektoru nema taj luksuz! Znam jako puno žena koje su imale teška prva tri mjeseca trudnoće, ali su radile kod privatnika i morale su dolaziti na posao. Svaka čast izuzecima kojih naravno ima. Javni sektor neću komentirati jer je kod njih situacija znatno jednostavnija i drugačija.
Mislim da je glavna mana porodiljnog kod nas samozaposlenih baš sam porodiljni, tj. porodiljna naknada koja je mizerna i zbilja sramotna. Znaš i sama neke naše prijateljice koje su nedavno postale mame i nakon dva mjeseca odlučile se vratiti na posao jer je jednostavno nemoguće živjeti s naknadom koje kao paušalne obrtnice trenutno dobivamo. A da ne govorim o tome da većina nas radi na projektima i ne možemo si dozvoliti pauzu od godine dana jer nas posao neće čekati.
Takvih situacija imam jako puno. Imam prijateljice koje su s bebom od četiri mjeseca odlazile na desetosatna snimanja jer je krenuo novi projekt i bilo je ‘ili se vrati na posao ili ćemo naći nekog drugog’, do onih koje si naprosto nisu mogle priuštiti biti doma doma, a partner im radi u privatnom sektoru takav posao da ne može dobiti porodiljni, čija bi naknada bila sjajna da je porodiljni moguć. Ne znam zašto plaćamo državi doprinose i porez, ako nas se u trenutku kad smo najranjivije i kad trebamo najveću podršku sustava, svrstava u isti koš kao nezaposlene. Ali to je druga tema o kojoj se kod nas nitko ne bavi i zapravo veliki problem koji zaslužuje da ga se riješi.
Moj plan je pokušati biti doma s bebom barem prvih pola godine ako će to biti moguće, a nakon toga ću raditi pola radnog vremena. Ostavit ću si samo stalne klijente s kojima imam dobar odnos i koji su upoznati s mojom situacijom, pa će možda biti malo lakše uskladiti sve i vratiti se barem djelomično u stari tempo. Ono što će mi uvelike pomoći su bake i djedovi, koji su nam jako blizu i koji jedva čekaju bebu. Živimo u malom gradu gdje je sve nadohvat ruke, gdje je baka servis par minuta vožnje od nas pa vjerujem da će mi to biti od najveće pomoći.
N: Koji su ti najveći emotivni izazovi bili do sada, u prvoj polovici trudnoće? Jesi li usvojila neke nove navike pomoću kojih se nosiš s njima?
A: Najviše me izaziva osjećaj straha, da sve bude dobro. On je još uvijek tu i nekako mislim da će ostati zauvijek. Voljela bih reći da sam poput nekih imala jednostavnu situaciju u kojoj sve prolazi glatko, no nisam. To je sa sobom donijelo hrpu strahova koji i dalje traju. No, jedna prijateljica mi je dala pametan savjet kojeg se držim koliko mogu. ‘Budi pozitivna, nemoj biti pod stresom i jednostavno dan po dan. Ne stvaraj si prevelika očekivanja, uživaj u ovom razdoblju maksimalno, smanji posao i posveti se sebi.’
Smanjila sam posao, skinula antistres aplikacije koje me uče pravilnom disanju, povećala sam šetnje koje obožavam kad padne mrak i kad je vani jako hladno. One me možda od svega najviše smiruju. Prestala sam previše čitati, u početku trudnoće sam guglala svaki simptom i naravno uvijek pronašla samo grozne situacije zbog kojih sam bila još više u grču.
N: Što misliš da je ključno u partnerstvu kad se radi o trudnoći, pa i majčinstvu koje te uskoro čeka?
A: Reći ću samo da se divim svim ženama koje kroz trudnoću i majčinstvo prolaze same jer teško je kroz sve ovo proći i s partnerom. Pogotovo ako sve ne ide glatko i ako su iza vas, a i pred vama, novi strahovi i situacije. Partner ti mora biti najveći oslonac u ovom razdoblju, a moj to stvarno i je. Puno razumijevanja, tolerancije i podrške kroz cijelu trudnoću, a mislim da sve to treba pomnožiti sa sto kad postaneš mama.
N: Kako bi opisala sve emocije koje prolaziš upravo tu i sada dok razgovaramo?
A: Razmišljam o tome koliko smo dugih razgovora vodile na ovu temu u prošlosti i koliko smo veliki oslonac i podrška uvijek bile jedna drugoj u niz situacija. Kako smo konačno dočekale trenutak u kojem ćemo zajedno proslaviti ovu bebu u mom trbuhu kojoj se neizmjerno veselimo. Prisjećam se i ovog našeg snimanja koje me toliko razveselilo jer će mi uvijek ostati vječna uspomena na trenutak kad sam konačno pokazala trbuh!
Znam da je lako reći – nemoj guglati, no moj savjet svim trudnicama je nemoj guglati loše simptome! Ja to više ne radim. Slušam svoje tijelo, slušam bebu u trbuhu. A kad me baš ulovi panika, pitam prijateljice, koje su prošle ovo što ja trenutno prolazim, za savjet. Uklonila sam iz života ljude koji su mi donosili lošu energiju i opterećivali me stvarima koje me ne zanimaju, uzrujavaju ili su mi plasirali informacije koje jednostavno ne želim znati.
N: Je li trudnoća najveći ‘rollercoaster’ koji si iskusila do sada ili blaženo stanje? Često se percipira kao blaženo stanje, pa me iskreno zanima kako bi ti za sada opisala iskustvo?
A: Mislim da svaka žena to doživljava na svoj način. Kod mene je baš bio najveći rollercoaster od svega što mi se dogodilo u životu, iako sam uvijek mislila da je to onaj trenutak kad sam dala otkaz s mjesta glavne urednice, spakirala kofere i otišla iz Zagreba u Varaždin. I voljela bih ti reći da razumijem zašto ovo zovu blaženim stanjem, no nisam jedna od tih žena. Osjećaš se drugačije naravno, osjećaš se posebno jer u tebi buja život, no trudnoća nije uvijek laka, jednostavna i blažena.
Kad sam bila mlađa sam uvijek zamišljala kako ću biti jedna od onih trudnica koja u trudnoći može apsolutno sve i ništa joj nije teško, ništa je ne boli i uvijek se osjeća wow, no kod mene to nije slučaj. Imam dobre i loše dane, imam terapiju koju trošim na dnevnoj bazi zbog koje sam ponekad okej, a ponekad baš i nisam. I sve je to super, dok znaš da sve to radiš zbog malog bića koje raste u tebi. Ja sam tek u petom mjesecu i znam da kroz mjesec dana kreće onaj najgori dio kad krenu problemi sa spavanjem, bolovi u leđima, pritisak na mjehur, vjerojatno i lagana anksioznost jer se bliži porod. Tako da ne bi ovo stanje nazvala blaženim stanjem, nazvala bi ga drugačijim i svakako jako posebnim.
N: Čemu se posebno veseliš u narednim mjesecima?
A: Iako kutak za bebu planiramo sređivati tik pred sam porod, tome se možda najviše veselim. Čitala sam o ‘nesting’ fazi kod trudnica i nekako mislim da je ona kod mene opasno uranila jer već jedno duže vrijeme uopće ne kupujem robu za sebe, već samo stavljam u jedan folder u mobitelu sve što želim za bebu. Počela sam čak i lagano kupovati prvu odjeću i neke neodoljive sitnice, iako sam sama sebi rekla da neću. Tako da se zapravo najviše veselim uređenju bebinog prostora i kupovanju svih sitnica koje će nam trebati. I najiskrenije – veselim se fazi kad dođemo doma s bebom i uhodamo se.
N: Što bi rekla da su najveće zablude do sada koje si imala?
A: Pa možda moja naivnost što sam povjerovala prijateljicama da svi zdravstveni problemu nestaju kad ostaneš trudna. Veselila sam se razdoblju bez kroničnog gastritisa i štitnjači koja će možda barem tih devet mjeseci biti okej, no kod mene to nije bio slučaj. Gastritis ima svoje dobre i loše dane, ali je i dalje prisutan. Moram i dalje jako paziti na prehranu koja je bazirana na nezačinjenoj, kuhanoj, laganoj prehrani bez šećera i nekih namirnica bez kojih je teško, ako ih baš jako voliš. Tako da i dalje izbjegavam restorane, slastičarne i sva fina mjesta jer ih moj kronični gastritis i dalje ne podnosi. A štitnjača divlja doslovno cijelu trudnoću, ali je držim pod kontrolom uz redovite pretrage i terapiju.
N: Sigurna sam da će naposljetku majčinstvo biti tvoja dodatna inspiracija za sve buduće planove, jesi li već razmišljala o tome?
A: Naravno da jesam, imam već hrpu ideja za koje jedva čekam da ih realiziram, ali sam sama sebi rekla – polako, ima vremena za sve. Trenutno je najbitnije da i ostatak trudnoće prođe okej, da sam porod prođe i da se beba, Sebastijan i ja dobro uhodamo u naš novi ritam i novi život. Planovi su veliki i ambiciozni, vjerujem da će ih uz malu bebu biti puno teže realizirati nego sve što sam dosad u životu odradila, no jako se veselim tom novom poglavlju. Kako smo i ranije pričale, nemam tu komociju da godinu dana budem na porodiljnom, planiram se vratiti na posao čim budem mogla pa kad krenem raditi ulovit ću opet onaj svoj radišni flow i nadam se uspješno veslati u svim poslovima koji me čekaju.
N: Tko ti je najveća podrška i zašto?
A: Definitivno Sebastijan. Jer smo u ovome zajedno i veselimo se ovoj bebi najviše na svijetu.
